Hladnog aprilskog jutra zatvoreni kovčeg je položen uz vojne počasti na lokalnom groblju u Petrozavodsku, gradu od 235000 stanovnika u republici Kareliji.
Unutar kovčega nalazilo se tijelo 19-godišnjeg ruskog vojnika Kirila Čistjakova, jednog od prvih koje je Kremlj poslao u napad na Ukrajinu 2022. godine.
Rođaci, prijatelji i lokalni oficiri okupili su se da odaju poštu Čistjakovu, koji je ubijen oko 1750 kilometara od svog rodnog grada.
Za milione Rusa rat je daleko od njihove svakodnevice, osim za one u regionima blizu Ukrajine koji su suočeni sa snažnim prekograničnim raketnim napadima.
Za porodicu Čistjakov - i porodice najmanje 49 000 ruskih vojnika za koje je potvrđeno da su stradali u sukobima - rat je promijenio sve. Ipak, čak i kada su suočeni sa takvim gubitkom rijetki su članovi porodica stradalih vojnika koji javno dovode u pitanje rat.
Irina Čistjakova, majka vojnika, zaplakala je i pala na koljena kada je vojna garda ispalila tri rafala, a lokalni sveštenici izgovarali molitvu.
Oni koji su došli da se oproste od Čistjakovog takođe su plakali i polagali vijence.
Čistjakov je sahranjen na Počasnom Sulažgori groblju zajedno sa drugim ruskim vojnicima i plaćenicima grupe Vagner koji su stradali u ratu.
“Bolno je kada roditelji treba da sahranjuju svoju djecu, naročito kada se to dogodi mladoj osobi pred kojom je bio cijeli život”, kazao je Georgij, prijatelj Čistjakova. “Sahranjujem ga, a bio je samo mjesec dana mlađi od mene”.
Irina Čistjakova je očajnički pokušavala da nađe svog sina dvije godine nakon što je nestao tokom akcije u selu Mala Rohan u regionu Harkova. Ruske snage su okupirale selo 20 dana u martu 2022. i koristile ga kao bazu za paljbu na grad Harkov.
Mada nema javnih informacija o tome kako je Čistjakov preminuo, poznato je da je Mala Rohan bila mjesto žestokih sukoba i da je Ukrajina krajem marta 2022. povratila kontrolu nad selom. Organizacije za ljudska prava su tada pozivale na istragu o tvrdnjama o navodnom zlostavljanju zarobljenih ruskih vojnika od strane ukrajinskih snaga
Mada nema javnih informacija o tome kako je Čistjakov preminuo, poznato je da je Mala Rohan bila mjesto žestokih sukoba i da je Ukrajina krajem marta povratila kontrolu nad selom. Organizacije za ljudska prava su tada pozivale na istragu o tvrdnjama o navodnom zlostavljanju zarobljenih ruskih vojnika od strane ukrajinskih snaga u mjestu Mala Rohan.
Od djetinstva Čistjakov je sanjao da postane vojnik - pridružio se kadetskoj vojnoj školi za dječake i diplomirao sa počastima.
Kada je 2021. napunio 19. godina, Čistjakov se pridružio vojci kao regrut, ispunjavajući obaveznu vojnu službu. On je zapravo potpisao vojni ugovor u novembru te godine, kazala je njegova majka, a teško da je očekivao da će biti poslat na front za svega tri mjeseca.
Malo prije invazije rekao je porodici da njega i njegove kolege šalju na vojne vježbe u region Kursk kako bi “štitili granicu” i da neće moći da budu u kontaktu oko mjesec dana.
“Nijesu čak ni znali zašto idu u Ukrajinu. Nijesu imali pojma”, kazala je njegova majka u jednom intervjuu.
Posljednji put kada je Čistjakov pozvao svoju porodicu to je bilo ubrzo nakon početka invazije i to je učinio sa ukrajinskog telefonskog broja.
Od tada Irina Čistjakova je morala da traži svog sina u ruskim mrtvačnicama i u ukrajinskom zarobljeništvu. Čak je kontaktirala ukrajinske majke i Ukrajinski Crveni krst u potrazi za bilo kakvom informacijom.
Čistjakova je govorila o Kirilovom nestanku za medije pozivajući vlasti da djeluju, a čak je apelovala na ruskog predsjednika Vladimira Putina. Postala je jedan od vodećih glasova među majkama čiji su sinovi poslati u Ukrajinu.
“Mi građani Ruske Federacije izabrali smo vas za predsjednika kako bi u zemlji bio red... Izabrali smo vas kako biste branili naš zakon i građane ove zemlje”, kazala je ona tada u apelu.
U okviru njene potrage za odgovorima, takođe je pregledala brojne fotografije stradalih vojnika i posjetila vojne mrtvačnice u južnom ruskom gradu Rostov na Donu, pomažući drugim porodicama da pronađu svoje nestale.
Na kraju, razgovarala je sa jednim oslobođenim ruskim ratnim zarobljenikom koji je tvrdio da je njen sin takođe bio zarobljen u Ukrajini. Međutim, kasnije je utvrđeno da je oslobođeni zarobljenik za drugog mladića mislio da je Čistjakov.
Posmrtni ostaci Čistjakova su identifikovani prošlog mjeseca preko DNK analize, kazala je njegova majka.
Ubrzo nakon početka invazije, Putin je kazao da “profesionalno vojno osoblje - oficiri i vojnici po ugovoru - učestvuju u ovoj operaciji. Nema regruta, i to ne planiramo da radimo”.
Čistjakova vjeruje da je njen sin “obmanut” da potpiše vojni ugovor.
Međutim, uprkos njenim kritikama ruske vojske i ministra odbrane Sergeja Šojgua zbog očiglednog izostanka napora da joj pomognu da pronađe svog sina, izgleda da Čistjakova ne dovodi u pitanje zašto je Kremlj počeo rat. Umjesto toga, njene kritike su uglavnom usmjerene na činjenicu da su u invaziji učestvovali neobučeni vojnici.
“Takva vojna operacija je trebalo da uključuje obučene pojedince koji su imali iskustva u konfliktima poput Čečenije i Sirije”, kazala je Čistjakova. “Kada dođe do takve situacije i raspoređuju se trupe, ne treba da uključuju našu djecu”.
Ruske vlasti insistiraju na tome da su bile “primorane” da pokrenu ono što su nazivale specijalnom vojnom operacijom da bi “zaštitile zemlju” od ukrajinske i zapadne agresije.
Na sahrani u Petrozavodsku lokalni zvaničnici su takođe hvalili Čistjakova kao heroja koji je stradao braneći Rusiju.
“Danas se opraštamo od pripadnika Ruske vojske, Kirila Aleksejeviča Čistjakova, koji je stradao u zoni specijalne vojne operacije”, kazao je lokalni zvaničnik Dmitrij Maršenko, stojeći pored kovčega na groblju.
“Kiril je časno ispunio svoju vojnu dužnost kako bi zaštitio građane Ruske Federacije i građane novih regiona od uspona nacizma”, dodao je on, govoreći o ukrajinskim teritorijama pod okupacijom Moskve i ponavljajujući tvrdnje Kremlja da Ukrajinom vladaju nacisti.
Čistjakov je takođe posthumno odlikovan Orednom hrabrosti, državnim odlikovanjem za ljude koji su pokazali posvećenost i hrabrost. “Kiril je dao svoj život za domovinu, za otadžbinu, za svoj narod”, kazao je lokalni vojni komesar Vladimir Kudrik.
Ožalošćena majka je međutim kazala da nagrade i odlikovanja neće nadokanaditi gubitak njenog sina.
“Pakao je završen za mene. Nijedna suma novca, nikakva odlikovanja niti bilo što drugo nikada neće odagnati ovaj bol. Uspjeli su da ubiju mog sina. Ali nijesu mogli ubiti njegovu dušu”, kazala je ona.
“Biti ratnik znači živjeti zauvijek”.
Priredila: N.B.
Bonus video:
