Britanska premijerka Tereza Mej danas će zvanično proglasiti izlazak Velike Britanije iz EU, u skladu sa članom 50 Lisabonskog ugovora.
To je istorijski dan - prvi put jedna zemlja najavljuje da napušta evropski klub, piše "Dojče vele".
Nakon zvanične najave početka "bregzita", započinju pregovori između Velike Britanije i 27 zemalja-članica Evropske unije.
Glavno pitanje pri tom glasi: koliko Britanci moraju da plate za razvod? Već sada se spominje suma od 60 milijardi eura koju Brisel želi da ispostavi kao račun Velikoj Britaniji.
Velika Britanija svake nedjelje uplaćuje u Brisel 350 miliona funti. To navodno rasipanje novca, zagovornici "bregzita" su, tokom kampanje za referendum o izlasku iz EU, svakodnevno kritikovali. To je podatak koji se zadržao, iako su se zagovornici EU žalili da ta svota ne uzima u obzir popust koji imaju Britanci, niti to koliko zemlja dobija iz briselskih blagajni.
Odluku glasača koji su podržali „bregzit“, premijerka Tereza Mej interpretira na sljedeći način: "Vjerujem da su oni vrlo jasno pokazali da ne žele i dalje godinu za godinom da plaćaju enormnu svotu za Evropsku uniju."
I njena vlada, kao i Gornji dom Parlamenta, angažovali su pravnike da provjere pravno stanje i – došli su do sljedećeg zaključka: čim Velika Britanije istupi iz EU, ona više nije obavezna da plaća nijednu jedinu funtu Evropskoj uniji.
Poslanik torijevaca Džejkob Ris-Moga je rekao: "Nemamo nikakve zakonske obaveze prema EU."
"Bregzit" će vjerovatno biti okončan do proljeća 2019. godine. Ipak, tekući budžet EU obuhvata vremenski period do 2020. godine.
Za taj proračun glasala je i Velika Britanija, i tako se obavezala na isplatu novčanih sredstava – tako na to gleda Brisel. A onda tu su još britanski službenici koji rade na poslovima EU i čije penzije bi London takođe trebalo da pokrije.
Žestoki zagovornik "bregzita" Ris-Mog ipak kaže: "To su odlični preduslovi za početak pregovora."
Velika Britanija je trenutno, nakon Njemačke, drugi najveći neto-platiša. Ukoliko London uplaćuje manje novca, onda – ili zemlje koje plaćaju moraju da plaćaju više, ili zemlje koje primaju novac, moraju da primaju manje.
Evropska unija u cjelini ili zemlje-članice pojedinačno, mogle bi da tuže London ukoliko ne podmiri račun za izlazak iz Unije. Ipak, premijerka Mej može ka tome da ide opušteno u susret – ako je suditi po ekspertizi domaćih pravnika, kaže baronica Kišver Fokner, članica Gornjeg doma britanskog Parlamenta: "To je dio pregovora, ali to jača poziciju britanske vlade."
Ipak, Britanci vjerovatno žele da i nakon izlaska iz Evropske unije profitiraju od nekih evropskih programa, poput onih na području nauke i istraživanja. I da sebi takođe, nakon planiranog izlaska iz unutrašnjeg tržišta, obezbijede najbolji mogući pristup, kako je to izjavila ministarka unutrašnjih poslova Ember Rud: "Moramo da težimo najvećem mogućem pristupu zajedničkom, unutrašnjem tržištu. Ne znamo koliko to košta, ali upravo o tome bi trebalo pregovarati".
Ministar spoljnih poslova Boris Džonson kao uzor navodi Margaret Tačer. Ona je 1984. godine iznudila popust za Britance od iznerviranih evropskih partnera: "Prisjetimo se samita iz Fontenbloa 1984. godine, kada je Margaret Tačer zahtijevala nazad svoj novac. Vjerujem da je upravo to ono što ćemo i mi dobiti."
Vjerovatno će sukob oko novca biti tema tek na samitu Evropske unije krajem 2018. ili početkom 2019. godine – nakon cjelonoćne partije pokera, zaključuje se u tekstu.
Bonus video:
