Kao što su u nevjerici dočekali rezultate predsjedničkih izbora 8. novembra 2016. godine, tako i danas u nevjerici veliki broj Amerikanaca i ljudi širom svijeta čita o novom sprovođenju imigracione politike predsjednika Donalda Trampa i njegovih saradnika. Američki mediji odzvanjaju o trenutnoj krizi na južnoj granici koja se tiče porodica koje prelaze granicu u potrazi za azilom.
Ono što nakon toga slijedi je odvajanje porodica, odraslih od djece. I sve to bi nekako i imalo smisla (odvojiti odrasle od maloljetnika dok se njihovi slučajevi ne procesuiraju i ne donese odluka da li će se ti odrasli zakonski goniti ili će im biti odobren azil), da situacija nije sljedeća - od aprila ove godine do danas više od 3.500 djece je odvojeno od svojih roditelja, više od 1.500 djece se gubi bez traga, i većina njih završava u hraniteljskim porodicama širom Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
Najnovije vijesti govori o bebama od tri do osam mjeseci koje su letom iz Teksasa prebačene u Mičigen, u hraniteljske porodice ili hraniteljske centre gdje čekaju da ih neka nepoznata američka porodica primi. I čak iako probamo i to da opravdamo, jedno je jasno - trenutna američka administracija nema plan o ponovnom spajanju ovih porodica.
Republikanci ovo brane postojećim zakonima koji su donijeti 1997. godine i krivicu prebacuju na Demokrate u nadi da će ovu situaciju iskoristiti kako bi dobili podršku za građenje zida na južnoj granici ne bi li zaustavili priliv imigranata iz Meksika i Centralne Amerike.
Federalni zakon ne podrazumijeva razdvajanje porodice u slučaju nezakonitog ulaska u SAD (na to treba i dodati da određene grupe ljudi koje traže azil ne ulaze u državu nelegalno, jer je traženje azila legalan proces i već definisan zakonima). Zakon takođe definiše dvije vrste kazni u slučaju nezakonskog ulaska u državu - kriminalne i takozvane građanske kazne. Zakon definiše da građanske kazne nisu preduslov za kriminalne i takođe ne obavezuje federalne tužioce da koriste obije. Do posljednjih aprilskih promjena, građanska ročišta su bila uobičajeni pristup slučajevima porodica sa maloljetnim članovima, i pod Republikanskim i pod administracijama Demokrata.
U većini slučajeva građanskih ročišta porodice nisu bile zadržavane u centrima i porodice nisu bile odvajane. Čak iako su odrasli članovi bili zadržavani, porodice ni u tim slučejevima nisu bile odvajane. Trampova administracija je sa druge strane fokusirana na odvajanje porodica kako bi poslala jasnu poruku da je nelegalan ulazak u Ameriku nešto na šta će ova administracija da potroši velika finansijska sredstva i ljudstvo. Čak i u slučajevima legalnog ulaska u slučajevima traženja azila, Granična patrola prati naređenja Bijele Kuće i odvaja roditelje od djece.
Trampova administracija se brani činjenicom da je ovaj zakon važeći od 1997. godine (slučaj Flores). Ali ovaj slučaj ne definiše odvajanje porodica kao obavezan proces. Čak suprotno, definiše da se svaki maloljetnik zadrži u najmanje restriktivnim uslovima i da se predaju članovima porodice u najkraćem mogućem roku. Ova nova imigraciona "nulta-tolerancija" politika nije obavezna u okviru postojećih imigracionih zakona, ali se agresivno implementira u cilju zastrašivanja.
Dok većina liberalnih medija kritički izvještava o ovom problemu, konzervativni mediji zadržavanje djece u specijalnim centrima gdje oni spavaju po podovima i šatorima nazivaju ljetnjim kampovima. Američko udruženje pedijatara je jasno osudilo ova dešavanja i objasnilo uticaj koje ova politika ima na fizički i psihički razvoj djece. Nova informacija je da američka Vlada planira da otvori novi centar koji će primati samo djecu osjetljivog uzrasta, što se u javnosti tumači kao centar za zadržavanje beba i djece mlađeg uzrasta. Sigurnosti djece je prioritet Vlade, ali to nije spriječilo seksualna zlostavljanja djece imigranata u ovim centrima. Slučaj silovanja četvorogodišnje djevojčice od strane službenika u jednom od ovih centara prije dva dana je uzburkao javnost.
Nakon kritika Ujedinjenih nacija upućenih američkoj administraciji, predsjednik Tramp je dan kasnije donio odluku na napusti Komitet Ujedinjenih nacija za ljudska prava. Navedeni razlog je bio neprijateljska atmosfera prema Izraelu koju kritikuju Trampov zet Džered Kušner i ćerka Ivanka koja je insistirala na prebacivanju američke ambasade iz Tel Aviva u Jerusalim što je izazvalo sukob Palestinaca sa izraelskim vojnim snagama. Izlazak Amerike iz ovog Komiteta je nanovo kritikovan, ali neobavezujući karakter Ujedinjenih Nacija je upravo samo to- kritika i nada da će Tramp promijeniti stav.
Situacija na južnoj granici sa Meksikom nažalost nije jedina zabrinjavajuća okolnost. Trampova administracija je prošle nedjelje zaposlila nekoliko desetina advokata koji će u okviru novog radnog tijela raditi na istraživanju zahtjeva koje su imigranti podnosili kako bi postali naturalizovani američki državljani, u cilju lišavanja već odobrenih peticija za državljanstvo.
I dok Trampov kabinet radi punom parom na reformi imigracionog zakona, nevladine organizacije, sigurne kuće i pro bono imigracioni advokati imaju pune ruke posla ne bi li na bilo koji način umanjili posljedice ove agresivne politike.
Autroka je politikolog iz Crne Gore, a godinama živi u SAD
Bonus video:
