Sukob između Saudijske Arabije i Irana, koji je eskalirao nakon što je sunitska kraljevina pogubila šiitskog sveštenika Nimra al Nimra prošle subote, može se objasniti mapom koju je napravio dr Majkl Izadi, kartograf i vanredni profesor Univerziteta za zajedničke specijalne operacije na Floridi.
Mapa pokazuje da su, zbog neobične korelacije istorije religije i anaerobne razgradnje planktona, skoro sva fosilna goriva Persijskog zaliva smještena ispod oblasti naseljenih šiitima. To je slučaj čak i u Saudijskoj Arabiji, čija su glavna naftna polja u Istočnoj pokrajini, u kojoj su šiiti većinsko stanovništvo.
Stoga je, kako piše portal Intersept (The Intercept), jedan od najdubljih strahova saudijske kraljevske porodice da će se saudijski šiiti jednog dana otcijepiti, sa svojom naftom, i pripojiti šiitskom Iranu.
Taj strah se samo uvećava od kada je 2003. američka invazija na Irak zbacila manjinski sunitski režim Sadama Huseina i dovela na vlast proiransku šiitsku većinu. Sam Nimr je 2009. rekao da će saudijski šiiti pozvati na otcjepljenje ako saudijska vlada ne popravi odnos prema njima.
Izadijeva karta pokazuje da je u suštini sve saudijsko naftno bogatstvo smješteno u malom dijelu njene teritorije naseljenom pretežno šiitima. Nimr je, na primjer, živio u Avamiji, u središtu saudijskog naftnog regiona, sjeverozapadno od Bahreina. Ako bi se taj dio istočne Saudijske Arabije otcijepio, članovi saudijske kraljevske porodice bi bili samo oronuli 80-godišnjaci kojima je ostalo samo puno farbe za bradu i recepata za „vijagru“, ocjenjuje se u komentaru.
Prema pisanju Intersepta, Nimrovo pogubljenje se dijelom može objasniti očajničkim nastojanjem Saudijaca da iskorijene bilo kakav znak nezavisnog razmišljanja među šiitima u toj državi.
Time se objašnjava i zašto je Saudijska Arabija pomogla Bahreinu, naftom bogatoj državi sa šiitskom većinom, a kojom vlada sunitska monarhija, da uguši svoju verziju Arapskog proljeća 2011.
Slične kalkulacije su i u pozadini odluke Džordža H.V. Buša da ostane po strani kada je Sadam upotrijebio hemijsko oružje 1991. da bi ugušio pobunu iračkih šiita na kraju Zalivskog rata. Kako je tada objasnio kolumnista „Njujork tajmsa“ Tomas Fridman, Sadam je „održao Irak na okupu, na veliko zadovoljstvo američkih saveznika i Saudijske Arabije.“
Intersept navodi i da bi bilo previše jednostavno pripisati nafti sve što se događa između Saudijaca i Iranaca. „Prezir i čak mržnja prema šiitima su dio DNK neobične sektaške i ratoborne saudijske verzije islama“, piše američki portal. Podsjeća da su 1802, dakle 136 godina prije otkrića nafte u Saudijskoj Arabiji, ideološki prethodnici moderne saudijske države opljačkali Kerbalu, grad u današnjem Iraku koji šiiti smatraju svetim. Napadači su masakrirali hiljade i opljačkali grobnicu Huseina Ibn Alija, jedne od najvažnijih ličnosti šiitskog islama.
Bez fosilnih goriva, međutim, sektaštvo prema šiitima bi danas vjerovatno bilo manje intenzivno. I definitivno bi bilo slabije finansirano. Vinston Čerčil je jednom opisao iransku naftu - koju je Britanija krala u to vrijeme - kao „nagradu od čarobne zemlje izvan naših najsvjetlijih nada.“
Čerčil je bio u pravu, ali nije shvatao da je to bila ona vrsta bajke čije blago nosi užasno prokletstvo, zaključuje Intersept.
Bonus video:
