Kabul je jedan energičan grad, prepun ljudi koji žele da u njihovoj zemlji vlada stabilnost, a ne nasilje.
Bilježeći život u avganistanskoj prijestonici ovog mjeseca, upoznao sam puno mladih ljudi - slikara, glumaca, muzičara, čak i jednog repera - koji imaju slična mišljenja o budućnosti svoje domovine.
Mnogi su nekada živjeli kao izbjeglice u mojoj domovini, Iranu, a neki su čak i rođeni tamo. Međutim, sada su se vratili u svoju problematičnu domovinu, Avganistan.
Pitao sam ih šta ih je navelo da se vrate u Avganistan, zemlju koja je daleko od toga da je bezbjedna ili gostoljubiva. Ova nacija je prošla kroz decenije rata i nasilja nakon invazije SSSR-a 1979, građanskog rata, vlasti militanata i američke invazije iz 2001. Kako se Avganistan sprema za izbore 5. aprila, ova zemlja se nalazi na udaru novog talasa nasilja talibanskih ekstremista koji žele da onemoguće glasanje.
Štaviše, ljudi se suočavaju sa praktičnim problemima. Jedna osoba mi je kazala da ponekad, naročito za vrijeme zime, nestašice struje potraju i do 12 sati dnevno.
Uprkos tome, ljude koje sam upoznao su mi rekli da vole svoju zemlje. Kažu: Ako je napustimo, ona će propasti. Jedan frizer mi je kazao da se osjeća slobodno u Avganistanu jer ga ovdje ne tretiraju kao stranca.
Kabul je grad sa mnogo lica. Jedno od njegovih manje poznatih lica je veoma moderno, prepuno obrazovanih ljudi, rep i rok muzičara i zgrada sa modernim fasadama. Ljudi jedu u luksuznim restoranima, posjećuju tržne centre a mladi ljudi govore engleski. Kultura je veoma drugačija od one koje su nalagali islamistički talibani kada su bili na vlasti i branili bioskop, muziku, pozorište i pojedine vrste slika.
S druge strane, mnogi ljudi - čak mladići - i dalje imaju problem da ih neko fotografiše. Ljudi su ovdje veoma konzervativni. Čini mi se, kao fotografu, da kada društvo ne želi da ih drugi vide na fotografijama, to znači da se ono skriva i da možda i dalje živi u prošlosti.
Nešto što utiče na život svih je prisustvo stranih trupa u Avganistanu, većina kojih bi trebalo da se povuče ove godine. Ljudi sa kojima sam imao priliku da upoznam o tome puno razmišljaju.
Pojedini vjeruju da strane trupe trebaju da napuste Avganistan i puste Avganistance da samo odluče svoju budućnost. Avganistan je moćna nacija koje je sposobna da zaštiti sebe. Oni su ubijeđeni da se stranci miješaju u unutrašnju politiku Avganistana, pokušavaju da utiču na to ko će biti sljedeći šef države. Smatraju da njhovi glasovi nisu bitni i optužuju Zapad da nije uspio da sa sobom donese demokratiju.
Drugi vjeruju da će pošto strane trupe napuste zemlju biti još veća nestabilnost jer avganistanska vojska nije dovoljno snažna da pruži sigurnost. Oni vjeruju da će se njihova zemlja vratiti gdje je bila prije 10 ili 15 godina, i da će biti poništeni nedavni rezultati u oblasti ljudskih prava i vladavine prava.
Neki od umjetika koje sam upoznao su bili naročito zabrinuti da će morati da se suoče sa izborom da žive u svojoj zemlji bez umjetnosti ili da još jednom emigriraju.
Galerija
Bonus video:
