Unesko je donio danas odluku da upiše u spisak svjetske baštine skup od 23 lokacije koje predstavljaju industrijsku revoluciju u Japanu za vrijeme vladavine cara Meiđija, čemu su se protivile Kina i Južna Koreja.
"Upravo upisano na listu svjetske baštine lokacije iz industrijske ere Meiđija iz Japana: gvožđe i čelik, brodogradilišta i rudnici uglja", napisano je danas na Tviter nalogu agencije UN za obrazovanje nauku i kulturu.
Unesko zasjeda do srijede u Bonu, u Njemačkoj, a juče i danas agencija je razmatrala nove kandidature za upis u svjetsku baštinu.
Ta 23 mjesta podijeljena su na 11 lokacija i daju prikaz izuzetno brzog industrijskog napredovanja u Japanu za vrijeme cara Meiđija (1860-1910), čija vladavina se podudara sa otvaranjem zemlje.
Japan je podnio zahtjev da se na spisak uvrsti ostrvo Gunkanđima (na japanskom ostrvo ratni brod) kao i još oko dvadest lokacija da ilustruju industrijsku revoluciju zemlje tokom 19. vijeka.
Neke od postrojenja još su djelimično aktivni, kao na primjer dizalice u brodogradilištima Micubiši Hevi Indastris (MHI) u Nagasakiju. Prvi put da se neke lokacije gdje su još aktivna postrojenja upisuju na spisak svjetske baštine.
Na spisku je takođe i rudnik uglja Hašima, na ostrvu kod Nagasakija, kao i brodogradilišta Mijecu i istoj oblasti, i stare čeličane na sjeveru zemlje.
Odluka o japanskim lokacijama bila je u središtu diplomatskog spora, Južna Koreja i Kina su isticale da su na sedam predloženih mjesta njihovi državljani deportovani i bili na prinudnom radu za vrijeme japanske okupacije (1910-1945 za Južnu Koreju i 1932-1945 za Kinu).
Južna Koreja procjenjuje da je oko 57.900 Korejaca poslato na tih sedam mjesta kao radnici tokom Drugog svjetskog rata, posebno u Hašimu.
Kineska novinska agencija Sinhua opisala je zahtjev da se te lokacije uvrste u svjetsku baštinu operaciju pranja istorije Japana, dok je Japan naveo da se njegov zahtjev odnosi na raniji period.
Tokio i Seul su ipak odlučili da zakopaju ratnu sjekiru oko ovog pitanja, i prema japanskim medijima Južna Koreja spremna je da se te lokacije uvrste u svjetsku baštinu pod uslovom da Tokio doda objašnjenje da su na tim mjestima sprovođeni prisilni radovi.
Bonus video:
