Mađarski premijer Viktor Orban ne mora da prekrši zakon jer umjesto toga, može da natjera parlament da ga promijeni. Nije mu potrebna tajna policija da noću odvodi njegove neprijatelje jer ih može ućutkati bez nasilja - pomoću poslušnih medija ili poreske službe, piše britanski „Ekonomist“.
„Generalno se smatra da demokratije umiru nasilno, u pučevima i revolucijama. Danas je, međutim, veća vjerovatnoća da će biti polako zadavljene u ime naroda,“ piše britanski nedjeljnik.
Kao primjer navodi mađarsku vladajuću stranku Fides, koja je iskoristila parlamentarnu većinu da „zarobi regulatore, dominira biznisom, kontroliše sudove, kupuje medije i manipuliše izbornim pravilima.“
Mađarska je naizgled uspješna demokratija, ali je suštini jednopartijska država, dodaje se u komentaru o silama koje podrivaju državna uređenja 21. vijeka.
To se ne događa samo u mladim demokratijama poput Poljske, nego i u najstarijim, kao što su Britanija i Sjedinjene Države. Ta stara uređenja neće postati jednopartijske države, ali već pokazuju znakove truljenja.
„Jednom kada trulež krene, strašno je teško zaustaviti“, dodaje „Ekonomist“.
Srž degradacije mađarske demokratije je cinizam. Nakon što je šef socijalističke vlade, koji je smatran korumpiranim, priznao da je lagao birače 2006, narod je naučio da misli najgore o svojim političarima.
Orban je sa entuzijazmom iskoristio tu tendenciju. Umjesto da podstiče bolju prirodu svojih zemljaka, on sije podjele, izaziva ozlojeđenost i koristi njihove predrasude, posebno povodom imigracije, ističe list.
„Cilj tog političkog teatra je da odvraća pažnju od njegovog stvarnog cilja - vještog manipulisanja opskurnim pravilima i institucijama kako bi sebi garantovao ostanak na vlasti“.
„Ekonomist“ piše da se tokom protekle decenije ista priča odvijala u drugim državama, mada u manjoj mjeri. Finansijska kriza je ubijedila birače da njima vladaju nesposobne elite koje služe svojim interesima.
„Vol strit i londonski Siti su izbavljeni, dok je običan narod izgubio posao, kuće i sinove i ćerke na poprištima u Iraku i Avganistanu“.
U uvodniku uticajnog lista, podsjeća se da je u istraživanju prošle godine, više od polovine birača iz osam država u Evropi i Sjevernoj Americi kazalo Istraživačkom centru Pju da je nezadovoljno načinom na koju funkcioniše demokratija. Skoro 70 odsto Amerikanaca i Francuza smatraju da su njihovi političari korumpirani.
Populisti su iskoristili rasprostranjeno nezadovoljstvo. Oni prezrivo pričaju o elitama, iako su i sami bogati i moćni. Oni odlično koriste, i njeguju, ljutnju i podjele. Američki predsjednik Donald Tramp je poručio progresivnim članicama Kongresa da se „vrate...u uništena i u kriminal ogrezla mjesta iz kojih su došle“.
Izraelski premijer Benjamin Netanjahu zvanične istrage o njegovoj navodnoj umiješnosti u korupciju predstavlja kao zavjeru establišmenta protiv njega. U Britaniji je Boris Džonson, kojem nedostaje podrška poslanika za breksit bez dogovora, razbjesnio oponente manipulisanjem procedurom za suspenziju parlamenta na pet ključnih nedjelja, podsjeća se u komentaru.
Navodeći da je politika uvijek bila „ružan posao“ i da građani vitalnih demokratija odavno imaju „zdravo nepoštovanje“ prema svojim vladarima, „Ekonomist“ ocjenjuje da previše cinizma podriva legitimitet.
Tramp prihvata prezir birača prema establišmentu u Vašingtonu tako što oponente tretira kao budale, ili, ako se usude da se drže časti ili principa, kao lažave licemjere, što je stav koji ljevica sve više imitira, dodaje se. Pristalice i protivnici breksita kleveću jedni druge kao nemoralne, dovodeći politiku do ekstrema, jer je postizanje kompromisa sa neprijateljem izdaja.
Mateo Salvini, lider italijanske Sjeverne lige, na pritužbe o imigraciji odgovara smanjenjem prostora u skloništima, znajući da će migranti koji žive na ulici pojačati nezadovoljstvo. Orban ima manje od polovine glasova, ali svu moć - i tako se ponaša. „Osiguravajući da njegovi protivnici nemaju uloga u demokratiji, on ih ohrabruje da iskazuju bijes nedemokratskim sredstvima”, ističe britanski list.
Dodaje da cinični političari prvo ocrne institucije, potom ih vandalizuju. U Americi, sistem dozvoljava manjini birača da drži vlast. Što su sudovi više politizovani, to je veća bitka oko izbora sudija, navodi se u komentaru i ocjenjuje da Džonsonova parlamentarna „prevara“ nanosi ustavu trajnu štetu i da će on sljedeće izbore uobličiti kao borbu između parlamenta i naroda.
„Politika je funkcionisala kao klatno. Kada bi desnica pogriješila, došao bi red na ljevicu, prije nego što vlast ponovo skrene desno. Sada više izgleda kao potpuni metež. Cinizam vuče demokratiju dolje. Stranke pucaju i idu u krajnost. Populisti ubjeđuju birače da im sistem loše služi i dodatno ga podrivaju. Loše postaje gore.“
„Ekonomist“ navodi da, „srećom“, ni London ni Vašington neće postati Budimpešta.
„Moć je difuznija i institucije imaju dužu istoriju. Štaviše, demokratije imaju moć obnavljanja. Američka politika se raspadala u eri Vedermena i Votergejta, ali je ozdravila 1980-ih“. „Ekonomist“ ističe da odgovor na cinizam počinje sa političarima koji se odriču bijesa u korist nade.
Podsjeća se da je turski „čvrstorukaš“ Tajip Erdogan je pretrpio veliki poraz na izborima za gradonačelnika Istanbula u neumorno optimističnoj kampanji Ekrema Imamoglua. Antipopulisti sa svih strana bi trebalo da se ujedine iza ličnosti koje zagovaraju vladavinu prava poput nove predsjednice Slovačke Zuzane Čaputove. U Rumuniji, Moldaviji i Češkoj Republici, birači su ustali protiv lidera koji su krenuli Orbanovim putem, piše list.
„Hrabrost mladih ljudi koji protestuju na ulicama Hongkonga i Moskve je moćna demonstracija onoga što su mnogi na Zapadu izgleda zaboravili. Demokratija je dragocjena, i oni koji su imali sreće da je naslijede, moraju se boriti da je sačuvaju,“ zaključuje se.
Bonus video:
