U jeku revolucije u Ukrajini, pjevač Svjatoslav Vakarčuk se popeo na binu pred skoro 250 hiljada demonstranata. Uzeo je mikrofon umotan u nacionalnu zastavu i zapjevao domovini: „Draga moja? Ustani. Draga! Probudi se!“
Strast i stihovi nisu uticali samo na masu, koja je uzbuđeno skakala i pjevala sa njim, nego i na ishod revolucije.
Među okupljenima na njegovom koncertu na Trgu nezavisnosti u decembru 2013. bile su desetine hiljada fanova koji su napustili rivalski, provladin događaj. Sa tim se, kako su tada rekli mnogi, zamah na ulici odlučno okrenuo u korist opozicije.
„Dobri lideri, kao dobri surferi, samo čekaju da zajašu talas“, rekao je Vakarčuk u nedavnom intervjuu za „Njujork tajms“ u svojoj kancelariji u Kijevu, govoreći više o poštovanju prema narodnim pokretima nego o političarima. „Ideja da je obično ljudsko biće na vrhu piramide, veoma mi je privlačna“.
Zgodan, energičan i uveliko popularan u Ukrajini, Vakarčuk je trenutno u anketama ispred aktuelnog predsjednika Petra Porošenka i samo nekoliko procenata slabiji od favoritkinje Julije Timošenko. On, međutim, nije rekao hoće li se kandidovati na izborima na proljeće.
Držao je predavanja studentima politike, slušao časove javne politike na Univerzitetu Stanford i održao koncert 24. avgusta na ukrajinski državni praznik. Mnogi Ukrajinci, željni novih lica na političkoj sceni, čekaju neku vrstu zvanične objave.
„To je veoma provokativno pitanje“, kazao je povodom političkih ambicija. Odgovorio je samo da je „posvećen tome da svoju zemlju učini boljom“.
Da je njegov politički uticaj nesporan govori i to što su njegove tri pjesme „Skoro proljeće“, „Bez borbe“ i „Ustani, draga“ postale himne protesta tokom dva uzastopna uspješna ulična ustanka u Ukrajini 2004. i 2014. Međutim, svaki put bi se on i milioni Ukrajinaca razočarali kada vide da su lideri kojima su pomogli da dođu na vlast cinično pohlepni kao i njihovi prethodnici.
Ulazak u politiku ne bi bio prvi iznenadni zaokretu u njegovoj karijeri. Rođen u gradu Mukačevo u Zakarpatskoj oblasti, odrastao je u porodici naučnika. Bio je krenuo stopama roditelja, koji su bili profesori fizike na univerzitetu.
Grupu „Okean Elzy“, koja je objavila 10 albuma, osnovao je 1994. kao apsolvent Univerziteta Lavov, gdje je doktorirao iz oblasti fizike poznatoj kao supersimetrija, ili SUSY - teorija da će se nedostaci u onome što je poznato kao standardni model energije i materije u svemiru na kraju objasniti česticama koje još nisu otkrivene.
Dok je diplomirao, njegov bend je već bio dovoljno popularan da se Vakarčuk preselio u Kijev i postao profesionalni muzičar, ostavivši nauku za sobom, iako je četvrti album nazvao „Supersimetrija“. Ukrajinu je tokom protekle decenije predvodila živopisna grupa predsjednika: Viktor Juščenko, kome je lice izobličeno u napadu dioksinom za koji je osumnjičena Rusija; Viktor Janukovič, korumpirani autokrata koji je imao privatni zoološki vrt; i aktuelni lider Porošenko, vlasnik fabrike čokolade, poznat kao ukrajinski Vili Vonka.
Nakon Narandžaste revolucije 2004, Vakarčuk je kratko bio u parlamentu, ali je dao ostavku u znak protesta protiv sukoba između Juščenka i premijerke Julije Timošenko unutar prozapadnog tabora.
„Stvarno su me frustrirale međusobne svađe i apsurdni hobsovski svijet u kojem svako vodi rat protiv svih, umjesto da mijenjaju zemlju nabolje“, kazao je o početnom ulasku u politiku.
U Vakarčukovoj kancelariji se nalaze dva klavira, poster grupe „ Red Hot Chili Peppers“, dječji crteži koje je dobio na poklon i mala platnena lutka poznata kao motanka, od onih koje ukrajinski vojnici nose na front kao talisman.
Zalaže se za snažnu vojsku i policiju, govoreći da je vladavina prava sveobuhvatni cilj. Smatra da bi stvaranje efikasnih policijskih snaga i snažne vojske bio odgovor Ukrajine na korupciju i agresiju Rusije.
Podržao je osnivanje specijalnog suda za borbu protiv korucije, dok Porošenko to odugovlači.
Vakarčuk je ispričao i da vjeruje u „politiku magnetizma“ koja je dala rezultate u Zapadnoj Njemačkoj, strani sa slobodnijim i bogatijim društvom koja se na kraju ujedinila sa Istočnom Njemačkom pod svojim uslovima.
„Siguran sam da je ključ u unutrašnjoj situaciji. Što smo predvidiviji, moćniji, konsolidovaniji i bogatiji, to je veća šansa da neće biti namjere ili mogućnosti da nas neko spolja povrijedi. Na duge staze, to je veoma moćna strategija“.
Vakarčuk nije jedina ličnost iz šou biznisa koja dobro prolazi u anketama. Popularni glumac i komičar Vladimir Zelenski takođe izaziva spekulacije. I on ima predsjedničko iskustvo - ali na ekranu. U hit seriji „Sluga naroda”, Zelenski igra nastavnika istorije koji je iznenada postao predsjednik nakon što je snimak njegovog govora protiv korupcije postao popularan na internetu.
Sada Zelenski u stvarnom životu u anketama ima između šest i sedam odsto podrške. I on je do sada negirao sve ambicije da postane predsjednik, iako priznaje da se učlanio u stranku Sluga naroda. Kaže da je to neophodan potez kako bi spriječio druge da koriste taj brend za političke ciljeve.
Vakarčuk i Zelenski imaju podršku veoma različitih djelova ukrajinskog društva, ali im je zajedničko to što ispunjavaju želju naroda za novim licima. Pored Vakarčuka i Zelenskog, oni koji vode u anketama imaju višedecenijsko političko iskustvo. Većina je bila u vlasti. Skoro svi imaju preko 50 godina. Frustracija zbog statusa kvo - istih starih lica - je problem koji ukrajinski političari rješavaju na različite načine. Među muškarcima u odijelima koji su dugo dominirali politikom, Timošenko je uvijek odudarala. Njena plava pletenica postala je prepoznatljiva domaćoj i stranoj javnosti. Međutim, pletenica i jednostavan izgled iz prošlih kampanja su nestali. Njen novi program je pun visokotehnoloških grafika i obećanja da će uvesti blokčein tehnologiju.
Porošenko ide u suprotnom pravcu, dodvoravajući se konzervativnim i patriotskim biračima. Njegova kampanja se zasniva na obećanju o jačanju ukrajinske vojske i posvećenosti sticanju međunarodnog priznanja autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve od nadležnosti Moskovske patrijaršije.
Samo u uspješnim državama muzičari mogu izbjeći politiku
Samo u uspješnim i mirnim državama muzičari mogu izbjeći politiku i usredsrediti se samo na kraeativnost, ocijenio je Vakarčuk.
„Ne radi se o tome šta je mislim, nego šta je u vazduhu. Danas u Ukrajini to znači da moramo pozdraviti neizbježnost promjene jer smo suočeni sa ratom“.
Međutim, mnogi njegovi fanovi na koncertu u Kijevu prošlog mjeseca, kazali su da ne žele da se njihov muzički heroj kandiduje i zaprlja ruke u politici.
„Politika je crna rupa“, rekao je Ivan Žuk, jedan od obožavatelja.
Marina Broš, pak, smatra da je „talentovana osoba za sve talentovana“. Ona je rekla da bi glasala za muzičara da predvodi zemlju koja je u ratu.
„Pitanje je da li on spreman za takav život“, kaže Timofij Milovanov, predsjednik kijevske ekonomske škole. Ako odluči da se kandiduje, šanse da pobijedi su „dobre do vrlo dobre“, smatra Milovanov. Kao lider rok grupe, Vakarčuk možda ima jednu prednost u klevetničkoj predsjedničkoj trci. „Pominjaće drogu. Pominjaće žene. A on će reći ‘Da, momci, u tome je poenta rokenrola’“, rekao je Milovanov.
Bonus video:
