Do sada je jedino sigurno da je prilikom eksplozije u metrou u Sankt Petersburgu nastradalo 11 ljudi i da su brojni povrijeđeni. Mjesto eksplozije i način postavljanja bombe odgovaraju mustri islamističkog terorizma. U ruskim medijima pojavljuju se različita imena, pa i fotografije potencijalnih počinilaca koje se takođe dovode u vezu sa islamističkom pozadinom. Ipak, dan posle događaja, mnoge stvari su nejasne.
Svim snagama bezbjednosti, pa tako i ruskim, nakon ovakvih napada potrebno je vrijeme kako bi obavile istragu. To bi svima trebalo biti jasno u našoj medijskoj civilizaciji koja odgovore, mišljenja i analize zahtjeva odmah. Žalosna je činjenica da su se u prošlosti desili mnogi teroristički napadi u Rusiji i protiv Rusa. Jasno je i da je Rusija, na osnovu sirijske politike Moskve sve više na nišanu terorista. Međutim, aktuelni napad time ni iz daleka nije objašnjen. Stoga bi trebalo izbjegavati preuranjene zaključke.
Ritual nakon terorizma
Na žalost u već uvježbane rituale nakon terorističkih napada, spada i žeđ javnosti za brzim procjenama i zaključcima, jer ta javnost ne ostavlja ni medijima, ni bezbjednosnim organima dovoljno vremena da istraže ono što se desilo.
U međuvremenu se ustoličio i ritual pojavljivanja haštagova na društvenim mrežama, odmah posle terorističkih napada. Mnogi političari se utrkuju u izražavanju saosjećanja posredstvom Tvitera. Ustalila se i praksa da se u Njemačkoj, na Brandenburšku kapiju projektuju nacionalne boje one zemlje koja je pretrpjela teroristički napad.
Postoje dobri razlozi da se takvi potezi tobožnjeg saosjećanja posmatraju kao površna i jeftina simbolika. Međutim, postoji problem da takvi rituali, kada su već započeti, moraju da se dosljedno i odvijaju. Sve drugo bi izgledalo kao nipodaštavanje žrtava – u stilu „pa to su bili samo…“
Pošto Brandenburška kapija juče nije bila osvjetljena u ruskim nacionalnim bojama, to je sigurno začuđujuće. Neubjedljivo je objašnjenje rukovodstva njemačkog glavnog grada da Sankt Petersburg nije partnerski grad Berlina. Naime, Orlando na Floridi takođe nije partnerski grad, a ipak je nakon tamošnjeg napada juna 2016, gdje su žrtve bile uglavnom posjetioci barova u kojima se okupljaju homoseksualci, Brandenburška kapija dobila izgled „dugine zastave“, simbola pokreta za prava homoseksualaca.
Ruskim žrtvama terorizma dugujemo saosjećanje i solidarnost, nimalo manju od one koju smo pokazali prema žrtvama islamističkih napada u Orlandu, Parizu, Briselu, Londonu, Berlinu, Nici, Istanbulu ili žrtvama u Iraku, Nigeriji, Keniji i Pakistanu.
Solidarnost – moralna i politička obaveza
Sporna politika Moskve prema Siriji nije nikakav argument da se žrtvama iz Sankt Peterburga ne pokaže naše saučešće. Na posletku, ne postoji opravdanje za terorističko nasilje prema civilima. Za razliku od građana u zapadnim demokratijama, obični ruski građani nisu nikada pitani da li podržavaju tu politiku svog rukovodstva. Oni nisu samo žrtve terorističkih napada, već su i kao podanici potpuno bez uticaja.
Otkako je u posljednjih nekoliko godina nastala kriza između Zapada i Rusije, izazvana okupacijom ukrajinskog poluostrva Krima, i agresivnom politikom Moskve u Donbasu, Zapad naglašava da odbija politiku Kremlja, ali da ruski narod vidi kao ravnopravni dio Evrope. Ako Zapad to zaista ozbiljno misli i ako ne želi da u Rusiji izgleda licemjerno, onda je ne samo moralna, već i politička obaveza, da se pokaže solidarnost sa žrtvama terorizma u Rusiji. Otuda je pogrešno što Brandenburška kapija juče nije bila osjvetljena u bojama ruske nacionalne zastave. I ne samo to. To je bilo sramotno.
Bonus video:
