Brazilska politika nije u fokusu evropske ni domaće javnosti, ali izbori koji će se odigrati danas, osim što su važni za najveću latinoameričku zemlju, mogu biti indikativni za čitav svijet.
Svako od nas ima neke predrasude vezane za Brazil, a iz njih proizlaze prozaične dileme: da li je ta zemlja stvarno puna ritma, da li svi znaju da igraju, da li je sigurno na ulicama, šta je uopšte taj drugi i drugačiji kontinent? U najvećem brazilskom gradu Sao Paulu (a i najvećem na južnoj i zapadnoj hemisferi) odmah će vas uputiti na Paulista aveniju, glavnu žilu grada. Tu se nalaze se i MASP (Muzej umjetnosti) i ulični svirači, povorke, ali i centrale Petrobrasa, Citi grupe, Itaua, restorani, mali parkovi, šoping centri. Šetnja ovim šanzelizeom Južne Amerike, pa spuštanje do parka Ibirapuera, gdje zgodni Brazilci i Brazilke džogiraju, igraju fudbal i odbojku, a na ogromnom platou koji je projektovao Oskar Nimajer mladi slikaju, izvode trikove na skejtbordovima i igraju - znači, ispunjenje predubjeđenja o Brazilu. Dodajte tom “brazilskom danu” par kajpirinja i ispunili ste sve predrasude,a niste saznali ništa. Jeste, Brazilci imaju ritma, dobro igraju fudbal po svim ulicama i parkovima, nevjerovatno su raznoliki u pogledu rase, fizionomije i stava, društveno su vrlo liberalni, a Sao Paulo je kosmopolitiski grad sa najvećim BDP-om na južnoj hemisferi.
Ali, to je samo dio priče. Drugu sliku pruža istorijski dio grada zvani Se. Kolonijalna zgrade, makroi, dileri, rezignirani prodavci na poluraspadnutim štandovima i nevjerovatno porazan broj beskućnika, to je ta druga slika, da ne kažemo štulićevski - Pedro, i to je Brazil. Šetnja uveče znači stiskanje novčanika i telefona, redovno okretanje iza sebe i izbjegavanje prostora sjeverno od Sea, Krakolenđije - zemlje kreka. Žitelji grada uvjereni su da je Se namjerno ostavljen kriminalu i nečistoći, kako bi cijena nekretnina i gradskih posjeda pala, što bi onda omogućilo jeftin otkup i buduću džentrifikaciju te oblasti. Tek kad se spoje Se i Paulista, dobija se pravi utisak urbanog Brazila, zemlje koja ima jedno od najvećih ekonomskih raslojavanja na svijetu, te drugu najveću koncentraciju posjeda u rukama malog broja ljudi (prva je Paragvaj, gdje posjede drže biznismeni iz Brazila).
Dvostruka slika Brazila se na drugačiji način preslikava se na predsjedničke izbore. S jedne strane je kandidat Radničke partije (PT) Fernando Hadad, potomak libanskih pravoslavnih doseljenika, doktor filozofije i bivši (kažu i uspješni) gradonačelnik Sao Paula. Njegov glavni protivkandidat je Žair Bolsonaro iz socijalno-liberalne partije (PSL), bivši vojni kapetan tvrdolinijaš, konzervativac i jedan od rijetkih političara u Brazilu koji govori sa simpatijama o vojnoj diktaturi tokom koje je makar 60.000 ljudi doživjelo politički progon. Pored njih tu je još šest kandidata koji mahom predstavljaju centar, ali, prema posljednjim anketama, nemaju velike šanse da prođu u drugi krug.
Sam tok kampanje prepun je neobičnih događaja. Kandidat PT-a je bio bivši predsjednik Lula da Silva, i dalje najpopularniji političar u zemlji, koji je trenutno u zatvoru zbog osude za korupciju. Lula je optužen da je kao mito primio stan od građevinske firme, iako se ta nekretnina ne vodi ni na njegovo, ni na ime nekoga iz njegove porodice, niti je on ikad viđen u blizini istog. Malo je bilo iznenađenih bilo kada je osuđen na devet godina zatvora - njegove pristalice zato što smatraju da ga progone politički, a protivnici zato što ne sumnjaju u optužbu. Njegova stranka je od aprila vodila kampanju, tokom sudskog procesa, te u periodu žalbi međunarodnim institucijama, pa i prilikom njegovog odlaska u zatvor. Kada je Vrhovni izborni sud 31. avgusta odlučio da Lula ne može da učestvuje u izbornoj trci (iako je i tad imao daleko najveću podršku od preko 35 odsto ispitanika u anketama) PT izbacuje u prvi plan Fernanda Hadada. Uprkos tome što su bili svjesni da njihov kandidat ima minimalne šanse da učestvuje u trci, PT je na svaki način pokušao da kandiduje Lulu (po njima najbolju osobu za upravljanje državom), pa tek onda ponudio drugog kandidata. Zbog toga je Hadad startovao kasnije od ostalih, ali je svoju inicijalnu podršku od šest procenata s početka septembra brzo je doveo do 21 odsto prema posljednjem IBOPE istraživanju, dok u slučaju drugog kruga sa Bolsonarom, ankete kažu da bi pobjedio. Ovaj primjer mogao bi biti poučan domaćim političarima sklonim taktiziranju i retorici o “izvjesnosti uspjeha” - nekad treba ići do kraja sa onim u šta i u koga vjerujete jer se Lulin imidž u dobroj mjeri pernio na novog kandidata te je i parola Haddad e Lula - Hadad i Lula.
Bolsonaro nije imao ništa manje zanimljivu kampanju. Za zamjenika je odabrao armijskog generala, što je odmah pokazalo u kom pravcu razmišlja. Mediji mu mahom nisu naklonjeni i nazivali su ga populistom, siledžijom, kriminalcem, ali je dobio podršku i od nekih popularnih ljudi, kao što je recimo fudbaler Ronaldinjo. Nakon što je za saradnika izabrao ekonomistu, poklonika privatizacije Paola Guedeša, mnogi bogati biznismeni prećutno su podržali njegovu kampanju. Rojters navodi da je Bolsonaro tihi favorit biznis elite, koja se pribojava Hadada, protivnika privatizacije i mjera štednje. Ipak, zbog lošeg imidža u javnosti, mnogi se ne usuđuju da ga direktno podrže. Početkom septembra, Bolsonaro je napadnut na jednom mitingu i završio je sa ozbiljnim povredama unutrašnjih organa, što ga je spriječilo da vodi kampanju, da govori i da se pojavljuje u javnosti, sve do kraja prvog kruga izbora. Uprkos tome, povećao je svoju podršku i po IBOPE istraživanju sa 22, skočio na 32 odsto podrške. Pred samo zaključivanje ovog teksta, desetine hiljada žena su protestovale protiv njega u kampanji Elenao (ne on). Tako je on kandidat koga birači najčešće doživljavaju negativno i biće mu teško da dođe do pobjede u drugom krugu, ali ako nas je nečemu naučila 2016. godina, ništa ne treba uzimati zdravo za gotovo.
Tako je Sao Paulo grad dva svijeta koji, kao i čitav Brazil, predstavlja podijeljeno društvo. Raslojavanja na bogate i siromašne, desničare i ljevičare, urbane i ruralne, neće prestati nakon ovih izbora. Kada bismo se sada mogli popeti na Edifício Itália, ogromnu zgradu u sred Sea, vidjeli bismo i ljude na Paulisti i u Krakolenđiji. I jedni i drugi na biralištima žele nekog ko će im donijeti brazilski moto - Ordem e Progresso (Red i napredak). Ova dva kandidata kao da razlažu moto - Bolsonaro se predstavlja kao kandidat reda, a Hadad napretka. Koliko to odgovara realnosti, ostaje da se vidi. Posljednje dvije godine donijele su mnogo udara za PT, u 21. vijeku najsnažniju brazilsku stranku. Eventualna pobjeda Hadada bi ta dešavanja usporila, ali ne i zaustavila, tim prije što su Bolsonarove pristalice već krenule da govore o sumnji u izborni proces, pa i nepriznavanje izbora. Povratak PT-a na vlast mogao bi dovesti do novog “Roze talasa”, pobjeda ljevičarskih kandidata u Južnoj Americi, imajući u vidu pobjedu Lopez-Obradora u Meksiku. Bolsonarova pobjeda bi tek raspolutila društvo i uz dodatnu ekonomsku stagnaciju mogla dovesti do regresivnih mjera, a možda i do povratka vojne diktature. Ipak, on je čovjek po mjeri Donalda Trampa, predsjednika SAD-a i sigurno bi ojačao desni populizam širom svijeta. On gotovo sigurno pobjeđuje u prvom krugu i ostaje mu da privuče glasače centra. Pozicija u BRICS-u je takođe u pitanju. Brazil je lekcija za budućnost, Evropi i svijetu. Ako se brazilske prilike prenesu na stari kontinent, to bi značilo da definitivno prolazi vrijeme “centrista”, trećeg puta, tzv. umjerenih. Nijedan od takvih kandidata nije ni blizu drugog kruga (štaviše, većinom su bliže statističkoj greški). Da li bi Evropa - kada bi morala da bira - odabrala Hadada ili Bolsonara, da li bi išla za pričom o redu ili napretku, ostaje da se vidi. Brazil je i dalje država između dva pola, gdje se sudara kako priroda, tako i narod.
Ogroman prostor za “brazilskog Trampa”
“Sva ova konfuzija i nesigurnost su stvorili ogroman prostor za fašističkog člana Kongresa, bivšeg armijskog kapetana, Žaira Bolsonara, koga zapadni mediji često nazivja ‘brazilskim Trampom’ mada je on daleko bliži filipinskom predsjedniku Rodrigu Duterte pa čak i egipatskog Abdel el-Sisi po svojoj privrženosti vojnoj vlasti, nasumičnom policijskom nasilju, mučenjima i egzekucijama. Zdrav razum nalaže da će Bolsonarovih 20 posto glasova biti dovoljni za prolaz u drugi krug, ali da će visoki procenti negativnog stave prema njemu dovesti do toga da će izgubiti od bilo koga (nalik na Marin Le Pen u Francuskoj). U eri Trampa i Bregzita, takvo mišljenje je promašena, pa čak i ako Bolsonaro ne uđe u predsjedničku palatu ove godine, on će imati ozbiljan uticaj, zajedno sa svoja tri takođe fašistički nastrojena sina u državnim organima, od kojih je jedan trenutno u Kongresu a drugi na putu za Federalnom Senatu”.
Glen Grinvald, “Intercept”
“Usred političkog nasilja, trajne ekonomske krize i govora o vojnom puču, Hadad - trenutni drugi u anketama, je kandidat umjerene ljevice koji će se sudariti sa snagama desnice koje ne cijene demokratiju. Hadad, nekadašnji profesor Univerziteta Sao Paulo i stručnjak za marksističke teorije, je često kritikovan zbog svoje povučenosti i odvojenosti od naroda. Na primjer, izgubio je opštinske izbore 2016 od Žoao Dorie, brazilskog plejboja koji imitira Trampa.
Mnogi na ljevici su takođe protiv njega zbog načina na koji se suočio sa antikorupcijskim protestima iz juna 2013 godine. Takođe, za razliku od Lule i drugih istorijskih lidera PT-a, Hadad ne dolazi iz masovnog pokreta radničke klase. Hadad je proizvod PT-a koji je vladao Brazilom, a ne partije koja je nekad bila inspiracija za radikalnu ljevicu širom svijeta. Ipak, možda će na njemu biti da održi brazilsku demokratiju”.
Bendžamin Fogel - “Jacobin”
“Utisak izbora 2018 u Brazilu je strah. Prisutan je u strankama, na internetu, kampanjama i u medijima. Strah povećava naše sumnje i kontekstualizuje ovaj istorijski momenat. Izborni konflikt je u nasilju riječi i slika, u reklamama i u vijestima, čak i u intervjuima za mrežu Globo. Kulminacija ovog nasilja je pokušaj ubistva kandidata Žaira Bolsonara. Tenzije izbacuju iz balansa političku debate dok prijetnje smrću plaše ulične kampanje”.
Maria Helena Veber, “Brasil de Fato”
Galerija
Bonus video:
