Strpljenju je konačno došao kraj i danska pemijerka se obrušila na Šarla Mišela. Mete Frederiksen je bila spremna na izvjesnu dozu nereda. Tog dana, posjeta Volodimira Zelenskog Briselu poremetila je uobičajeni rad samita Evropskog savjeta kojem je prisustvovala, zajedno sa još 26 državnih lidera Evropske unije.
Međutim kako se bližilo veče, ukrajinski predsjednik je otišao a evropska četvrt se praznila, razgovor u prostoriji - o migraciji i ekonomiji - i dalje je skakao sa teme na temu. Pojedini lideri su iskoristili prednost tog nereda kako bi ponovo pokrenuli predloge koji su odbačeni tokom pregovora na ambasadorskom nivou koji su prethodili skupu u februaru.
I tako je danska premijerka u za nju neuobičajenom nastupu preuzela mikrofon kako bi izrazila nezadovoljstvo. Međutim, meta njenog bijesa nije bila tema debate; prije je to bio način na koji je vođena. Djelovalo je da je Šarl Mišel, predsjednik Savjeta i čovjek odgovoran za vođenje samita, dozvolio da se previše vremena potroši na diskusiju umjesto da usmjerava debatu ka zaključku.
Fredriksenova je bila direktna, a mnogi su dijelili njeno mišljenje. Drugi lideri, uključujući i francuskog predsjednika Emanuela Makrona, takođe su kritikovali način na koji se vodi diskusija. “Svi su razumjeli haos u vezi sa posjetom Zelenskog”, kazao je za “Politiko” jedan upućeni izvor. “Niko nije razumio haos nakon što je Zelenski otišao”.
Intervencija Frederiksenove dio je sve glasnijeg hora u Briselu koji izražava nezadovoljstvo radom Mišela. Prigovaranje je naročito izraženo među EU ambasadorima u Briselu, čiji je posao da otvore put za sporazume između vlada 27 članica bloka. Međutim, u skorije vrijeme nezadovoljstvo su ako ne javno, onda privatno izrazili i lideri EU i njihovi uticajni savjetnici za evropske poslove, takozvani EU šerpasi.
Kritike se uglavnom odnose na to da 47-godišnji bivši belgijski premijer provodi previše vremena na putu, a nedovoljno fokusirajući se na suštinu njegovog posla: pripremu i vođenje samita Evropskog savjeta. Budući da se Mišelov drugi - i posljednji - mandat bliži kraju naredne godine, stigla je još jedna pritužba: da je on sve više, umjesto sadašnjeg, fokusiran na naredno radno mjesto.
U ranim godinama njegove karijere Šarla Mišela su smatrali čovjekom koji svoj uspjeh duguje uspjehu karijere svog oca. Stariji Belgijanci ga i dalje zovu “le fils” - što na francuskom znači sin
Mada ima i onih koji brane Mišela, isplivala je slika njega kao političara koji se brzo uspeo u vrh politike njegove zemlje, ali koji se sada nalazi izolovan na vrhu Evropskog savjeta; a njegov odnos sa nacionalnim vladama kojima treba da služi je na samom dnu.
Ova tema je naročito osjetljiva za Mišela budući da se bliže evropski izbori, nakon čega slijedi raspodjela vodećih pozicija u EU. Mišel, koji ima 47 godina, nema namjeru da se penzioniše.
Relativno mlad, ambiciozan i sa izraženim političkim karakterom, djeluje da se Mišel mučio sa administrativnim aspektima svog posla, ali se ipak borio da stekne međunarodni ugled kojem je težio.
Dok je njegov mandat obilježio značajan gaf i sporan odnos sa još jednom liderkom EU, predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen, pokreću se pitanja ne samo o aktuelnom učinku Mišela, već i o njegovoj budućnosti - i o tome da li je sreća koja ga je nosila tokom duge političke karijere možda konačno na izmaku.
Mišel, sin
”Pa, došao sam da čestitam čovjeku koji je upravo ponovo izabran bez ijednog glasa protiv”, kazao je Džo Bajden kada je došao na samit EU-SAD u Briselu u martu 2022. “Ja sanjam o tome jednog dana”, kazao je predsjednik SAD.
Bajden je govorio o Mišelovom ponovnom imenovanju ranije toga dana za drugi dvoipogodišnji mandat.
Međutim, njegova opaska ukazuje na jednu dublju istinu. Godinama, Mišelova politička putanja predmet je fascinacije u krugovima EU. Ljudi se pitaju kako dobija sve te pozicije.
Mišel je odrastao u politici. Njegov otac, Luj Mišel, bio je izuzetno uticajan u belgijskoj politici, bio je ministar spoljnih poslova, evropski komesar i član Evropskog parlamenta. Šarl Mišel je rođen u frankofonom gradu Namuru, južno od Brisela, a politikom se bavio još kao tinejdžer, nakon što je sa 18 godina izabran u pokrajinski savjet.
U 24. godini postao je najmlađi regionalni ministar u istoriji Belgije, zadužen za unutrašnja dešavanja u frankofonom regionu Valonije. Brzo je prešao na državnu politiku, obavljajući dužnost ministra za razvojnu saradnju u nekoliko vlada.
Mada izraz “nepo beba” još nije bio skovan, u ranim godinama njegove karijere Mišela su smatrali upravo takvim: čovjeka koji svoj uspjeh duguje uspjehu karijere svog oca. Stariji Belgijanci ga i dalje zovu “le fils” - što na francuskom znači sin. (Njegov mlađi brat Matju Mišel je takođe političar, a trenutno obavlja dužnost mlađeg ministra u belgijskoj vladi).
Svojim brzim usponom u belgijskoj politici - nakon što je prvo postao lider njegove partije a zatim i države - pokazao se kao vješt politički operator, djelimično demantujući takve kritike. Godine 2014, nakon 135 dana političkog manevrisanja tokom kojeg su se drugi potencijalni kandidati uzdizali i padali, i konačnih 28-časovnih pregovora, Mišel je postao najmlađi premijer u istoriji Belgije, sa svega 38 godina.
”Bilo je komentara na početku njegove karijere, ali sada je to završeno”, kazao je David Klarinval, zamjenik belgijskog premijera, koji se peo u partijskoj hijerarhiji zajedno sa Mišelom. “Šarl je davno izgradio svoje ime”.
Pet godina, Mišel je upravljao takozvanom kamikaze koalicijom, koja je pala 2018. godine usljed neslaganja oko migracione politike.
Održani su novi izbori u maju 2019. godine, upravo u trenutku kada je EU birala novu klasu evropskih parlamentaraca. Mišelova partija je slabo prošla na izborima, usljed čega je on postao laka meta i to upravo u trenutku kada su lideri EU diskutovali o imenovanjima na vodeće pozicije bloka, uključujući i funkcije predsjednika Savjeta i Komisije. Za ambicioznog Belgijanca, tajming nije mogao biti bolji.
Piterov princip
Kada je Mišel izabran za predsjednika Savjeta, mnogi su primijetili da na prvi pogled posjeduje sve što je potrebno za tu poziciju. (On je tek treća osoba koja je imenovana na tu dužnost otkad je osnovana 2009 - a prije toga Savjetom su upravljali lideri na bazi rotacija). Prvi je tu dužnost obavljao Herman van Rompij, koji je poput Mišela bio bivši belgijski premijer. Drugi je bio bivši poljski premijer Donald Tusk.
Predsjednika Savjeta bira 27 lidera džava članica i njegov glavni posao je da vodi njihove sastanke. Jedini zvanični uslov za posao jeste da predsjednik Savjeta ne može istovremeno obavljati neku nacionalnu dužnoist. Međutim, postoje i neki neformalni kriterijumi.
Smatra se da lideri žele kandidata koji dolazi iz njihovih redova, nekoga ko je nekada bio šef države ili vlade. Žele nekoga ko je nadaren za postizanje kompromisa. I na kraju, ne žele političara zvijezdu koji bi im ukrao slavu. Mišel, ćelav, sa naočarima, bivši premijer koji je prošao poznatu belgijsku trnovitu politiku - djelovao je kao da se odlično uklapa.
Stiven van Hek, profesor EU politike na belgijskom KU Luven univerzitetu, tvrdi da je uspon Mišela - koji je uslijedio nakon što je izgubio na izborima - klasični primjer “Piterovog principa”, polusatirične teorije upravljanja koja tvrdi da ljude unapređuju do nivoa kada iscrpe njihovu kompetentnost
Izabran je 2019. godine u okviru šierg političkog dogovora u okviru kojeg je Fon der Lajenova imenovana za predsjednicu Komisije, a Kristin Lagard za šeficu Evropske centralne banke. Ubrzo nakon što je preuzeo dužnost 1. decembra počeo je sa preuređenjem sprata na kojem se nalazi njegova kancelarija, tražeći pomjeranje pregradnih zidova kako bi pored kancelarije mogao imati veliku prostoriju za sastanke.
U prvim danima pričalo se o formalnijoj ulozi za njegovu suprugu - mada je njegov portparol snažno negirao da je to ikada razmatrano.
U roku od nekoliko mjeseci, Mišelov konfuzni stil upravljanja - i njegov problematični odnos sa Fon der Lajenovom - postao je glavna tema u Briselu. Prvo što je počelo da bode oči jeste način na koji je vodio samite. “Na početku Savjeta, on često nema predstavu o tome u kojem pravcu želi da ide, i to se vidi u zaključcima”, kazao je jedan diplomata EU, govoreći o sporazumima koji su obično definisani prije sastanaka.
Jedan od prvih trenutaka nesuglasica bio je petodnevni samit u julu 2020 gdje su lideri EU diskutovalo o paketu mjera za oporavak od kovida, što je bio revolucionarni dogovor u okviru kojeg se blok dogovorio da prikupi oko 750 milijardi eura u prvom zajedničkom zaduživanju.
Budući da se sastanak održavao u jeku pandemije, logistika je bila izazov; u jednom trenutku Mišel je izveo lidere na terasu u malim grupama kako bi obezbijedio socijalnu distancu.
Ipak, nekoliko diplomata EU odbacuje ulogu Mišela u posredovanju za postizanje ovog istorijskog dogovora, tvrdeći da su umjesto njega zaslužni francuski predsjednik Emanuel Makron i bivša njemačka kancelarka Angela Merkel. “Merkelova i Makron su ti koji su se trudili da se postigne sporazum”, kazao je jedan od njih.
Nekoliko belgijski zvaničnika ukazali su da je i Mišelov učinak kao premijera - zahvaljujući čemu je i dobio poziciju u savjetu - u najmanju ruku mješovit. “On nije bio taj koji je postizao dogovore unutar koalicije”, kazao je jedan visoki zvaničnik koji je služio u Mišelovoj vladi. “Plašio se da napravi posljednji konačni korak”. “Mislim da to ima veze sa načinom na koji je dospio tamo”, kazao je taj zvaničnik. “Bio je poput djeteta Boga koji mu je sve davao”.
Stiven van Hek, profesor EU politike na Belgijskom KU Luven univerzitetu, tvrdi da je uspon Mišela - koji je uslijedio nakon što je izgubio na izborima - klasični primjer “Piterovog principa”, polusatirične teorije upravljanja koja tvrdi da ljude unapređuju do nivoa kada iscrpe njihovu kompetentnost.
Intenzivna međunarodna aktivnost
Makar dio nezadovoljstva Mišelom može biti pripisan loše definisanoj prirodi njegove pozicije - i načinu na koji Mišel bira da je interpretira.
U opisu posla - prema Lisabonskoj povelji iz 2007-– navodi se da je uloga predsjednika Savjeta da priprema samite, gradi koheziju i konsenzus i nakon samita izvještava Evropskom parlamentu.
Međutim, u povelji se takođe navodi da je je uloga predsjednika da “obezbijedi spoljašnje predstavljanje Unije za teme koje se tiču zajedničke spoljne i bezbjednosne politike”. Taj dio posla Mišel je sa užitkom prihvatio. Na zidu njegove elegantne kancelarije na vrhu zgrade Evropskog savjeta, ponosno je istaknuta ogromna mapa svijeta, kao odraz njegovih globalnih ambicija.
Dokumenti u koja je “Politiko” imao uvid pokazuju da je sekretarijat savjeta tražio još novca za finansiranje Mišelovih putovanja. Zahtejv za budžet traži povećan je sa dva miliona na 2,5 miliona eura “u vezi sa funkcijom predsjednika Evropskog savjeta”. Većina tog novca namijenjena je za dodatne putne troškove, navodi se u dokumentu.
Mišelova sklonost da leti privatnim avionima takođe je izazvala podozrenje. Podaci koje je zatražio “Politiko” pokazuju da je Mišel imao 26 privatnih letova između januara i novembra prošle godine. Prema internim pravilima, Mišelu je dozvoljeno da leti privatnim avionima samo kada komercijalne opcije nisu dostupne.
Mnoge diplomate dovode u pitanje svrhu njegove žustre međunarodne aktivnosti - naročito pošto EU već ima šefa spoljnih poslova, Žozepa Borela, čelnika Službe za spoljne aktivnosti EU i koji veći dio vremena provodi putujući po svijetu.
Mišelove međunarodne ambicije su takođe podstakle prirodni rivalitet između Savjeta i Evropske komisije. Mada je određena količina tenzija između dvije najsnažnije EU institucije očekivana, Mišel i Fon der Lajenova su to podigli na sasvim novi nivo.
”I Ursula fon der Lajen i Šarl Mišel vide sebe kao predsjednike Evrope – mada u realnosti to nije nijedno od njih”, kazao je jedan bivši visoki zvaničnik Savjeta.
Mada nikada nijesu bili prisni, dramatičan pad u odnosima dogodio se nakon gafa iz 2021. tokom posjete Ankari, kada je Mišel uzeo jedinu dostupnu stolicu, pored turskog predsjednika, zbog čega je Fon der Lajenova ostala da stoji vidno šokirana. Njihov odnos se nikada nije oporavio. Umjesto da koordiniraju, dvoje glavnih zvaničnika bloka češće izbjegavaju jedno drugo.
Bliski odnos predsjednice Komisije sa Džoom Bajdenom je takođe škakljiva tema: Fon der Lajenova se dva puta sastala sa Bajdenom u Bijeloj kući dok Mišel još nije bio u posjeti.
Naredni posao
Kako se približavaju evropski izbori sljedeće godine, nagađanje šta će Mišel uraditi kada mu istekne mandat postalo je nešto poput briselske salonske igre. Do tada on će imati 48 godina a već je bio lider jedne zemlje i predsjednik jedne od vodećih evropskih institucija. Teško da će nestati u suton.
Nekoliko EU zvaničnika i diplomata se žale da izgleda kao da on previše vremena troši promovišući sebe i fokusirajući se odabir sljedećeg posla.
Mišel je suočen sa izazovom da pronađe posao za koji je kvalifikovan, a koji istovremeno ne bi bio korak unazad za njega. Još jedan mandat na dužnosti predsjednika Savjeta nije dozvoljen. Povratak na nacionalnu scenu je takođe malo vjerovatan, ako ni zbog čega onda zbog toga što bi to bilo smatrano nazadovanjem. Zatim, postoji šansa da bi se mogao kandidovati za mjesto u Evropskom parlamentu, slijedeći korake njegovog oca i Gija Verhofštata, još jednog belgijskog premijera koji je mjesto u parlamentu pretvorio u međunarodnu govornicu.
Ako Mišel krene tim putem, mogao bi pokušati da postane vodeći kandidat njegove političke grupacije - ili takozvani spitzenkandidat. U teoriji, to bi ga kandidovalo za izuzetno cijenjenu poziciju predsjednika Komisije. U praksi, to ne bi značilo puno - osim još malo vremena pod svjetlima reflektora.
Još jedna mogućnost jeste vodeća pozicija u Evropskoj investicionoj banki, koja će krajem ove godine biti otvorena. Za preuzimanje te dužnosti morao bi da ranije napusti funkciju u Savjetu. Nekoliko zvaničnika je kazalo da mu slabe šanse, ističući da je pokazao ograničeno interesovanje za ekonomska pitanja.
Ako mu kandidovanje za lidera političke grupacije u EP ne omogući poziciju predsjednika Komisije, ono bi ga moglo dobro pozicionirati da ugrabi Borelov posao kao čelnika diplomatske službe EU.
Ta pozicija nudi značajan prestiž, mada manju moć. Prethodni “visoki predstavnici”, kako je poznata ta pozicija, bili su ili relativno nepoznati (bivša britanska komesarka Ketrin Ešton i tada malo poznata italijanska političarka Federika Mogerini) ili političari pri kraju karijere (Borel).
Imajući u vidu Mišelovu sklonost prema međunarodnom putovanju, teško je ne vidjeti zašto pojedini smatraju da je ta pozicija savršena za njega.
Priredila: N. Bogetić
Bonus video:
