Posljednji popis stanovništva u Indiji ukazao je na pad u broju ženske djece mlađe od sedam godina – aktivisti strahuju da je tokom posljednje decenije abortirano i do osam miliona ženskih plodova. Novinarka BBC-a Džita Pandej istraživala je šta je dovelo do ove krize.
Kulvat ima tri kćerke starosti 24, 23 i 20 godina, i sina koji ima 16 godina. U periodu između rađanja tri ćerke i sina, Kulvant je tri puta ostala trudna.
I svaki put, kaže, porodica ju je primorala da abortira nakon što bi ultrazvukom bilo potvrđeno da nosi djevojčice.
„Svekrva mi se podsmijavala zbog rađanja djevojčica. Rekla je da bi se njen sin razveo od mene da nisam nosila sina.“
Još uvijek se jasno sjeća prvog abortusa.
„Beba je imala nepunih pet mjeseci. Bila je prelijepa. Nedostaje mi, kao i ostale koje smo ubili,“ kazala je Kulvat brišući suze.
Dok se nije rodio dječak, njena svakodnevnica sastojala se od batina i zlostavljanja od strane supruga, svekrve i djevera. Jednom prilikom su, kaže, čak pokušali i da je zapale.
„Bili su ljuti. Nisu htjeli djevojčice u porodici. Htjeli su dječake kako bi dobili bogate miraze,“ rekla je.
Indija je 1961. godine miraze proglasila ilegalnim, ali je ta praksa ostala široko rasprostranjena, te vrijednost miraza konstantno raste, što se jednako odnosi i na bogate i siromašne.
Njen suprug je umro tri godine nakon što im se rodio sin. „To je prokletstvo zbog ćerki koje smo ubili. Zato je umro tako mlad“, rekla je Kulvant.
Priče kao ova su česte i ponavljaju se u milionima domova širom Indije, a situacija je sve gora i gora.
Na svakih 1.000 dječaka ispod sedam godina, 1961. godine bilo je 976 djevojčica. Ta brojka je danas pala na žalosnih 914 djevojčica.
Situacija je upravo najgora u Delhiju, gdje je odnos dječaka prema dječacima 836 na prema 1.000.
Premda ukupan broj ženske djece raste (zbog faktora kao što je životni vijek), odnos u broju djevojčica i dječaka u Indiji jedan je od najgorih u svijetu poslije Kine. Veliki broj faktora mogu to objasniti: čedomorstvo, zlostavljanje i zanemarivanje ženske djece.
Glavni krivac-ultrazvuk
Aktivisti, ipak, smatraju da je razlog takvog pada sve veća dostupnost ambulantnih ultrazvuka za utvrđivanje pola, te čak govore i o genocidu.
Vlada je bila primorana da prizna da njena strategija nije uspjela da dovede ukidanja feticida, odnosno oslobađanja ženskih plodova.
U studiji se navodi da žene više ne moraju rađati beskonačan broj djece kako bi imale željeni broj sinova
Premijer Manmohan Sing je opisao feticide i čedomorstva kao „nacionalnu sramotu“ i pozvao na „krstaški pohod“ kojim bi se spasile ženske bebe.
Sabu Džordž, najpoznatiji indijski aktivista po tom pitanju, smatra da je vlada do sada pokazala slabu odlučnost da zaustavi tu praksu.
Odnos polova je do prije 30 godina bio „razuman,“ kazao je Džordž. A onda je 1974. prestižni delhijski Sveindijski institut medicinskih nauka izašao sa studijom u kojoj se ističe da su testovi za utvrđivanje pola dobri za Indijke.
U studiji se navodi da žene više ne moraju rađati beskonačan broj djece kako bi imale željeni broj sinova, a ona ohrabruje utvrđivanje i eliminisanje ženskih plodova kao efikasan alat za kontrolu populacije.
„Do kraja 80-ih, svaki dnevni list u Delhiju je reklamirao ultrazvuke za utvrđivanje pola“, otkrio je Džordž BBC-u.
„Klinike iz Pandžaba su naglašavale da imaju desetogodišnje iskustvo u eliminisanju ženske djece i pozivali roditelje da dođu kod njih.“
40.000 registrovanih klinika
Polno-selektivni abortus je proglašen ilegalnim 1994. godine Aktom o testovima za prenatalno utvrđivanje pola (PNDT). Promijenjen je 2004, kako bi se zabranila polna selekcija čak i u pre-začetnom stadijumu.
Varša Joši, šefica popisivačkog tima za Delhi, tvrdi da su većina počinioca tog krivičnog djela članovi rastuće srednje klase
Generalno, abortus je legalan do 12. nedjelje trudnoće. Pol može biti utvrđen ultrazvukom nakon 14. nedjelje.
U Indiji danas postoji 40.000 registrovanih klinika koje imaju takvu tehnologiju i još puno onih neprijavljenih.
Gotovo sve te klinike tvrde da ne vrše ilegalne testove.
Međutim, žene u Sagarpuru tvrde da većina ljudi zna gdje da ode kada im zatreba ultrazvuk ili abortus.
U jednoj klinici sa pet zvjezdica na jugu Delhija takav ultrazvuk košta oko 180 eura. Cijena, ipak, varira za one koji traže ilegalan abortus.
Varša Joši, šefica popisivačkog tima za Delhi, tvrdi da su većina počinioca tog krivičnog djela članovi rastuće srednje klase i bogati Indijci – svjesni su da takva tehnologija postoji i mogu da plate kako bi otkrili pol bebe i, ukoliko je „potrebno“, abortirali.
Bonus video:
