Zgrada u kojoj je nekada Muamer Gadafi primao goste iz cijelog svijeta sada je išarana crnom bojom, a iznad nje se viori zastava Islamske države.
Grad Sirt, rodno mjesto ubijenog libijskog vođe, postao je najveće uporište džihadista na Mediteranu, a posjetili su ga novinari britanskog Telegrafa.
“Kada su džihadisti došli ovdje, bilo ih je veoma malo. Nakon toga su im se pridružili lokalni stanovnici. Misle da će na taj način da osvoje moć u Libiji, poslije smrti Gadafija“, navodi jedan od građana Sirta, Milad.
Medija centar Uagadugu, gdje je Gadafi primao svjetske lidere, sada je komandni štab Islamske države, fasada je izrešetana, a na krovovima su snajperisti.
"Neće pucati, plaše se nas“, rekao je komandant paravojne formacije “Libijska zora“, koji je sprovodio novinare kroz Sirt.
Grad u koji je Gadafi uložio milione dolara je od 2011. godine prepušten potpunom razaranju, kako u građanskom ratu, tako i u intervenciji NATO, zaključno sa haosom koji je nastao po svrgavanju Gadafija.
Posljednji stadijum uništavanja Sirta stigao je prije dva mjeseca, kada je lider Islamske države Abu Bakr al-Bagdadi naredio invaziju i osvajanje grada.
“Vjerujem da je cio Sirt, ili bar ono što je ostalo, i dalje uz Gadafija. Poslije rata građani su pokušali da se distanciraju od “nove“ Libije. Pognutim glavama su nastavili i htjeli da žive normalnim životom. Između sobom, one koji sada vladaju Libijom nazivaju pacovima“, naveo je Milad.
Vlast koja je preuzela komandu nad Libijom nije uspjela da suzbije paravojne formacije, tako da je Ansar al-Šarija uspjela da osvoji Sirt.
“Nisu bili agresivni kad su stigli u grad. Podučavali su ljude svojoj ideologiji. Osvojili su srca ljudi, dobrotvornim radom, davanjem novca i hrane siromašnima“, rekao je Muhamed Lahal, komandant operacija 166. brigade Libijske zore.
Ipak, prošlog avgusta je vlada proistekla iz revolucije se podijelila između rivalskih milicija, a vlast koju je priznala međunarodna zajednica pobjegla je u Tobruk, dok je u Sirtu bilo gotovo sve u redu, za vrijeme vlasti Ansara.
“Tu organizaciju su uglavnom činili ljudi iz Sirta. Nikoga nisu ubijali. Podržavali su lokalna plemena“, navodi Milad.
“Nisu bili agresivni kad su stigli u grad. Podučavali su ljude svojoj ideologiji. Osvojili su srca ljudi, dobrotvornim radom, davanjem novca i hrane siromašnima"
Ipak, odlukom Bagdadija, pripadnici Islamske države su počeli da pristužu u Sirt, sa svih strana, a na meti su se našli strani državljani.
“Odmah su ubili jednog doktora iz Egipta i njegovu suprugu. Tek kasnije je pronađeno tijelo njihove 17-godišnje ćerke“, objašnjava Lahal.
Svega nekoliko dana kasnije, džihadisti su izveli paradu centralnim ulicama Sirta, a sa minareta lokalnih džamija objavljen je proglas kalifata. Islamskoj državi su se tada priključili i borci Ansara.
“Kada je ID stigla u Sirt nije bila toliko jaka. Onda su rekli ljudima koji su se borili protiv Gadafija da mogu da se pridruže ID. I dalje ima ljudi u Sirtu, koji su postali džihadisti, a koji su bili protiv Gadafija i ja ih prepoznajem“, ističe Lahal.
Prema riječima policajca Muhameda Ezadme, većina onih koji su podržavali Gadafija je takođe prišla Islamskoj državi, kako bi obezbijedili svoju sigurnost. Ubrzo su džihadisti u Sirtu počeli sa striktnom primjenom šerijatskog zakona.
“Ušli su u škole i naredili da dječaci i djevojčice ne smiju da uče zajedno. Odlazili su u kafiće gde je bilo dozvoljeno pušenje i zatvarali ih“, navodi Milad.
Dok Islamska država širi svoj uticaj u Libiji, zapadne diplomate vjeruju da su pripadnici “Libijske zore“ sposobni da protjeraju džihadiste.
Ipak portparol “Libijske zore“ navodi da je međunarodna zajednica luda.
“Nema ID u Libiji. Luda međunarodna zajednica kaže da je to ID, ali znajte, to su samo Gadafijevi podanici koji pokušavaju da povrate vlast“, rekao je Jamal Zubija.
Za razliku od njega, predstavnik “Libijske zore“ u mirovnoj grupi pod patronatom UN Fati Bašaga navodi da ID može da bude poražena samo ako se stvori jedinstvena vlada koja će stabilizovati Libiju.
Dok se čeka na reakciju jedne, druge ili treće strane, Islamska država je stigla na 300 kilometara od italijanske granice, od koje je dijeli “samo“ Sredozemno more.
Bonus video:
