Francuske političke stranke su suočene sa velikim izazovom da sastave vladu nakon što je rezultat jučerašnjeg drugog kruga stvorio parlament podijeljen u tri suprotstavljena bloka sa drastično različitim programima.
Ljevica, centristi i ultradesnica takođe nemaju nikakvu tradiciju zajedničkog rada.
Novi narodni front (NFP), lijevo-zeleni savez kojim dominira radikalna ljevičarska Nepokorena Francuska (LFI) Žan-Lika Melanšona, pobijedio je i procjenjuje se da će imati 170 do 215 poslanika u parlamentu od 577 mjesta.
Prema prvim procjenama, centristička koalicija Zajedno predsjednika Emanuela Makrona imaće oko 150-170 poslanika, dok ultradesničarsko Nacionalno okupljenje (RN) Marin le Pen i njegovi saveznici, koji su očekivali većinu, mogu da računaju na 130-160 poslanika.
Iako je pobjednik iznenađenje, rezultat u vidu podijeljenog parlamenta se očekivao. Prema ustavu Francuske, novih izbora neće biti godinu dana. Makron je obećao da se neće povući do predsjedničkih izbora 2027. pa se sada nameće pitanje šta je sljedeće.
Ljevica, koja želi da ograniči cijene osnovnih roba poput goriva i hrane, podigne minimalnu platu na neto 1.600 eura, poveća plate radnicima u javnom sektoru i uvede porez na bogatstvo, odmah je saopštila da želi da vlada.
"Volja naroda mora se striktno poštovati... predsjednik mora da pozove Novi narodni front da vlada“, rekao je Žan-Lik Melanšon.
Međutim, nezgrapna koalicija NFP, koja se sastoji od Socijalističke partije (PS), Zelenih i komunista, daleko je od 289 mjesta potrebnih za apsolutnu većinu.
Ključno pitanje je da li će ljevičarski savez, čije su stranke dugo bile međusobno zavađene, ostati jedinstven i dogovoriti se koji pravac da zauzme.
Makron nije u obavezi da od te grupe traži da formira vladu, iako bi to bio uobičajen korak jer je ona najveća u parlamentu. Ustav omogućava predsjedniku da izabere koga želi za premijera. U praksi, pošto parlament može da iznudi ostavku vlade, šef države uvijek bira nekoga ko će biti prihvatljiv za skupštinu.
Imenovanje premijera iz radikalne ljevice bi nosilo rizik od ponovljenih glasanja o nepovjerenju koja bi podržao ne samo desni centar i ultradesnica, već moguće i predsjednikov tabor.
U Makronovom okruženju nije bilo nagovještaja o njegovom sljedećem potezu.
„Pitanje koje ćemo morati da postavimo večeras i narednih dana je: koja koalicija je sposobna da dostigne 289 mjesta potrebnih za vladanje?“, izjavio je za agenciju Rojters jedan njegov blizak saradnik.
List "Gardijan" piše da Francuska, za razliku od mnogih kontinentalnih evropskih država, nema iskustva sa širokim koalicijama od haotičnih dana Četvrte Republike, ali je nekoliko političara sa ljevice i centra ranije sugerisalo da bi to moglo biti rješenje za parlament u pat poziciji.
Bivši premijer Eduar Filip, dugogodišnji Makronov saveznik Fransoa Bajru i liderka Zelenih Marin Tondelije su, između ostalih, prošle sedmice rekli da bi se anti-RN koalicija, od umjerene ljevice do desnog centra, mogla ujediniti oko osnovnog zakonodavnog programa.
„Mi smo u podijeljenoj skupštini. Moramo da se ponašamo kao odrasli“, rekao je juče lider francuskog lijevog centra Rafael Gluksman, koji je predvodio listu socijalista na izborima za Evropski parlament. „Parlament mora biti srce moći u Francuskoj”.
Niko nije pobijedio, primijetio je Bajru, dodajući da su „dani apsolutne većine završeni” i da je na „svima da sjednu za sto i prihvate svoje odgovornosti”.
Mnogo toga će zavisiti od spremnosti LFI na kompromis i od odgovora umjerene ljevice ako Melanšonova stranka odbije da sarađuje, ocjenjuje "Gardijan". Ova stranka tvrde ljevice je davno poručila da bi ušla u vladu samo da bi „sprovela naše politike, a ne ničije druge“.
Mnogi Makronovi centristi su u međuvremenu rekli da neće ući u savez sa LFI. Preliminarne procjene su ukazivale da bi savez između Makronovih snaga, PS-a, Zelenih i još nekoliko drugih stranaka mogao izvući najtanju većinu.
Međutim, stručnjaci kažu da bi mejnstrim koaliciju, iako je u principu moguće, bilo teško izgraditi s obzirom na različite stavove stranaka po pitanjima kao što su porezi, penzije i ulaganja u zelenu energiju.
„Na papiru je to lijepa ideja, ali postoji ogroman jaz između onoga što je moguće i onoga što je zapravo ostvarivo“, ocijenio je Bertran Matje, stručnjak za ustavno pravo na univerzitetu Sorbona u Parizu.
Ad hok savezi, tehnokratska vlada
Umjesto da pokušaju da sastave formalnu koalicionu vladu, odlazeći premijer Gabrijel Atal je prošle sedmice sugerisao da bi mejnstrim stranke mogle potencijalno da formiraju različite ad hok saveze kako bi usvajali pojedinačne zakone.
"Gardijan" podsjeća da je Makron pokušao ovu strategiju otkako je izgubio većinu 2022. godine, ali sa ograničenim uspjehom, jer je u brojnim prilikama morao da pribjegne posebnim ustavnim ovlašćenjima, kao što je nepopularni član 49.3, da progura zakon bez glasanja u parlamentu.
Predsjednik bi takođe mogao da razmotri imenovanje tehnokratske vlade, poput onih u Italiji, koju bi činili stručnjaci poput ekonomista, viših državnih službenika, akademika, diplomata i poslovnih ili sindikalnih lidera.
Francuska nema iskustva sa takvim vladama. Žan-Filip Derozje, ekspert za ustavno pravo sa univerziteta u Lilu, rekao je da ne postoji ni njihova "institucionalna definicija", tako da bi to bila "normalna vlada, slobodna da djeluje kako želi - sve dok ima podršku parlamenta".
Jedna od opcija je da Makron zatraži od Atala, koji je rekao da će jutros podnijeti ostavku, da ostane na čelu nekog oblika prelazne vlade.
U svakom slučaju, pred Francuskom je vjerovatno dug period političke neizvjesnosti i nestabilnosti, koja bi mogla biti obilježena minimalnim zakonodavnim napretkom u najboljem slučaju i parlamentarnim zastojem u najgorem slučaju, ocjenjuje "Gardijan".
Dominik Rejni, politički analitičar, rekao je da bi "minimalna" vlada mogla imati svoje prednosti, predstavljajući je kao „vladu za popravku” koja bi mogla stabilizovati situaciju i pokušati da „popravi ono što ne funkcioniše” za narod umoran od političkih turbulencija.
Drugi su, međutim, upozorili da će ultradesničarski RN i možda Melanšonov LFI predstaviti bilo kakva privremena rješenja kao spletke političkih elita da ih liše vlasti, što bi moglo dovesti do još destruktivnije predsjedničke kampanje 2027. godine.
Makron je do sada isključivao mogućnost da podnese ostavku prije tog datuma, ali to, kako se navodi u analizi britanskog lista, može postati vjerovatnije ako prevlada potpuna paraliza.
„Francuska je danas odbacila vladavinu ultradesnice“, rekao je Mudžtaba Rahman iz konsultantske firme Eurasia Group. „Ali rezultati ukazuju na ćorsokak i paralizu, čak i ako je ljevica nadmašila očekivanja, dok je krajnja desnica ozbiljno podbacila".
Le Pen: Naša pobjeda je samo odgođena
Istraživanja javnog mnjenja su sedmicama predviđala da će RN osvojiti komotnu pobjedu, prije nego što se centristički savez udružio sa ljevicom kako bi blokirali ubjedljivi trijumf ultradesnice u drugom krugu.
Lider RN Žordan Bardela je sinoć savez protiv njegove stranke, poznat kao „republikanski front”, nazvao "sramnim".
"Nakon što je namjerno paralisao naše institucije, Emanuel Makron je gurnuo zemlju ka naizvjesnosti i nestabilnosti. Time je lišio francuski narod bilo kakvog odgovora na njihove svakodnevne teškoće još mnogo mjeseci", rekao je Bardela.
Le Pen, za koju se očekuje da se kandiduje za predsjednicu 2027, rekla je da je jučerašnje glasanje posijalo sjeme za budućnost.
"Naša pobjeda je samo odgođena," rekla je.
Birači su kaznili Makrona i njegov vladajući savez zbog krize troškova života i problema u radu javnih službi, kao i zbog pitanja imigracije i bezbjednosti.
Le Pen i njena stranka su iskoristili te nezadovoljstva i proširili uticaj daleko izvan svojih tradicionalnih uporišta, ali njihov veliki uspjeh u odnosu na prethodne izbore nije bio nedovoljan da osvoje vlast.
Bonus video:
