Vijest da američki predsjednik Donald Tramp razmatra kupovinu Grenlanda, danske autonomne pokrajine, pokrenula je mnoštvo pitanja - od motiva za kupovinu do rasprave o vrednosti suverene teritorije, ali i o oživljavanju tržišta i transakcija takvih teritorija u budućnosti, pišu svjetski mediji.
Za SAD bi kupovina Grenlanda najprije imala stratešku vrijednost jer bi posjedovanje ledenog ostrva omogućilo dodatni uticaj na Arktiku, gdje je Vašington suočen s pojačanom konkurencijom Rusije i Kine. Pored toga, usljed klimatskih promjena i topljenja leda na Arktiku, sve se više priča o bogatim rudnim nalazištima na Grenlandu, čije stanovništvo nije daleko od ideje da će jednog dana imati nezavisnu državu, prenosi Radio Slobodna Evropa (RSE).
Da je Tramp u nekoliko navrata izrazio zainteresovanost za kupovinu danske teritorije otkrio je njujorški list Vol strit džurnal, pozivajući se na dva neimenovana izvora.
Na sastancima, večerama i u prolaznim razgovorima Tramp je pitao savjetnike da li SAD mogu da steknu Grenland, slušajući ih sa zanimanjem kada razgovaraju o obilnim resursima ledenog ostrva i njegovom geopolitičkom značaju.
Tramp je tražio od svojih savjetnika da se ta ideja sagleda - neki su savjetnici podržali koncept, ocijenivši da bi to bila dobra ekonomska igra, tvrde izvori, dok su drugi to odbacili kao prolaznu fascinaciju koja se nikada neće dogoditi, naveo je list.
Nekoliko sadašnjih i bivših zvaničnika Bijele kuće koji su čuli za ideju nekadašnjeg investitora u nekretnine kazali su da još nije poznato koliko bi predsjednik mogao da gura tu ideju, ali da je ona otvorila pitanja kao što je da li bi SAD mogle da iskoriste Grenland za jačanje vojnog prisustva na Arktiku.
Ljudi izvan Bijele kuće, ali i izvor s kojim su novinari njujorškog konzervativnog lista razgovarali, opisali su ideju kupovine Grenlanda kao akviziciju Aljaske koja bi doprinela Trampovom nasljeđu.
Danski političari odbacuju zanimanje američkog predsjednika za Grenland kao šalu, dok stanovnici najvećeg ostrva na svijetu poručuju Trampu da njihov dom nije na prodaju, prenosi Gardijan.
Grenlandska vlada reagovala je diplomatski, navodeći da ima dobre radne odnose sa SAD i da zanimanje Bijele kuće za Grenland smatra "izrazom opšteg većeg interesa za ulaganje u zemlju i njene mogućnosti", ipak naglašavajuči da "Grenland očigledno nije na prodaju."
Na Grenlandu postoji velika podrška za nezavisnost, ali je veliko pitanje kako bi mogao opstati bez finansiranja Danske koja je nadležna za odbrambenu i spoljnu politiku ostrva na kojem živi oko 56.000 ljudi, koncentrisanih uglavnom oko obale i glavnog grada Nuka, pojašnjava Gardijan.
Tramp ima puno divljih ideja kao predsjednik i kupovina Grenlanda možda je jedna od najneortodoksnijih, ali ne i jedna od najgorih, piše CNN.
SAD su 1867. godine za 7,2 miliona dolara od Rusije kupile Aljasku. Kupile su i filipinska ostrva od Španije i Djevičanska ostrva od Danske. Najpoznatija kupovina zemljišta dogodila se 1803. kada je od Francuske kupljena Luizijana. SAD su tada platile 15 miliona dolara za zemljište koje čini gotovo četvrtinu sadašnje teritorije te zemlje.
Postoji nekoliko razloga zašto bi američki predsjednik želio da kupi ostrvo koje je 80 odsto prekriveno ledenom pločom - smatra se da je Grenland izuzetno bogat prirodnim resursima. Dobar dio toga je neiskorišćen, ali zbog globalnog zagrijavanja, led se brzo topi i očekuje se da će iskorišćavanje prirodnih resursa Grenlanda biti lakše. Pored toga, kupovina Grenlanda bi za Trampa i njegovo nasljeđe bila glavna tačka u predsjedničkom rezimeu, naveo je CNN.
SAD smatraju uspon Kine rastućom prijetnjom svom međunarodnom uticaju, navodi Juronjuz u tekstu "Šta se krije iza Trampove želje da kupi Grenland".
Posljednjih nekoliko decenija Peking ulaže u infrastrukturu, poslovanje i prirodne resurse u Africi, ostatku Azije i Centralnoj i Južnoj Americi. Čini se da se sada okreće ka Arktiku, ocjenjuje evropski televizijski kanal, i dodaje da je Kina prošle godine predstavila i svoj plan "Polarnog puta svile".
U junu je kineska državna kompanija povukla svoju ponudu za izgradnju dva međunarodna aerodroma pošto je Grenland izabrao danskog izvođača za dovršetak projekta koji će region učiniti dostupnijim ostatku svijeta. Ali ona nastavlja sa svojim planovima za razvoj novih brodskih linija koje će se otvarati, budući da se arktički led otapa, piše Juronjuz.
SAD imaju dugu istoriju kupovine zemljišta radi proširenja teritorije i osiguranja svojih interesa, ukazuje Juronjuz i dodaje da je nekadašnji predsjednik SAD Hari Truman 1946. godine ponudio da kupi Grenland, ali je Danska odbila ponudu od 100 miliona dolara.
Trampova ideja o kupovini Grenlada možda je vanserijska i nemoguća, ali to ne znači da ne treba razmišljati o oživljavanju tržišta suverenih teritorija - što je nekada SAD učinilo velikim, napisao je Blumbergov kolumnista Leonid Beršidski.
U jednom časopisu iz 2017. godine, dva profesora prava sa univerziteta Djuk, Džozef Bločer i Mitu Gulati, razmatrali su šta će biti potrebno za stvaranje takvog tržišta i ocijenila da ništa u međunarodnom pravu ne sprječava države da ustupe i steknu teritoriju onako kako smatraju prikladnim, sve dok transfer nije prisiljen. Oni su predložili da se promijeni međunarodno pravo tako da "matične države" ne mogu da zabrane da se region otcijepi, ali da imaju pravo na nadoknadu za izgubljenu teritoriju.
Beršidski ukazuje da bi bilo puno razumnih prigovora takvom planu. Ponuda teritorija na prodaju je ograničena, volju ljudi nije lako sa sigurnošću odrediti, a postavlja se pitanje kako postaviti cijenu na neko mjesto. Ukrajina, na primer, ne bi odustala od Krima ni po koju cijenu, a tamo ne bi bilo lako organizovati valjano glasanje građana, što je pokazao referendum 2014. godine koji je održala Rusija.
Grenland, naravno, neće biti prodat SAD. S jedne strane, Danska nema razloga da ga prodaje. To je bogata zemlja koja ima budžetski višak. Lako sebi može da priušti godišnju subvenciju od oko 500 miliona američkih dolara koju isplaćuje Grenlandu.
Na kraju, Tramp možda griješi na Grenlandu, ali je nesvjesno pokrenuo pitanje transakcija suverenih teritorija. Ako mogu da se koriste za izbjegavanje nasilja i nepotrebne napetosti i koristi za stanovnike teritorije na prodaju - zašto ne, napisao je kolumnista Blumberga.
Bonus video:
