Kada su seljani otišli svojim poslom, Rafael Pekenjo je konačno ostao sam sa poglavicom i otvorio bilježnicu. Muškarci su sjedeli u kolibi sa krovom od palminog lišća na obali Orinoko rijeke.
Prošlo je dvije godine od kada je Pekenjo, medicinski brat, posjetio ovo siromašno starosjedelačko selo u Orinoko delti na istoku Venecueli. U bilježnici se nalazi lista pacijenata koji su dio programa liječenja hIV infekcije koji je, poput i ostatka zdravstvenog sistema u zemlji, propao.
Pekenjo je počeo da proziva imena zaraženih.
„Armando Beria“, rekao je.
„I dalje je sa nama“, odgovorio je poglavica Ramon Kvintin.
Ebelio Kvinino“, nastaio je medicinski brat.
„I dalje je ovde“.
„Mario Navaro“.
„Mrtav“.
„Vilmer Medina“.
„Mrtav“.
Od 15 seljana koji su dio programa, petoro je umrlo od AIDS-a, bolesti koju izazia HIV virus. Sve u svemu, više od 40 stanovnika ovog sela je umrlo od AIDS-a ili simptoma nalik AIDS-u u posljednjih nekoliko godina. Selo ima oko 200 stanovnika.
„Veoma sam zabrinut“, kaže Pekenjo. „Ova zajednica nestaje“.
Proteklih godina, zbog nestašica lijekova uruženih sa rasprostranjenim neznanjem, HIV se rapidno proširio deltom Orinoka i vjeruje se da su stotine pripadnika Varao kulture koji žive u naseljima poput Žubre de Guaja, umrli.
Bar jedno selo je nestalo ali vlada i dalje ignoriše ovaj problem, kažu stručnjaci i Varao vođe.
Dr Jakobus de Vvard, stručnjak za infektivne bolesti Centralnog univerziteta Venecuele, koji je godinama radio među Varao narodom, kaže da je budučnost ove drevne kulture ugrožena. „Ako ne bude nikakve intervencije, to će uticati na postojanje Varao naroda. Dio populacije je već nestao“, upozorio je on.
Venecuela ne uspijeva da se izbori sa AIDS krizom iako broj novoinficiranih i nastradalih od AIDS-a godišnje u svijetu opada.
Pod predsjednikom Ugom Čavezom, program HIV/AIDS prevencija i liječenja bio je svjetska klasa i djelovalo je kao da zemlja ima bolest pod kontrolom. Sa dolaskom Nikolasa Madura 2013, ekonomija je propala zbog čega je došlo do nestašica lijekova i testova za postavljanje dijagnoze a mnogi, najbolji ljekari su bili prinuđeni da emigriraju.
Vlada je prestala sa dijeljenjem besplatnih kondoma, kažu aktivisti. Madurova administracija nije odgovorila na zahtjeve za intervju sa zvaničnicima nacionalnog programa prevencije HIV-a, ministarstva zdravlja ili ministarstva za starosjedjelačka pitanja.
Među najpogođenijim je Varao populacija, kaže Džonatan Rodrigez, predsjedavajući StopVIH, venecuelanske aktivističke grupe. „To je potpuno zanemarena populacija“
Varao vjekovima žive u oblasti delte. Ima ih oko 30.000 i žive u siromašnim naseljima od po stotinak ljudi.
Armando Beria, 25, stanovnik Žubre de Guajaoa, koji je na Pekenjovoj listi, prvi put je čuo za AIDS kada je ljekar posjetio njegovo selo 2013. i testirao ljude na virus. „Pregledao me je i rekao mi da ga i ja imam“, ispričao je on.
On vjeruje da je zaražen dok je bio mlađi, seksom sa drugim muškarcima - što je uobičajena praksa među mladim pripadnicima Varao kulture.
Stručnjaci kažu da se virus u početku širio tako što su muškarci upražnjavali seks sa drugim muškarcim ali da je sada prešao na širu populaciju i da se sada širi i heteroseksualnim seksom i dojenjem.
Nijedna porodica u Žubre de Guaju nije toliko pogođena epidemijom kao prošireni klan poglavice koji je u posljednje dvije godine izgubio 12 članova zbog AIDS-a i simptoma sličnim AIDS-u. „Ranije, ako ste bili bolesni, radili su sve što mogu da vas smjeste u bolnicu. Sada to nije slučaj“, kaže on.
„Moj narod umire“.
Neki u njegovoj porodici vjeruju da su žrtve prokletstva koje je bacio nekadašnji stanovnik sela za koga drugi tvrde da je hoarotu, mračni šaman. Mikaela Perez, 33-godišnja Kvintinova unuka misli da je taj čovjek bacio čini na njenog oca koji je umro od simptoma nalik AIDS-u, a poslije njega i drugi u porodici.
„Moja porodica nestaje“, kaže. „Prije smo svi živjeli srećno zajedno. Ali sada je tome kraj“.
The New York Times
Bonus video:
