Za razliku od prethodne dvije decenije, kada je to što se Evropska unija (EU) ne reformiše predstavljano kao razlog ili izgovor što se blok ne širi, sada se stiglo do stava da se reforma dešava zato što je proširenje neophodno, smatra direktorka italijanskog Instituta za međunarodne poslove Natali Toči.
U autorskom tekstu za briselski Politiko Toči navodi da i u najboljim vremenima proširenje vodi do slabljenja moći postojećih članica. Otpor dalje raste ako ono nosi i ekonomski trošak.
Takođe, ako za proširenje ne postoji "ubjedljiv" bezbjednosni razlog a kandidati odugovlače sa reformama, proces se ponovo zamrzava, navela je Toči dodajući da je to slučaj Zapadnog Balkana i Turske.
"Ekonomije ispod prosjeka EU, slaba uprava, nesavršene demokratije, neriješeni konflikti i politizacija proširenja, uz bezbjednosne garancije koje pružaju članstvo Turske, Albanije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore u NATO, kao i prisustvo alihjanse na Kosovu, dugo su "gurali" (region) dalje od proširenja", navela je Toči.
Ipak, ruska invazija na Ukrajinu i mogućnost pristupanja tzv. istočne trojke (Ukrajina, Moldavija i Gruzija) vratile su proširenje na evropsku agendu.
I u ovom slučaju govorimo o relativno siromašnim zemljama, lomnim demokratijama i neriješenim konfliktima. "I ovdje bi EU izbjegla proširenje da može. Ali ne može", rekla je Toči.
Postavlja se i pitanje "na koju zemlju da se EU proširi". S obzirom na rusku agresiju na Ukrajinu, politički foukus EU biće na toj zemlji.
Toči kaže da to otvara pitanje razdvajanja "istočne trojke" od Balkana, gdje je bezbjednosni imperativ za proširenje slabiji, reforme su spore, kao i rješevanje sukoba. Ona dodaje da će se tom odvajanju suprostaviti članice EU koje su zainteresovane za region i da će u tome uspjeti.
To međutim ne znači još jedan "veliki prasak" proširenja EU sa sadašnjih 27 na 35 ili 36 članica u narednih deset godina.
Toči smatra da bi pristup "mega paketa" mogao da dovede do daljeg odlaganja proširenja i zaostajanja sa sprovođenjem reformi i pravila u kandidatima za članstvo.
Konačno pitanje je u koju će tačno EU ući nove članice. Za razliku od prethodne dvije decenije, kada je nedostatak produbljivanja EU predstavljan kao razlog ili izgovor što se blok ne širi, sada se u većoj mjeri priznaje da se produbljivanje dešava zato što je proširenje neophodno.
Kada je reč o potrebnim reformama, Toči kao najočiglednija i najhitnija za rješavanje, ali i najlakša pitanja navodi ona oko predstavljanja - da li će i dalje svaka zemlja imati komesara i kako treba preraspodeliti mjesta u Evropskom parlamentu i biračka prava u Evropskom savjetu.
Na ta pitanja odgovor daje Lisabonski ugovor, pravila postoje i samo treba postupati na osnovu njih kada se pojavi potreba, navela je direktorka nezavisnog instituta sa sedištem u Rimu.
Tu je i pitanje odlučivanja, posebno usvajanje kvalifikovane većine glasova u oblastima poput spoljne politike, sankcija i oporezivanja.
Toči kaže da su to važna pitanja ali da nisu uslov za proširenje. Kako je dodala, jednoglasnost u odlučivanju može da uspori ali ne i da zaustavi proširenje.
Ona smatra da je dobra ideja da EU bude spremna da na krize odgovori brzo i efikasno. Dalje navodi da nema volje da se mijenjaju Ugovori EU radi uvođenja glasanja kvalifikovanom većinom i da neke članice predlažu "konstruktivno uzdržavanje i pasarela klauzulu".
Grupa najtežih pitanja, posebno kada se u vidu ima Ukrajina, odnosi se na politike sa velikim uticajem na budžet. U pripremama za ulazak Ukrajine, EU bi morala da radikalno revidira zajedničku poljoprivrednu i kohezionu politiku i smisli kako da uključi Kijev u naredni sedmogodišnji budžet EU počev od 2028.
Te diskusije trebalo bi, u teroriji, da počnu 2024. i za EU bi već moglo da bude kasno da uključi Ukrajinu u sledeći budžetski ciklus.
Međutim, pošto je EU već obećala 50 milijardi eura za obnovu Ukrajine u naredne četiri godine, ta zemlja potencijalno bi mogla da uđe u EU a da ne bude potpuno integrisana u budžet za 2028-2034, s obzirom na ulogu bloka u vanbudžetskom finansiranje ukrajinske obnove.
Toči na kraju navodi da je Žan-Klod Junker, kada je postao predsjednik Evropske komisije 2014, napravio nepotrebnu pometnju rekavši ono što su već svi znali - da proširenja neće biti za vrijeme njegovog mandata.
Zato sledeći predsjednik Komisije, koji će preuzeti dužnost 2024, treba da napravi zaokret i uradi ono što još niko nije imao hrabrosti da uradi, odnosno da kaže da će se proširenje desiti za vrijeme njegovog mandata, napisla je Toči u autorkom tekstu za briselski Politiko.
Bonus video:
