Već uoči sastanka na vrhu G7 je počela predstava: britanski premijer želi da se cjenjka oko Bregzita, Tramp poručuje Evropljanima da budu „više Američki“. Domaćin susreta je optimističan – ali bez konkretnih očekivanja.
Francuski predsjednik Emanuel Makron će na sastanak na vrhu grupe zemalja G7 koji je sazvao u ljetovalištu Bijaric u svakom slučaju stići svjež: tek je ove sedmice stigao sa tronedeljnog odmora u predsjedničkom ljetovalištu u Breganjonu.
Zadatak koji Makron ima na samitu od subote do ponedjeljka djeluje gotovo kao nemoguća misija: u svakom slučaju izbjeći neuspeh kakav se dogodio na prošlom susretu G7 u Kanadi.
Jer tada suameričkog predsjednika Donalda Trampa još nekako namolili da potpiše završni dokument susreta – ali je Tramp u rekordnom roku povukao potpis i ostavio tadašnjeg domaćina, kanadskog premijera Džastina Tridoa da se crveni od sramote i pjeni od bijesa. Takvu sudbinu Makron svakako želi da izbjegne.
I to iako je na programu ovog samita više nego dovoljno tema gdje će lako izbiti svađa: odnos prema Iranu, zaštita klime – i najnovija inicijativa Makrona, problem Brazila i njegove eksploatacije prašume Amazona gdje sada bijesne požari, pitanje poreza za globalne internet-koncerne, treba li opet prihvatiti Rusiju u ovu grupu uprkos aneksiji Krima...
A onda su tu i sasvim lični interesi nekih od gostiju: britanski premijer Boris Džonson želi da izbori ustupke za Bregzit – i tu može računati na podršku američkog predsjednika, tu je i problem američkih carina i trgovinskih odnosa...
Domaćin je zato unapred upozorio goste da takvi sukobljeni interesi slabe sve zemlje G7 i umanjuju njihovu težinu u svjetskim razmjerama.
Makron kaže da, s obzirom na sve veću moć koja se oseća sa Dalekog Istoka, Zapad ne može sebi da dopusti slabosti i mora da aktivno učestvuje u formiranju novog poretka. Naravno, član G7 je i Japan, ali je jasno na koga se tu misli: Evropa i Zapad bi se na posljetku mogli naći u „ulozi vazala“ nove velesile Kini.
Sve je to iz prohujalih vremena?
Makron je goste pozvao u palatu iz doba koju će možda samo Evropljani smatrati vrhuncem: u Hotel de Palais koji je građen po nalogu poslednji francuskog monarha Napoleon III i to za njegovu suprugu. Bilo je to sredinom 19. veka, dakle u doba dok su Evropljani vladali kolonijama širom sveta.
Palata podseća na davno prošla vremena i svet kakav više ne postoji, ali se mnogi pitaju da li je i G7 jednako prevaziđen. Tim prije što se neuračunljivim potezima predsjednika Trumpa – a tu ne zaostaje ni novi britanski premijer Džonson – pokazuje da je došlo doba nacionalističkih politika, a ne međusobnog dogovora i sporazuma.
Makron na to pitanje odgovara: treba jednostavno smanjiti očekivanja od takvih susreta – i raditi dalje. On je onda spreman da ovakve susrete shvati kao laboratoriju gdje se mogu postaviti važna pitanja i barem čuti šta ko o tome misli. To ne znači da se mora očekivati nekakva zajednička izjava i zaključak.
„Ovako nešto je prvi put“
„Na veoma neformalan način ćemo razgovarati o velikim temama, o bezbjednosti, trgovini i svjetskoj ekonomiji. I tek onda ćemo vidjeti da li ima dovoljno materijala za nekakvu završnu izjavu“, rekao je Makron novinarima.
To je prekid dosadašnje prakse: doduše sasvim na početku je G7 i bio zamišljen kao sasvim lični susret čelnika najvažnijih industrijskih zemalja, ali se tokom četiri decenije pretvorio u susrete gdje su se te države, na osnovu zajedničkih političkih i ekonomskih vrijednosti, smatrale obavezne da i drugima saopšte šta misle.
Takav multilateralizam je aktuelnom američkom predsjedniku potpuno stran. Zato će i sastanak u Bijaricu biti sastanak neizvjesnosti: čak i diplomate koje su pripremale ovaj susret ne znaju šta da kažu.
„Ovo je prvi put uopšte da odlazimo na jedna ovakav susret na vrhu, a da već nemamo pripremljenu završnu izjavu“, priznao je jedan od diplomata Evropske unije.
Bonus video:
