Ukidanje sankcija Iranu svjedoči o jednom novom odnosu ove zemlje sa Sjedinjenim Državama u trenutku kada ona od izgnanika postaje regionalna sila, što je status koji bi mogao doći na uštrb Saudijske Arabije, glavnog arapskog saveznika Vašingtona.
I neprijatelji i saveznici moraju jednako da se prilagode na to da Iran, nakon nuklearnog dogovora sa svjetskim silama i ukidanja sankcije, postaje neprikosnovena sila na Bliskom istoku i da izbija u sami vrh međunarodne politike, navodi se u Rojtersovoj analizi.
Brzo oslobađanje američkih mornara prošle nedjelje nakon što su ušli u iranske vode obilježilo je novu eru nakon decenija neprijateljstva sa Zapadom.
U godinama nakon revolucije 1979, kojom su na vlast došli šiitski sveštenici, Iran bi taoce koristio da dobije ustupke od svojih protivnika kao što je to bio slučaj za 52 taoca koja je uzeo iz ambasade SAD i držao ih 444 dana. Ovakvi incidenti zajedno sa samoubilačkim napadima na ambasade zapadnih zemalja u Libanu, otimanje aviona i kidnapovanje zapadnih talaca ostavili su duboke ožiljke, a u regionu i svijetu doveli do averzije prema Iranu.
„Prašina oko američkih mornara brzo se slegla zahvaljujući novom pristupu koji odražava novi odnos između Vašingtona i Teherana“, kazao je za Rojters Favaz Gerges, ekspert za Bliski istok na Londonskoj školi ekonomije.
Daleko od toga da je Vašington, zvanično priklonjen iranskom zakletom neprijatelju Saudijskoj Arabiji, postao miljenik mula koje vladaju u Teheranu. Međutim, Iran je postao privlačan u političkom i ekonomskom smislu: zemlja koja je „potencijalna regionalna supersila, i novo tržište sa ogromnim potencijalom po sličnim osnovama kao Turska“, kazao je Gerges.
„Postoji novi odnos zasnovan na razumijevanju ključne uloge Irana u regionu“, kazao je on. Dakle za Vašington, Iran više neće biti problematična država već država koja može odigrati pozitivnu ulogu u stabilizaciji regiona i pomoći u „gašenju požara“.
Saudijska Arabija, međutim, ostaje zakleti protivnik Irana.
Saudijce je prilično uznemirio uspjeh Irana prilikom formiranja šiitske osovine koja se proteže od Iraka preko Sirije do Libana, gdje je Teheranov paravojni saveznik Hezbolah najsnažnija politička sila.
Za SAD i njihove evropske saveznike pridobijanje Irana je od ključnog značaja za njihove interese, a Teheran bi mogao biti značajan u borbi protiv ID u Iraku i Siriji. Isto važi i za okončanje građanskog rata u Siriji. Tamo je Iran održao na vlasti predsjednika Bašara al Asada kao njegov jedini strani saveznik dok se nije uključila Rusija.
Dok samopouzdanje Irana raste, Rijad postaje defanzivan i nepredvidiv od kako je prošle godine kralj Salman vlast prebacio na svog mladog sina princa Muhameda bin Salmana, navode analitičari.
„Rasprostranjeno je mišljenje da Saudijska Arabija sprovodi haotičnu, kontraproduktivnu politiku“, kazao je Gergesi. „Saudijci se zaista ponašaju kao da su pod opsadom, reaguju na događaje kao da svaki predstavlja kraj svijeta“, kazao je Gerges dodajući da imaju „ljutite i nepromišljene ispade bez dugoročne perspektive“.
Sa druge strane Iran „vjeruje da je sila u usponu i da je potreban svijetu“, međutim prije svega, treba da bude prihvaćen na Bliskom istoku kao legitimna i konstruktivna sila, a za to će morati da napravi kompromis koji podrazumijeva manje uplitanje u dešavanja u Iraku, Libanu i Siriji.
Gerges za Rojters naglašava da je preuranjeno proglasiti Iran za pobjednika u kontekstu Bliskog istoka. Međutim, on dodaje: „Iranci su zaista ispoljili sofisticiranost, mudrost, sposobnost cjenkanja i talenat za „igru“... Iran se već definisao kao jak igrač u svom okruženju i ima sve kapacitete da postane jak igrač i u svjetskoj ekonomiji“ .
Iran uvidio da SAD više toliko ne zavise od saudijske nafte
Teheran je po svoj prilici uvidio da je veliki porast američke proizvodnje nafte iz škirljca oslobodio Ameriku njene zavisnosti od saudijske sirove nafte.
Britanski „Gardijan“ navodi da su Saudijci ostali bez milijardi dolara onog trenutka kada se Islamska Republika vratila na svjetska naftna tržišta – u trenutku kada niske cijene nafte već uzimaju žestok danak i primoravaju Rijad da preduzme do sada nezabilježene ekonomske reforme. Međutim, ono od čega Rijad još više strahuje jeste da bi Iran, zasut novim prihodima, mogao intenzivirati svoje aktivnosti u ionako nestabilnom i nasilnom Bliskom istoku.
Međutim i Iran, takođe, ima svoje slabe tačke. Suočen je sa dilemom koliko daleko da ide u liberalizaciji jednom kada se njegova ekonomija poveže sa svjetskim tržištima a investicije stvore nove moćne grupe.
Bonus video:
