Bila je 1887. godina kada je dvoje najčuvenijih njemačkih antisemita tog doba pustilo korijene u udaljenoj paragvajskoj džungli sa 14 rasno čistih njemačkih porodica.
Tim Bernarda Ferstera i njegove supruge Elizabet, sestre filozo fa Fridriha Ničea, imao je ambiciozan plan: ništa manje nego stvaranje kolonije arijevaca koja bi osvojila cijeli južnoamerički kontinent.
Ali je kontinent imao drugačije planove za ovu novu otadžbinu.
Naselje koje su Fersterovi ostavili za sobom uspjelo je da opastane, uglavnom zahvaljujući prihodu od uzgajanja drveta matee
„Neki su uspjeli da opstanu“, kazala je 38-godišnja Lidija Fišer, plavokosa potomka prvih naseljenika Nueve Germanije. Doseljenici su se suočili sa bolestima, propalim usjevima, unutrašnjim sukobima i megalomanijom Fersterovih, koji su upravljali kolonijom iz otmene palate koja je nosila ime Fersterhof.
„Neki su se vratili u Njemačku“, ispričala je Fišerova tokom intervjua na njenoj farmi, gdje živi sa suprugom i petoro djece. „Neki su počinili samoubistva“.
„PREKO svih prepreka...“
San Fersterovih je raspršen u samo dvije godine, a danas Fersterhof – na čijem je zidu nekada stajao moto „Preko svih prepreka, držimo se naših uvjerenja“ – leži u ruševinama. Njegove ugljenisane ostatke danas je zamijenila šuma. Nedugo pošto su se stacionirali i započeli misiju „prošišćavanja i ponovnog rađanja ljudske rase“, Ferster je izgubio nadu u razvoj Nueve Germanije. Ubio se 1889. progutavši mješavinu morfijuma i strihnina.
Elizabet je napustila Paragvaj 1893. i vratila se u domovinu, gdje je godinama uništavala bratovljevu reputaciju.
Premda je ismijavao antisemitizam i u pismima koje je slao Elizabeti izražavao prezir prema antisemitskom karaketru Nueve Germanije, ona je poslije njegove smrti 1900. uspjela da transformiše filozofa u neku vrstu proroka za nacističku propagandnu mašinu.
Mještoviti brakovi
Naselje koje su Fersterovi ostavili za sobom uspjelo je da opastane, uglavnom zahvaljujući prihodu od uzgajanja drveta matee, čiji listovi se koriste za pravljenje čaja. Današnja Nueva Germanija je napustila misiju širenja bijele rase, što bi zaprepastilo njene osnivače.
Siromaštvo koje i danas postoji u Nuevoj Germaniji predstavlja kontrast u odnosu na neke druge kolonije
Premda i dalje ima još po koje plavokoso dijete, nakon generacija mješovitih brakova, mnogi od 4.300 mještana Nueve Germanije nose njemačka prezimena, ali se ne razlikuju previše od drugih Paragvajaca. Dominantni jezik među Nuevo Germancima je guarani, urođenički jezik koji je široko rasprostranjen u Paragvaju; čak i one porodice koje se čvrsto drže korijena govore njemački kod kuće sa primjesama piskavog, nazalnog guaranija i pomalo španskog.
Opisujući jedno veoma visoko drvo na koje se veoma teško uspeti zbog rijetkih grana, Fišerova ga je prosto nazvala „ka’i kihijeha“ ili „strah majmuna“. „Guarani i njemački se veoma razlikuju“, kaže Fišer, „ali se veoma lijepo kombinuju“.
Siromaštvo koje i danas postoji u Nuevoj Germaniji predstavlja kontrast u odnosu na neke druge kolonije koje su u Paragvaju osnovali evropski imigranti. Dok se u prosperitetnim menonitskim gradićima mještani voze novim terencima, potomci prvih njemačkih kolonista ovdje zarađuju za život kao farmeri, prenoseći usjeve na zapregama koje vuku konji.
Plodno tlo
Za ideologe preko okeana možda se čini apsurdnim da su Njemci svoje snove donijeli na siromašno paragvajsko tlo. Ali ova kontinentalna zemlja ima dugu istoriju privlačenja utopijskih naseobina.
Mali muzej, u kojem nema struje, pruža posjetiocima uvid u porijeklo Nueve Germanije
Antialkoholičarska frakcija australijaskog radničkog pokreta je 1893. osnovala Nuevu Asutraliju, koja i danas postoji. Finski vegetarijanci su osnovali koloniju Vila Alborada 1920-ih. Što se tiče novije istorije, Sun Mjung Mun, osnivač Crkve ujedinjenja koji je preminuo 2012, kupio je 1,5 miliona rala zemljišta u Paragvaju i tamo uputio naprednu grupu sljedbenika kako bi osnovali „Pobjedničku Svetu zemlju“.
Malo projekata je, međutim, imalo ambicije Nueve Germanije. Od samog početka, Fersterovi su z amišljali Nuevu Germaniju kao idilično riječko tlo, gdje su rasli usjevi u izobilju a luteranci se mogli moliti daleko od uticaja Jevreja, kako se prisjeća pisac Ben Makintajer u „Zaboravljenoj otadžbini“, knjizi iz 1992. o koloniji i njenim osnivačima.
Mengele našao utočište
Premda su se ljudi iz drugih krajeva Paragvaja tu doselili tokom godina, pojedini detalji ukazuju na održavanje slabašnih veza sa Evropom, poput dvije nedovršene kule-utvđenja, izgrađene u srednjovjekovnom stilu, koje dočekuju putnike na ulazu u grad. Ulične svjetiljke su dekorisane u bojama njemačke i paragvajske zastave.
Elizabet Ferster Niče nije živjela dovoljno dugo kako bi vidjela da je Pargvaj pružio utočište nacističkim ratnim zločincima
Mali muzej, u kojem nema struje, pruža posjetiocima uvid u porijeklo Nueve Germanije, fokusirajući se na probleme koje su kolonisti morali da savladaju. Muzej je preko dana zatvoren, a njegov ključ čuva 48-godišnji Valtrud Kik, koja takođe upravlja internatom za djecu iz unutrašnjosti koji tamo pohađaju školu.
„Nemamo puno posjetilaca“, rekao je Kik. „Prije nekoliko je svratio jedan čovjek iz Sijudad del Estea, koji je htio samo da razgovara na njemačkom.“
Prvi talas kolonista u Nueva Germaniji ojačan je narednih decenija dolaskom njemačkih porodica, što oslikava spremnost Paragvaja da prihvati imigrante iz Njemačke, naročito nakon Drugog svjetskog rata tokom 35-godišnje diktature generala Alfreda Stresnera, koji je bio sin pivara, njemačkog emigranta.
Jozef Mengele, nacistički ljekar koji je vršio eksperimente nad logorašima, pobjegao je u Paragvaj poslije rata i živio pod svojim imenom u Huenauu, njemačkoj farmerskoj koloniji blizu granice sa Argentinom i Brazilom. On je navodno prolazio kroz Nuevu Germaniju, ali nema konkretnih dokaza o tome.
Elizabet Ferster Niče nije živjela dovoljno dugo kako bi vidjela da je Pargvaj pružio utočište nacističkim ratnim zločincima, ali je savjetovala i podržavala naciste do smrti 1935. u 89. godini, kada joj je Hitler odobrio državnu sahranu. Kolonija je danas manje izolovana nego ranije. Asfaltiran je put do prijestonice, Asunsiona, čime je skraćeno trajanje putovanja za pola sa nekadašnjih sedam sati. Nakon što je Fersterhof uništen u požaru, jedan od preostalih dokaza da je tu bila sestra čuvenog filozofa je oznaka na mirnoj ulici. Ona nosi njeno ime, ali sročeno kao „Elizabet Ni Če“.
Odbijaju da pričaju o rasnoj ideologiji predaka
Neki od mještana Nueve Germanije, koji žive u kućama od nepečene cigle blizu prašnjavog vijugavog puta, su se uznemirli na pitanja o rasističkoj idelologiji koju su proklamovali njihovi preci prilikom dolaska u Paragvaj.
„Prema riječima stručnjaka, Njemaci imaju najbolje rasuđivanje u svijetu"
„Ne volimo da pričamo o tome“, kazala je 60-godišnja Brigit Haudenšild na tremu svoje seoske kuće, gdje se brine o svojim roditeljima.
„Život ovdje nije lak, znate“, dodala je, opisujući kako je morala da pravi kolače i prodaje ih od kuće do kuće u Nuevoj Germaniji kako bi kupila hranu za svoju djecu.
Drugi, međutim, nemaju taj problem. „Prema riječima stručnjaka, Njemaci imaju najbolje rasuđivanje u svijetu, zatim slijede Koreanci ili možda Japanci“, objasio je Giljermo Fišer, 40-godišnji farmer.
„A Paragvajci su na posljednjem mjestu“, dodao je u društvu supruge, 28-godišnje Paragvajke Delije, koja tečno govori njemački.
Bonus video:
