Djecu drže pod ključem, zlostavljaju, tuku i primoravaju da rade 18 sati dnevno, pokazala je studija Centra za zdravlje i ljudska prava Univerziteta Harvard koji je sproveo detaljnu istragu o sudbini maloljetnih radnika u proizvodnji tepiha u Indiji.
Sidart Kara, predavač i saradnik iz oblasti trgovine djecom na Harvardu, zabilježio je više od 3.000 slučajeva prinudnog rada i 1.406 slučajeva djece robova u ovoj proizvodnoj grani u devet pokrajina na sjeveru zemlje.
U njegovom izvještaju navedeni su užasavajući detalji o nehumanim uslovima, fizičkom i psihičkom zlostavljanju, ozbiljnim bolestima, izuzetno niskim zaradama i drugim nevoljama koje trpe djeca, žene i muškarci zaposleni u toj grani, od kojih su mnogi prodati kao roblje. U 2012, Amerika je uvezla ručno izrađene tepihe iz Indije vrijedne 306 milijardi dolara.
U pokrajini Bihar istraživači su pronašli dvije „izuzetno prljave, tamne i opasne“ šupe sa 27 dječaka robova koji su dobijali oko 10 dolarskih centi po satu
Radnici koji ih izrađuju su u prosjeku plaćeni svega 20-ak dolarskih centi, a plate im ponekad kasne i po tri mjeseca.
„Kupci sa Zapada moraju da budu svjesni nehumanih uslova u kojima se tkaju indijski tepisi. Neophodno je popraviti uslove rada, tako se ne nanosi šteta lokalnom stanovništv u“, upozorio je Kara. U jednom malom mjestu u pokrajini Radžastan, od ukupno 114 radnika, 109 je djece.
Od njih su 91 odsto djevojčice, a ima djece čak i od 8 godina. „Djecu žrtve trgovine robljem obično šalju u šupe u udaljenim selima. Tu ih zatvaraju, često i tuku, verbalno zlostavljaju, tjeraju ih da rade i po 18 sati, daju im nedovoljno vode i minimalno ih hrane. Ova djeca se suočavaju sa te škim psihičkim i emocionalnim oštećenjima“, navedeno je u izvještaju u kojem se dodaje da napolje izlaze rijetko, ili ne izlaze uopšte po nekoliko nedjelja ili mjeseci.
U pokrajini Bihar istraživači su pronašli dvije „izuzetno prljave, tamne i opasne“ šupe sa 27 dječaka robova koji su dobijali oko 10 dolarskih centi po satu.
„Šupe nisu bile zaključane, ali dječaci su bili suviše mali i uplašeni da bi pokušali da pobjegnu. Kada su se žalili, dobijali su batine, pa su odlučili da ćute, plašeći se da će robovlasnici nauditi njima ili njihovim roditeljima“, istaknuto je u izvještaju.
Prema riječima istraživača, šupe su bile pune zarđalih eksera i kablova, izuzetno vlažne, prašnjave i vrele, a u neke od njih ni istražitelji nisu smjeli da uđu, plašeći se za sopstvenu bezbjednost. Žene i djeca su od 12 do 32 odsto manje plaćeni od muškaraca. Mlade majke su primorane da pletu dok drže bebe u krilu, izlažući ih prašini koja može da izazove razne bolesti respiratornog sistema.
Oštećen vid, kriva kičma, neuhranjenost i anksioznost su veoma česti kod maloljetnih radnika.
„Bolesna sam, nedostaje mi porodica”
„Uslovi su užasni. Stalno sam bolesna, ali nastavljam da tkam jer bi me čuvari u protivnom istukli“, kazala je 15-godišnja radnica iz pokrajine Harjana. „Radimo od sedam ujutru do deset uveče.
Spavam na onom tamo otiraču. Nedostaje mi porodica, ali nam gazda ne dozvoljava da idemo“, riječi su 14-godišnjaka iz Bihara. Jedna 40-godišnja majka iz pokrajine Odiša morala je da da svoje dijete na usvajanje.
„Voljela bih da sam mogla da ga pošaljem u školu, ali jedva i ovako preži v l j av a m“, požalila se ona. U pokrajini Utar Pradeš jedan 25-godišnjak je ispričao da je njemu i njegovom bratu obećana dnevnica od 3,25 dolara, hrana i pristojan smještaj. „Sada smo zaključani u ovoj radionici i plaćaju nas 1,81 dolar za dvanaest sati rada. Nisam želio da odlazim od kuće, ali ovo je bila jedina opcija.
Bonus video:
