Predsjednički izbori se održavaju u utorak poslije prvog ponedjeljka u novembru, ali tada građani SAD u svakoj saveznoj državi daju zapravo glas za delegate - elektore, koji po Ustavu daju svoj glas prvog ponedjeljka poslije druge srijede u decembru, što će ove godine biti 17. decembra.
Elektorski sistem, u kojem kandidati u svakoj državi osvajaju glasove delegate po principu "pobjednik uzima sve", osim Nebraske i Mejna gdje se dodjeljuju proporcionalno, predmet je mnogih kritika i sporenja, ali ima svoje uporište u istorijskim razlozima i federalnom uređenju SAD.
Ovakav sistem glasanja može da donese više nezgodnih anomalija od koji je najvažnija ta da neki kandidat može dobiti više glasova birača na nacionalnom nivou, ali da ipak izgubiti izbore. Na primjer, u nekim državama može odnijeti ubjedljivu pobjedu, dok u drugim, odlučujućim, može izgubiti s par glasova razlike.
Takav se ishod desio 1876, 1888. i posljednji put 2000. kada je demokrata Al Gor dobio više glasova na nivou države, ali je Džordž Buš Mlađi osvojio više glasova elektora poslije ponovnog brojanja glasova na Floridi.
S obzirom na ankete o aktuelnoj predsjedničkoj trci, nije nemoguće da se takav ishod ponovi i u utorak 6. novembra, s tim što republikanski izazivač Mit Romni ima više šanse da osvojio većinu glasova na nacionalnom nivou, a da sadašnji predsjednik Barak Obama odnese prevagu u elektorskim glasovima.
Druga "anomalija" elektorskog sistema jeste to što su se izbori pretvorili u strateško nadmetanje u svega nekoliko država. Od 50 saveznih država, oko 40 su po opredjeljenju čvrsto "plave" - po pravilu glasaju za demokratskog kandidata, ili čvrsto "crvene" - glasaju za republikanskog kandidata. Oko 10 takozvanih "ljubičastih" država, koje se nazivaju "sving stejts" (kolebljive države) ili "bojna polja", glasaju u zavisnosti od kandidata, aktuelnih društvenih i ekonomskih prilika ili drugih okolnosti.
Zbog toga štabovi kandidata nesrazmjerno veliku pažnju posvećuju državama poput Ohaja, Floride i Virdžinije, dok se druge praktično zanemaruju.
Posmatrači na ovogodišnjim izborima ocjenjuju da se u nekim državama praktično i ne osjeća da će za koji dan glasači odlučivati o sljedećem predsjedniku, dok je stanovnicima Ohaja izbora preko glave - na tamošnjim televizijskim stanicama je samo prošlog mjeseca, prema agenciji Blumberg, emitovano 58.235 predizbornih spotova, za šta je potrebno 80 dana neprekidnog gledanja da bi se svi odgledali.
Elektorski sistem je rezultat kompromisa iz vremena osnivanja SAD u 18. vijeku. Svaka država daje onoliko elektora koliko ima predstavnika u Kongresu, dva senatora i članova Predstavničkog doma prema broju stanovnika.
Time i male savezne države zadržavaju nekakav uticaj na ishod predsjedničkih izbora.
Na primjer, Vajoming, koji ima najmanje stanovnika - oko 550.000, ima tri elektora koji su presudniji za ishod izbora nego što bi bilo njegovi žitelji ako bi svaki birač vrijedio jedan glas.
Za pobjedu na izborima potrebno je osvojiti 270 od 538 glasova elektora.
U 21 saveznoj državi elektori izabrani na opštim izborima nisu zakonom obavezani da svoj daju glas kandidatu kome su se "obećali" u prethodnoj fazi izbornog procesa. U ostalih 29 država takva zakonska obaveza postoji, ali elektori u praksi mogu da glasaju i drugačije.
U istoriji predsjedničkih izbora u SAD, 157 elektora je glasalo za kandidata koji nije bio "njihov", ali to sticajem okolnosti, nikada nije izmijenilo krajnji ishod. Pošto elektori glasaju u svojim državama, ovog puta 17. decembra, Kongres će se sastati 6. janaura da prebroji njihove glasove.
Ovi rokovi su takođe zaostavština prošlih vremena, kada je trebalo više vremena da se prebroje glasovi i dostave Kongresu.
Bonus video:
