Zovu ih "kamenje spoticanja" - male bronzane pločice u trotoaru koje označavaju adrese gdje su nekada živjele žrtve Holokausta.
Dok Holandija obilježava 80 godina od oslobođenja, rasplamsala se rasprava o postavljanju "Stolpersteina" za 45 holandskih političkih zatvorenika - jevrejskih aktivista, komunista, hrišćana koji su digli glas - koje su nacisti "eksperimentalno" pogubili gasom u psihijatrijskoj klinici Bernburg u Njemačkoj 1942. godine, prenosi Gardijan.
Iako je oko 102.000 Jevreja, Roma i Sintija iz Holandije deportovano i ubijeno, sve više se ukazuje na saučesništvo holandske države u predaji spiskova politički nepodobnih.
Proteklih godinu dana, Jan Boksem i Stiven Brandsma, rođaci preko svojih partnera, vode kampanju za postavljanje kamenja spoticanja širom Holandije, kako bi obilježili priče 45 ljudi iz Bernburga. Ali kažu da su naišli na prepreke u vidu nedostatka novca, birokratije i sukoba ideja.
"Prošle godine Jan i ja smo otišli u Njemačku da platimo dugove prema istoriji. Janov ujak je tamo pogubljen gasom, što je nešto što je saznao tek kad je počeo da istražuje. Iako je njegov ujak bio u logoru Nojengame i uzrok smrti je prijavljen kao ozbiljna bolest, zapravo je pogubljen gasom u Bernburgu... spaljen je u peći, a njegov pepeo bačen u rijeku u istočnoj Njemačkoj", priča Brandsma.
Ujak, Hendrik Visker, komunista iz grada Enšede, bio je jedan od nekoliko hiljada ljudi čije je dosijee holandska policija predala Gestapou. "Ovo se gotovo i ne priznaje. To je ogroman skandal", ocijenio je Brandsma.
Međutim, njihove molbe naišle su na birokratske i finansijske prepreke, posebno u Harlemu, gdje volonterska fondacija Struikelstenen Haarlem ima dozvolu grada da postavi kamenje samo za 733 jevrejske, sinti i romske žrtve Holokausta – proces koji traje deset godina.
"U Harlemu je donesena odluka da se kamenje spoticanja postavlja samo za Jevreje koji su deportovani tokom Drugog svjetskog rata. To je ono na čemu fondacija radi. Dakle, ako neko želi kamen spoticanja, ali žrtva ne pripada ovoj grupi, gledamo da li postoji drugi način da ih se sjetimo ili da im posvetimo pažnju. Ovo je ponuđeno i u ovom slučaju – ali oni žele struikelsteen (holandski naziv za kamen spoticanja) ili ništa", rekla je Marieke Gerts, portparolka gradonačelnika Josa Vienena.
Drugi stvari vide drugačije. U Mastrihtu postoji kamen spoticanja za borca otpora Lamberta Krafta, a jedna ulica nosi naziv po njemu – Bèr Kraftstraat. U Utrehtu je zahtjev za postavljanje kamenja za dvije žrtve odobren i finansiran u jednom popodnevu.
U međuvremenu, u Hagu, lider lokalne VVD stranke Lote van Basten Batenburg prikupila je sredstva za sedam kamenja u saradnji sa kolegama iz hrišćanske unije SGP za jedno popodne.
"Jevrejske žrtve su veoma važne za komemoraciju, ali ove političke žrtve imaju posebno mjesto jer ih je vlada progonila duže vrijeme. Ne smijemo nikada dozvoliti da se to ponovo dogodi", rekla je ona.
Dr Samuel Kruizinga, istoričar ratova i nasilja 19. i 20. vijeka na Univerzitetu u Amsterdamu, rekao je da je ključno pitanje da li država treba da snosi odgovornost za troškove.
"Ono što se sigurno desilo jeste da su holandske bezbjednosne službe vodile spiskove sumnjivih populacija – radikalnih sindikalista, komunista – i navodno su spiskovi spaljeni kada su Njemci izvršili invaziju u maju 1940. godine", rekao je.
"Ali kopije su poslate lokalnim policijskim stanicama, a njemačka bezbjednosna služba u okupiranoj Holandiji je sastavila djelove slagalice. Holandske bezbjednosne službe imale su poseban animozitet prema ljevičarima, koje su smatrale većom i neposrednijom prijetnjom holandskoj demokratiji i društvu. Mnogi od tih ljudi su užasno mučeni radi informacija, a zatim poslati u smrt. Ova istorija je komplikovana možda pretjeranom revnošću holandskih bezbjednosnih službi i aktivnom pomoći holandske policije", dodao je istoričar.
Ovo kamenje spoticanja – koje se širi ulicama Holandije – predstavlja i metaforu i sjećanje.
"Kad god moja nećaka, koja je tek napunila četiri godine, vidi jedan od njih, klekne i očisti ga od prljavštine ili lišća. Oni su poput svjetla na trotoaru koje osvjetljava duše onih kojih se sjećamo", kazala je Van Basten Batenburg.
Bonus video:
