Džon i Džejn su i prije odlaska u Denver znali da ima dosta načina da se naduvaju, ali ipak nijedno od njih nije bilo spremno za tako raznovrsnu ponudu koja ih je dočekala kada su stigli. U 3D kanabis centru našli su ketering za svačiji ukus - pepermint, gumene bombone, kandirano voće pa čak tartufi i praline.
„Juče smo imali švajcarski stil“, kazao je prodavac, izlažući tamnu čokoladu. U ponudi su takođe mafini i čokolada sa ukusom mandarine. Sve to je naravno pojačano kanabisom.
„U svemu ima 80 ili 40 miligrama THC-a“, objašnjava prodavac iza pulta. THC je jedinjenje tetrahidrokanabinol, psihoaktivni agens kanabisa.
Nedugo kasnije, Džon, inženjer po struci, udiše sladunjavi miris jednog od brojnih proizvoda.
„Sjajno“, kaže on, uživajući u trenutku. Kod kuće, travu može kupiti jedino kod dilera u mračnim ulicama. Sada, prvi put, on i njegova supruga, recepcionerka, stoje u ovom osvijetljenom živopisnom zdanju koje se sa štandovima i drvenim podom ne razlikuje mnogo od prodavnice namirnica. Ne znaju odakle da počnu.
Da li da uzmu „Alfa mužjaka“, koji se gaji u prirodi i miriše na zemlju? Ili možda „Zvijezdu smrti“, koja je prema riječima prodavca „vrh“? Ona je proizvod desetogodišnjeg uzgoja.
U Sjedinjenim Državama koje su poznate po drakonskim kaznama za zločine vezane za drogu, jedna neobična revolucije trenutno poprima obrise. Marihuana je već bila odobrena u medicinske svrhe u više od 20 država. Čak i ljudi sa minornim problemima poput glavobolje ili blage depresije lako su dolazili do ljekarskog recepta.
Nakon referenduma, države Vašington i Kolorado su u potpunosti legalizovale marihuanu 1. januara. Ove odluke su dovele do masovnog dolaska turista kao što su Džon i Džejn.Gandža preduzetnici
Zahvaljujući tome marihuana preduzetnicima poput Toni Foks, vlasnice 3D-a, posao cvjeta. Ova 42-godišnjakinja kaže da su počeci bili veoma stidljivi, a zalihe toliko ograničene da je radila samo vikendima. Novi uzgajivači marihuane počinju posao širom države kako bi ispunili ogromnu potražnju. U pojedinim slučajevima zemljoposjednici naplaćuju dva do četiri puta više od tržišne cijene za plastenike dovoljno velike za uzgoj trave.
U drugim djelovima zemlje, čak i tamo gdje marihuana još nije legalizovana, plantaže niču u nedođijama dok se kompanije pripremaju za rast tržišta. I tehnološka industrija se priprema - a tehnolozi razvijaju raznovrsne naprave - naročito e-cigarete za marihuanu koje mogu biti kupljene za jednokratnu upotrebu ili kao skupi dizajnerski proizvodi.
Finansijeri takođe počinju da prikupljaju novac kako bi u najranijoj fazi ušli na ovo ogromno tržište. Analitičari kažu da potencijalno tržište kanabisa može dostići i 110 milijardi dolara (81 milijardu eura), što je četiri puta više od prihoda od duvanske industrije.
Prave se poređenja sa dot.kom erom, zlatnom groznicom iz 19. vijeka pa čak i sa ukidanjem prohibicije 1930-ih, kada je zabilježen ogroman rast u industriji alkohola. I svi pokušavaju da dobiju dio kolača - idealisti kao i tvrdokorni realisti, šarlatani, geniji i ludaci.
U crvenoj jakni i pink haljini, Foks ne izgleda kao žena za koju bi neko mogao pomisliti da je dio scene pušenja trave. Počela je posao nakon što joj je brat osuđen na deset godina zatvora zbog prodaje marihuane prijateljima. Ova drakonska kazna je podstakla Foksovu da postane ono što naziva „kanabis aktivistom“.
Ova majka dvoje djece, učestvuje u protestima i čak je osnovala firmu sa kojom je u početku prodavala marihuanu u medicinske svrhe. Podržala je i lobističku grupu „mame za marihuanu“. Poput mnogih drugih članova pokreta za legalizaciju, Foksova je ubijeđena da je kanabis jedan od najboljih ljekova za rak, epilepsiju ili Alchajmerovu bolest - i da je svakako bolja od alkohola.
Sjedeći u bež sofi u njenoj čekaonici, teško je ocijeniti da li su njene oči crvene zbog umora ili kanabisa. Nakon potpune legalizacije kanabisa u Kloradu, teško da ima vremena za predah. „Prvog januara, ljudi su čekali po pet sati da bi ušli“, kazala je. Popularnost posla se odrazila i na zaradu koja je tokom prva tri mjeseca ove godine bila veća nego u posljednje tri godine. Kolektivna potreba
Nedavni zakon izgleda kao da je stvorio kolektivnu potrebu za travom u gradu. Mnogi proizvodi su rasprodati a duvanje je postalo toliko društveno prihvatljivo da se čak i lokalni simfonijski orkestar, koji slabo stoji finansijski, nedavno pridružio jednoj kompaniju marihuane kako bi izveli dobrtvorni koncert pod nazivom „Klasični kanabis:
Serijal visokih nota“. Tokom pauze na ovom događaju kojem se moglo prisustvovati samo uz pozivnicu, muškarci i žene odjeveni u svečanu garderobu su zapalili po džoint.
Državni zvaničnici su nedavno objavili da se prihod u industriji povećao za 60 odsto od januara. Oni procjenjuju da će država od poreza ubirati do 134 miliona dolara godišnje. Država zarađuje svega 40 miliona od poreza na prodaju alkohola.
„Ja to nazivam igrom monopola marihuane“, kazao je investitor Kej Si Stark, govoreći promuklim glsaom u mračnoj sali. Nekoliko kompanija je pozvano da učestvuje na „Samitu kanabisa“. To je samo jedna od mnogih konvencija koje se organizuju u gradu. U ovom trenutku situacija se može opisati riječima „novac juri marihuanu i marihuana juri novac“, kazao je Stark.
Ovaj biznismen, u bijelim cipelama, farmerkama i sakou preko košulje, tvrdi da je investirao u desetine kompanija koje imaju veze sa travom. On je takođe vlasnik
Studio A64 kluba u Kolorado Springsu, gdje gosti mogu pjevati karaoke i pušiti travu, a koji Stark želi da pretvori u globalni lanac poput Starbaksa.
Međutim za prezentaciju na konferenciji kanabisa, Stark se pojavljuje kao vlasnik MMJ poslovne akademije, gdje predaje osnove poslovanja preduzetnicima koji se nadaju brzim počecima u industriji. Stark kaže da oni koji naprave prave korake imaju šansu da postanu „prokleto bogati“.
Sa sajma proizvoda sa marihuanom u Koloradu
Kruže glasine o ludačkim sumama koje ljudi mogu zaraditi u ovoj industriji. U njihovom fokusu su preduzetnici poput Tripa Kebera, markantnog muškarca širokih ramena u sivom odijelu.
Keber je u posao sa kanabisom ušao 2010. godine, u kako, smijući se kaže, „sjenci drveća. Napravio je sto od fioka, a vrata od kupatila je upotrijebio kao radnu površinu. Od tada, Keberov posao samo raste.
Tokom posljednjih 16 mjeseci, kupio je akcije više od 20 kompanija u industriji kanabisa. Međutim Diksi Eliksiri ostaju u srcu njegove kompanije. Ova firma proizvodi čokoladne praline, bombone i gaziranu vodu sa ukusom ruže, breskve ili lubenice. Sve to sa različitim količinama THC-a.
U ovom trenutku Keber kaže da kupuje akcije u kompanijama skoro svakog mjeseca.
„Imam snažan finansijski tim koji mi pomaže“, kazao je on. „Oni mi stalno govore da prestanem da kupujem kompanije“, kaže smijući se.Udarac narkokartelima
On kaže da je industrija marihuane stvorila desetine hiljada radnih mjesta i da država prvih 40 miliona dolara koje je dobila od poreza iz ovog sektora ulaže u škole u regionu. „Osim toga“, dodaje on „ ova industrija lišava narkokartele milijarde dolara samo ove godine“, „Pogledajte Meksiko. Svake godine u toj zemlji biva ubijeno osamdeset hiljada ljudi“.
Sada kada marihuana može da se kupi legalno, Diksi je u roku od godinu dana skoro udesetostručio prihode. Kako bi ispunio ogromnu potražnju Keber trenutno pretvara staru industrijsku pekaru u proizvodnu jedinicu. Usred tog građevinskog poduhvata, već se naziru obrisi onoga što će na kraju biti potpuno automatizovana kompanija za flaširanje njegovih pića od kanabisa. Trenutno, flaše se i dalje pune ručno.
Keber procjenjuje da će se do kraja godine na toj lokaciji proizvoditi tona prehrambenih proizvoda sa kanabisom svakog mjeseca. On kaže da je već investirao „milione i milione“ u njegovu malu imperiju. „Otvoreno sam rekao da ovo nije posao za siromahe“.Trava i dalje nema prolaz u finansijskoj industriji
To je dijelom zbog činjenice što je i dalje teško obezbijediti finansiranje i ovoj industriji. Donedavno savezni zakon u SAD zabranjivao je bankama da čak otvaraju račune preduzećima koja imaju veze sa marihuanom. Čak i danas, mnoge finansijske institucije, kreditne organizacije i hedž fondovi izbjegavaju da imaju posla sa ovom industrijom jer brinu za svoju reputaciju.
Mnoge kompanije i dalje posluju samo sa gotovinom, kaže bivši koncertni menadžer Stiv Danđelo. Oklopno vozilo dolazi jednom nedjeljno kako bi prebacilo novac u njegov Harsborsajd zdravstveni cenatr u Kaliforniji, koji ima godišnji obrt od oko 235 miliona dolara. Kombi prevozi novac koji kompanija plaća u ime poreza. To nije baš najprikladnije. „Poreznici treba da sjede i broje satima“, kaže Danđelo.
Kako zaobišao zavrzlame sa bankama Danđelo je osnovao investitorsku mrežu Arkvju. Ranije ove nedjelje, održali su jednu od nekoliko godišnjih konferencija u
Denveru na kojima teže da spoje investitore sa mladim kreativnim ljudim sa skupim poslovnim idejama. Sam Danđelo je pripadnik stare škole. Kao tinejdžer, učestvovao je u demonstracijama u znak podrške legalizaciji trave. Sa ekstravagantnim šeširom Danđelo pomalo izgleda kao njegov heroj Kuanah Parker, jedan od posljednjih poglavica Komanči Indijanaca iz 19. vijeka. Parker je bio poznat kao ratnik protiv bijelog čovjeka, ali je kasnije poslovao sa njima. Što se Danđela tiče, koji je nekada i sam bio autsajder, on danas kako sam kaže ima „prilično lijepu zaradu srednje klase“. Ipak ostaje čovjek od principa. On na marihuanu gleda kao na „proizvod blagostanja“ koji produbljuje njegovu „duhovnost“ njegov kapacitet za „strpljivost, njegovu sposobnost da uživa u sjajnom obroku i muzici“. Ekonomski privlačno
Međutim sa njegovim idealizmom, Danđelo je dio generacije koja bi uskoro mogla izumrijeti, jer sve više ljudi ulazi u ovaj posao samo iz ekonomskih razloga. Na primjer Tom Bolih, koji je novac zaradio u Silikonskoj dolini kao jedan od osnivača internet kompanija za igrice Zinga, koja je vremenom zaradila 10 milijardi dolara. Ovaj 41-godišnjak nije veliki ljubitelj trave.
„Više volim pivo“, kaže on. Međutim kada je tražio promjenu naišao je na industriju kanabisa. On je uložio značajnu količinu novca u Surnu, kompaniju koja proizvodi klimatske uređaje za uzgoj marihuane. On želi da razvije kompaniju koja bi u industriji uzgoja marihuane bila ekvivalent Dženeral elektriku. Bolih kaže da je činjenica da su toj industriji potrebni ljudi kao što je on. „Potrebne su nam prave kompanije“, tvrdi Bolih.
Profesionalni investitori poput Dačiz kapitala iz Bostona takođe žele da uđu u ovaj unosni posao. Ova kompanija je nedavno investirala u razvoj Masrut aplikacije za pametne telefone, društvene mreže za ljubitelje kanabisa slične instagramu. Partner Dačiza Daglas Lejton kaže da je firma takođe investirala novac u kompaniju specijalizovanu za izradu naljepnica na temu kanabisa.
Lejton je iskusan u investiranju, a 1990-ih je bio predsjednik jedne investicione bankarske kompanije. Tokom godina je vidio investicione bumove, ali čak je i njemu rast industrije marihuane prilično neobičan. On smatra da će to tržište dostići vrijednost od deset do 12 milijardi godišnje u sljedećih pet godina. „To je rast od 1000 procenata u odnosu na sadašnji trenutak“, kazao je.
Investitori poput Lejtona se nadaju da će američka savezna vlada uskoro legalizovati kanabis na nacionalnom nivou. Predsjednik Barak Obama je čak kazao da smatra da je marihuana manje opasna od alkohola.
Lejton predviđa da će tada početi da pristiže pravi novac, od „farmaceutskih, duvanskih i alkoholnih giganata“, jer će svi htjeti parče kolača. Ukoliko se stvari budu odvijale onako kako predviđaju pioniri ove industrije, onda je moguće da će sadašnji početnici jednom vrijedjeti milijarde. Vlasnica 3D-a Foks, ne želi toliko dugo da čeka. Vona se nada se da će prodati preduzeće ovog ljeta. Kaže da je investirala 500 000 dolara kako bi pokrenula kompaniju, a da su joj nudili da je proda za deset miliona dolara. Prevod: Nada Bogetić
Galerija
Bonus video:
