On je nekada bio poštovani pedijatar koga su voljeli i pacijenti i njihovi roditelji preko 30 godina. Sada se Domeniko Matielo nalazi pred sudom zbog pedofilije, optužen da je imao seksualne pretenzije prema djevojčicama kojima je pružao njegu.
Naučnici će na sudu dokazivati da ga je na to natjerao njegov oštećeni mozak, a advokati odbrane će tražiti milost.
Ovo je najnoviji primjer kako neurologija – nauka o mozgu i funkcionisanju mozga – uzima riječ i počinje da dovodi u pitanje predstavu društva o zločinu i kazni, navodi Rojters.
Ovo pitanje je došlo u centar pažnje preko novih tehnologija poput strukturnog i funkcionalnog snimanja magnetnom rezonancom (MRI i fMRI), Pozitron emisione tomografije (PET) i analize DNK koji pomažu da se otkrije biološka osnova mentalnih poremećaja.
Serijom nedavnih studija ustanovljeno je da psihopatski silovatelji i ubice imaju određene strukture mozga koje se pojavljuju kada se vrši MRI skeniranje glave.
U SAD dvije kompanije, „No Lie MRI“ (Nema laži MRI) i „Cephos Corp“ advokatima i tužiocima reklamiraju usluge otkrivanja laži korištenjem fMRI.
Zločini kazna
Dok strukturni MRI skenovi pokazuju strukturu mozga i mogu da istaknu razlike između jednog i drugog mozga, PET i fMRI skenovi prikazuju još i mozak u akciji, osvjetljavajući određene tačke kada se mozak angažuje oko određenih zadataka.
Međutim, blistave nove tehnologije i detaljni genetički podaci ostavljaju bez odgovora pitanje da li su sudovi pravo mjesto da se koriste ove nove informacije.
„Postoji bojazan da pravosuđu, ili bar pojedinim sudijama, tehnologija uliva toliko strahopoštovanje da počinju odluku o krivici suštinski da zasnivaju na određenom obliku testa“, kaže Kolin Blejkmor, profesor neurologije sa Univerziteta Oksford.
Advokati američkog serijskog ubice Brajana Dugana koga je čekala smrtna kazna u Ilinoisu nakon što je priznao da je kriv za silovanje i ubistvo jedne desetogodišnje djevojčice, koristili su skenove njegove moždane aktivnosti kako bi dokazali da ima poremećaj u funkcionisanju mozga, ta da bi trebalo da bude pošteđen smrtne kazne. Ilinois je ukinuo smrtnu kaznu, dok je on čekao njeno izvršenje.
Sudu u indijskom gradu Mumbaju osudio je jednu ženu za ubistvo samo na osnovu posrednih dokaza i takozvanog profilisanja potpisa moždanih elektro oscilacija (BEOS), na osnovu čijih rezultata su tužioci tvrdili da je ona kriva.
Čini se da su odbrojani dani kada su mentalni kapacitet za zločin dokazivali psihijatri kojima nisu pomagale sofisticirane mašinerije – poput nedavne presude da je norveški masovni ubica Anders Bering Brejvik da je bio uračunljiv kada je ubio 77 ljudi.
„Sve vrste neuroloških dokaza se koriste za sve vrste tvrdnji“, kaže Tenejl Braun, profesor prava na Univerzitetu Juta. „Pitanje je da li se ova tehnologija samo zloupotrebljava ili je zaista spremna da joj se da udarni termin?“.
Stečena pedofilija
U Matielovom slučaju, neurološki dokazi će stići u obliku cjelokupne psihijatrijske i biološke analize, uključujući i MRI sken mozga, na kome se vidi da na mozgu ima tumor veličine oko četiri centimetra.
On je stvorilo pritisak unutar lobanje i „promijenio njegovo ponašanje“, kaže Pjetro Pjetrini, molekularni genetičar i psihijatar sa italijanskog Univerziteta u Pizi koji je sastavio stručni izvještaj o ovom 65-godišnjaku.
„Njegovo prethodno ponašanje je bilo potpuno normalno“, kazao je Rojtersu Pjetrini. On je bio pedijatar 30 i nešto godina i vidio je desetine hiljada djece i nikada nije imao nikakav problem. Pitanje je zašto se neko ko se uvijek ponašao ispravno u jednom trenutku odjednom promijenio tako drastično?“
Doktor je uhapšen u Vićenci na sjeveru Italije prije više od godinu i podvrgnut je terapiji protiv kancera nakon što mu je uklonjen tumor. Pjetrini treba ponovo da se sretne s njim sljedećeg mjeseca, kako bi nastavio procjenu i vidio efekte tretmana.
Slučaj koji tek treba da se nađe pred sudom je sličan slučaju „stečene pedofilije“ iz 2002. u kome je jedan 40-godišnji oženjeni američki nastavnik odjednom postao opsjednut seksom i počeo tajno da sakuplja dječju pornografiju.
Na kraju je istjeran iz porodične kuće jer je imao seksualne aspiracije prema pastorki i osuđen je za pedofiliju. Međutim, kasnijim medicinskim ispitivanjima je ustanovljeno da je imao tumor veličine jajeta na dijelu mozga koji je zadužen za donošenje odluka.
Kada je tumor uklonjen, ovaj čovjek se riješio pedofilskih tendencija i mogao je da se vrati svojoj porodici.
Stručnjaci se uglavnom slažu da stanja poput psihopatije i pedofilije ne mogu da se „liječe“, ali se u ovom epohalnom slučaju ispostavilo da uklanjanje tumora i smanjenje pritiska u mozgu može da povrati njegovu sposobnost da kontroliše impulse.
Pjetrini je ispričao da on i njegov kolega Đuzepe Sartori sa Univerziteta u Padovi smatraju kako je Matielov tumor „možda umnogome odigrao ulogu u promjeni njegovog ponašanja“.
„To je ono što ćemo dokazivati“, kazao je Pjetrini. „Međutim, naravno, na sudiji će biti da odluči do koje mjere smatra da su ovi medicinski razlozi odigrali ulogu. Blejkmor sa Oksforda, jedan od vodećih svjetskih mislilaca na ovom polju, kaže da su ovi slučajevi „iznenadni“.
„Oni čovjeka natjeraju da se zapita za pojam odgovornosti“, kazao je u intervjuu.
Da li poremećaj u mozgu može biti odbrana?
Kada je riječ o zatvoru, da li pedofili, psihopate i drugi nasilni kriminalci treba da budu blaže kažnjeni ukoliko za njihovo ponašanje krivimo biologiju? Da li „mozak me natjerao da to uradim“ može biti odbrana koja garantuje blažu kaznu ili izbjegavanje zatvorske kazne uopšte?
„Ovo poteže cijeli niz pitanja oko toga čemu kazna služi“, kaže za Rojters Blejkmor. „Da li se radi o kazni? Ili o osveti? Ili o izlječenju i rehabilitaciji? Da li se radi o zaštiti društva? Pa, do određene granice, u pitanju je sve navedeno.“
Nedavni dokazi - izvedeni i iz stvarnih, i iz hipotetičih slučajeva - pokazuju da se sudije saosjećaju u slučaju predstavljanja neuroloških dokaza, te da izriču blaže kazne.
Bajotovi advokati su se izborili za smanjenje kazne dokazavši da su ovi i drugi loši geni uticali na njegov mozak i da ih treba djelimično kriviti za napad
Pjetrini je radio na slučaju u Italiji 2009. koji je smatran jednim od prvih u Evropi u kojem je upotrebljavan ovaj tip naučnih dokaza.
Riječ je o slučaju Abdela Maleka Bajota, Alžirca koji je živio u Italiji i koji je osuđen za prebijanje sa fatalnim ishodom čovjeka koji ga je zadirkivao na ulici.
Nakon sprovođenja niza testova na Alžircu, Pjetrini i kolege su kazali da su pronašli anomalije na skenovima njegovog mozga i na pet gena koji su povezani sa nasilničkim ponašanjem, uključujući i MAO-A gen.
Bajotovi advokati su se izborili za smanjenje kazne dokazavši da su ovi i drugi loši geni uticali na njegov mozak i da ih treba djelimično kriviti za napad.
Pogrešna svrha
Stručnjaci kažu da je gotovo neizbježno da se neurologija i pravo još više isprepliću.
Na kraju krajeva, dok neurologija teži da otkrije kako funkcioniše mozak i kako utiče na ponašanje, glavna preokupacija zakona je da reguliše ponašanje.
Ipak, mnogi su zabrinuti što se na sudovima i u pitanjima života i smrti koriste osnovne nauke koja tek što je izašla iz laboratorije.
Henk Grili, profesor prava sa univerziteta Stenford ističe da nije objavljena ni jedna naučna studija koju su revidirali ljudi iz struke koja pokazuje da BEOS test mozga koji je korišten u slučaju u Mumbaju zapravo funkcioniše.
„Neurologiju koriste ozbiljni naučnici u pravim laboratorijama, ali oni koji pokušavaju da ih primijene na sudovima nisu isti ti ljudi“
Drugi stručnjaci ističu da iako su geni poput MAO-A povezani sa nasiljem, takođe postoji mnogo ljudi sa sličnim genotipima koji ne idu okolo i ne ubijaju, siluju ili zlostavljaju.
„Neurologiju koriste ozbiljni naučnici u pravim laboratorijama, ali oni koji pokušavaju da ih primijene na sudovima nisu isti ti ljudi“, kaže Braun sa Univerziteta Juta.
„Dakle, oni uzimaju nešto što se čini veoma objektivnim i što izgleda kao zlatna standardna nauka, ali je onda preoblikuju za forenzičku upotrebu za koju ona nije razvijana“.
„Ratnički gen“ kriv za agresivnost
Jedna studija koja je u avgustu objavljena u magazinu „Sajens“ pokazala je da je u SAD vjerovatnije da psihopatski kriminalci čiji advokati obezbijede biloške dokaze o njihovom stanju mozga, budu kažnjeni na kraće zatvorske kazne od onih za koje se jednostavno kaže da su psihopate.
Za ovu studiju istraživači sa Univerziteta u Juti su uzeli stvarni slučaj 39-godišnjeg Amerikanca Stefana Moblija koji je osuđen na smrtnu kaznu 1994. nakon što je opljačkao piceriju u Džordžiji i ubio njenog menadžera.
Na suđenju je Moblijev advokat predstavio dokaz koji je pokazao da je optuženi imao varijantu gena nazvanu MAO-A, koja je još nazvana i „ratnički gen“, nakon što su naučnici otkrili da je povezan sa nasilnim ponašanjem.
U studiji magazina „Sajans“ sudijama je dat hipotetički slučaj koji je donekle bio zasnovan na slučaju Moblija, ali je krivično djelo bilo zvjersko prebijanje pištoljem, a ne ubistvo.
Svim sudijama je rečeno da je optuženi psihopata, ali je samo polovini predstavljeno svjedočenje stručnjaka o genetičkim i neurobiološkim uzrocima njegove psihopatije. Oni koji su dobili neurološke dokaze, više su izricali kraće kazne – otprilike oko godinu manje od njihovih kolega, pokazala je studija.
Galerija
Bonus video:
