Njihov prvi borbeni plan je zastario u trenutku kada je srušena brana na rijeci Dnjepar.
Ukrajinski specijalci stoga su narednih šest mjeseci proveli prilagođavajući planove i borbene aktivnosti da bi osigurali prelaz na drugu stranu te rijeke.
Ali nije bilo dovoljno samo preći rijeku na jugu Ukrajine. Trebala im je i podrška da zadrže prelaz. A za to im je bio potreban dokaz da je to uopšte moguće izvesti. Za jednog od oficira, po nadimku Skif, to je podrazumijevalo ukrajinsku zastavu - i priliku za fotografisanje.
Skif, ukrajinska skraćenica za nomadski skitski narod koji je osnovao carstvo na današnjem Krimu, kreće se poput kamufliranog vodozemca: proračunat je, promišljen, sve do trenutka za udar.
On je oficir Centra 73, jedne od najelitnijih ukrajinskih jedinica specijalnih snaga.
Njihova misija na dinamičnijem od dva glavna fronta u šestomjesečnoj kontraofanzivi Ukrajine odražava mnoge probleme širih napora te zemlje Bio je to jedan od rijetkih uspjeha kontraofanzive ukrajinske vojske.
Do kraja maja, vojnici Centra 73 bili su smješteni duž rijeke, od kojih su neki bili gotovo u blizini brane Kahovka. Bili su u dometu ruskih snaga koje su kontrolisale branu i kopno preko Dnjepra od prvih dana nakon invazije Rusije punog obima u februaru 2022. Obje strane su znale da je najavljena ukrajinska kontraofanziva imala za cilj kontrolu nad rijekom kao ključ za povrat okupiranog juga.
Ipak, u prvim danima operacije, 6. juna, eksplozija je uništila branu, poslavši nizvodno velike količine vode i uništavajući položaje ukrajinske vojske. Istraga AP-a pronašla je dokaze da je Rusija odgovorna za eksploziju.
"Bili smo spremni da pređemo. A onda je brana eksplodirala", objašnjava Skif.
Voda se podigla 20 metara, potopivši Skifove linije za snabdijevanje, ruske položaje i sve ostalo na svom putu. Trka je bila u toku: čije bi snage mogle zauzeti ostrva kada se voda povuče, a sa njima i potpunu kontrolu nad Dnjeprom?
Tajne operacije
AP se pridružio jednoj od tajnih jedinica nekoliko puta tokom šest mjeseci duž Dnjepra. Takozvani "ljudi-žabe" djeluju noću. Oni se od običnih civila pretvaraju u elitne borce, neki u opremi za boravak u vodi, a neki u čamcima. Ujutro, kada se njihov rad završi, vraćaju se u anonimnost.
Oni rijetko preuzimaju zasluge za svoj rad, a Ukrajinci rijetko saznaju pune informacije o njihovim operacijama. Ali saopštenja ruske vojske koja sa radošću - ali netačno - objavljuju uništenje Centra 73 su pokazatelj njihove efikasnosti.
Pripadnici ove grupe imaju najsavremeniju opremu, naočare za noćno osmatranje, vodootporne puške koje se mogu sastaviti za nekoliko sekundi, podvodne uređaje za disanje koji ne proizvode mjehuriće na površini i ogrtače koji skrivaju toplotu njihovih tijela tokom noćnih akcija, zbog čega ih je teško otkriti.
Neposredno pred početak kontraofanzive, Centar 73 je već locirao ruske položaje koje će zauzeti na ostrvima rijeke Dnjepar. Eksplozija brane je sve to poništila.
Sa rijeke su se povukli i Rusi i Ukrajinci da bi se pregrupisali, Rusi na jug, Ukrajinci na sjever.
Ukrajincima su baze postali napuštene kuće, klubovi i prodavnice, u koje su postavljali brojne kompjuterske ekrane, sa improvizovanim radionicama oružja u blizini. Često su mijenjali lokacije, a spavali su samo nekoliko sati tokom dana, sa spuštenim zavjesama.
Budili su se oko zalaska sunca i vozili na obalu rijeke kako bi izviđali rute za kontraofanzivu, provocirali ruske snage da pucaju na njih da bi im odredili lokaciju, kupili zalihe, a povremeno su i hvatali zarobljenike.
Dok su druge specijalne snage učestvovale u borbama na istoku Ukrajine, drugom glavnom frontu u kontraofanzivi, Skifovi ljudi su strpljivo čekali da se voda povuče kako bi mogli da zauzmu položaje i postave temelje za dolazak pešadije i marinaca u Hersonsku oblast.
Skif, veteran bitke za Mariupolj iz 2022. godine, koji je preživio 266 dana kao ruski ratni zarobljenik, želio je da se bori. Bio je dio Centra 73 prije Mariupolja i vratio se nakon što je oslobođen u razmjeni zarobljenika.
Povlačenje rijeke i nastavak operacije
Ukrajina je stvorila specijalne vojne jedinice kao odgovor na rusku munjevitu aneksiju Krima 2014. godine, preteču invazije širokih razmjera osam godina kasnije.
"Shvatili smo da smo mnogo slabiji po brojčanosti od našeg neprijatelja", kaže Oleksandr Kindratenko, službenik za medije specijalnih snaga. "Naglasak je stavljen na kvalitet. To su trebale biti male grupe koje su obavljale operativne ili strateške zadatke."
On objašnjava da su ih djelimično obučavali i opremili Evropljani, uključujući i one iz zemalja NATO-a, ali njihovo skorašnje iskustvo u borbi znači da više nisu samo učenici nego i učitelji.
Skif je znao da prvo mora da isplanira i ubijedi generale da ako njegovi ljudi mogu da obezbijede mostobran, onda bi vrijedilo poslati trupe. A to podrazumijeva visokorizične riječne misije.
"Moj telefonski imenik je malo groblje", kaže on. "Mnogo dobrih, pristojnih ljudi je mrtvo. Ubijeni su na bojnom polju. Jedan je izgorio u blindiranom kamionu. Jednog je pogodila haubica. Neko je stao na minu. Svako je drugačije umro, a toliko ih je puno."
Voda se povukla u julu. Rusi i Ukrajinci su ponovo napredovali prema rijeci iz suprotnih smjerova.
Grupe Centra 73 su izviđale i napredovale duž rijeke. Misija Skifove jedinice bila je da povrati ostrvo u blizini brane, koje se sada sastojalo iz ispucane blatnjave zemlje i mrtvog drveća. Na osnovu svoje špijunske mreže, dronova i satelitskih snimaka, znali su pozicije ruskih snaga.
Nakon što su se iskrcali, sporo su se kretali kroz granje i rojeve komaraca toliko glasne da im se zvuk čuo na snimcima sa kamera. Jedan član tima se sapleo na žicu povezanu sa granatom i bacio se što je dalje mogao kako bi izbjegao smrt.
Geler mu je probio leđa, a u tom trenutku je nastao haos. Povrijeđeni je puzao tri kiliometra nazad do čamca, dok su ruske trupe koje su postavile zamku pucale na Ukrajince. Skifova jedinica je jedva stigla do čamca probušenog mecima i evakuisale se na svoju stranu Dnjepra.
Rusi su u međuvremenu uspostavili snažnu poziciju na ostrvu, a Ukrajincima će kasnije trebati više sedmica da ih proteraju sa tog mjesta.
Prelazak Dnjepra
Nedugo nakon te akcije je stiglo i novo naređenje - da se probije ruska odbrana uzvodno, ispod uništenog željezničkog mosta.
Zahvaljujući prednosti koju Ukrajinci imaju - da znaju i ruski i ukrajinski jezik - za razliku od ruskih vojnika koji uglavnom znaju samo ruski, lako su razumijevali presretnute komunikacije neprijatelja.
Na osnovu prisluškivanja Rusa kod željezničkog mosta, znali su kolikim snagama i kakvim oružjem oni raspolažu. Uspješno su se iskrcali i izbjegli Ruse, ali dok su čekali pomoć, njihova prednost je nestala - Rusi su na njih bacili stotine granata, uključujući i Iskander rakete, te poslali desetine dronova.
"U vazduhu su imali apsolutnu dominaciju u poređenju s nama i zadržali su pozicije", kaže Skif čija se grupa povukla pod teškom paljbom.
Ipak, nedugo nakon te bitke, u ranu jesen, imali su mnogo sreće. Ruski oficir koji je tvrdio da se protivio ratu od početka poslan je na front u Herson. Kasnije je govorio da su stvari bile onoliko loše koliko se i plašio.
Kontaktirao je ukrajinske obavještajne službe i rekao da ima 11 saboraca koji se slično osjećaju. Grupa se zajedno predala, a na kraju ih je preuzeo Skif.
Rusi koji su se predali rekli su mu tačno ono šta treba da zna o njihovoj jedinici na malom ostrvu, nedaleko od sela Krinki, čije zauzimanje je postalo novi zadatak njegove jedinice.
Skif je bio siguran da može zauzeti ostrvo, pa i dalje napredovati, sa 20 iskusnih ljudi. Ali ne bez obećanja o dovoljnoj podršci da bi regularne ukrajinske snage mogle zadržati teritoriju po zauzimanju. Njegov komandant se složio. Skif će imati podršku ako se vrati sa snimkom svoje jedinice sa ukrajinskom zastavom u selu.
Sredinom oktobra, ukrajinski dron sa nacionalnom plavo-žutom zastavom je preletio iznad Krinkija baš u trenutku kada su Skif i njegovi ljudi krenuli ka okupiranom selu preko rijeke. Dobili su priliku da naprave fotografiju, poslali je u vojni štab i uspostavili mostobran.
Od tada, više ukrajinskih brigada je poslano da drže taj položaj, uključujući vojnike iz Centra 73 koji su još uvijek u formi za borbu.
Ipak, noćne temperature sada padaju znatno ispod nule, a ukrajinske snage su nedovoljno opremljene u poređenju sa ruskim u blizini. Zadržavanje teritorije i napredovanje zimi je mnogo teže za tijela i moral vojnika.
Proteklih sedmica Rusija je to područje redovno bombardovala i slala dronove, pokazuju podaci američkih organizacija koje analiziraju snimke sa ratišta, kao što je Institut za proučavanje ratovanja.
Ipak, ukrajinske snage i Centar 73 se drže.
„Ovo je naš posao“, kaže Skif. “Niko o tome ne zna, niko o tome ne priča, a mi to radimo uz malu nagradu osim da koristimo našoj zemlji.”
Bonus video:
