Povlačenje SAD iz Sirijie učinilo je Rusiju novim arbitrom interesa svih aktera na Bliskom istoku.
Odlukom predsjednika SAD Donalda Trampa (Trump) o povlačanju američkih vojnika iz Sirije najveću korist je izvukao predsednik Rusije Vladimir Putin koji povećava uticaj Moskve u važnom geopolitičkom regionu gdje može biti najznačajniji arbitar, pišu svjetski mediji.
Od izopštenika do arbitra
Vladimir Putin je ažurirao ideju komunističke Rusije da se za pet godina može transformisati ekonomija. No, u proteklih pet godina Kremlj nije razvijao ekonomiju već geopolitički uticaj Moskve, piše britanski javni servis BBC ističući kako se sve veća asertivnost Rusije na svjetskoj sceni poklopila s razdobljem političke introspekcije na Zapadu.
Prije pet godina, nakon ruske aneksije Krima i vojne intervencije na istoku Ukrajine, Moskva je, ošamućena sankcijama Zapada, djelovala izolovano kao izopštena država. Danas Rusija stiče globalni uticaj. Umiješala se, prema navodima američke obavještajne službe, u predsjedničke izbore u SAD na strani Donalda Trampa; nastoji da pojača svoju ulogu u Africi i Latinskoj Americi; te iskorištava podjele unutar Evrope.
Na Bliskom istoku u toku je velika transformacija. Četiri godine nakon što je Moskva započela svoju vojnu operaciju u Siriji, Rusija će umjesto Amerike u regiji postati ključni igrač i moćni posrednik. U razmaku od samo nekoliko dana, Vladimir Putin je telefonom razgovarao s turskim predsjednikom i pozvao ga u Moskvu; obavio je telefonski poziv s izraelskim premijerom, razgovarali su o "sigurnosnim pitanjima"; posjetio je Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate. Također, naglašava BBC, Rusija danas iz svoje mornaričke baze u Tartusu može demonstrirati vojnu silu širom Sredozemlja.
No, s pojačanim uticajem Rusije postoje i potencijalne zamke za tu zemlju, naglašava BBC. Naime, riječ je o državi koja nije ekonomska supersila - ruska ekonomija je krhka i daljnja stagnacija može ograničiti svjetske ambicije Moskve.
Što se tiče Bliskog Istoka, regija je složena, rastrgana podjelama, nepovjerenjem i mržnjom te bi se Rusija, kao potencijalni arbitar u procesu obnavljanja odnosa mogla suočiti s teškim diplomatskim balansiranjem.
Svi putevi do Sirije vode preko Moskve
Dajući Turskoj zeleno svjetlo za invaziju na sjeveru Sirije, SAD je jednim potezom pomjerio ravnotežu snaga na Bliskom istoku, gdje je najveći pobjednik Rusija, i Vladimir Putin jedini nezamjenjivi strateški arbitar, ocjenjuje Volstrit žurnal (The Wall Street Journal).
Turski napad, pokrenut u saradnji sa sunitskim arapskim islamističkim skupinama na sjeveru Sirije, imao je predvidljiv učinak zbog čega su Kurdi, nekadašnji saveznici Vašingtona, zatražili pomoć Bašara al-Asada. Oko 150.000 kurdskih civila već je napustilo svoje domove kako bi izbjeglo napredovanje turske vojske. Asad je rasporedio svoje snage u gradovima koji su ranije bili pod isključivom kontrolom kurdskih snaga. Asadov režim svoj opstanak duguje vazdušnoj intervenciji Moskve u septembru 2015. godine.
O Rusiji će zavisiti i Turska, koja će nastojati da održi svoj projekat na sjeveru Sirije. No, kao arbitar Moskva se tu suočava sa teškim zadatkom – mora se odlučno suprotstaviti preambicioznom turskom projektu koji bi mogao izazvati haos, pa čak i rat Asad-Turska, istočno od Eufrata, naglašava Volstrit žurnal. Istovremeno, Moskva ima za cilj da Turskoj omogući dovoljno "dobitaka" čime bi ubrzala njen odmak od Sjevernoatlantskog pakta prema usklađivanju s Rusijom.
Tu su i Izrael i Iran, ističe ovaj konzervativni njujorški list dodajući da ako Izrael želi nastaviti tajni rat protiv iranskog transfera oružja i izgradnje infrastrukture u Siriji, to će moći učiniti samo s ruskim dopuštenjem - u areni u kojoj je ruka Moskve daleko jača.
Interesi Asada, Kurda, Turske i Izraela sada zavise od Putinovog odobrenja Moskve, odnosno, zaključuje Volstrit žurnal, sada svi putevi prema Siriji vode kroz Moskvu.
Priroda odnosa Trampa i Putina kao nepoznanica
Precizna priroda odnosa Trampove administracije i ruskog lidera ostaje jedna od velikih nepoznanica, ali je jedini neprikosnoveni dobitnik Trampove odluke o udaljavanju od sirijskog sukoba njegov ruski kolega Vladimir Putin, ocjenjuje londonski Telegraf (The Telegraph) ističući kako je tim potezom Tramp Putinu predao čitav Bliski istok na tanjiru – regiju koja je nekada ekskluzivno čuvana za Vašington.
Tramp je i prije odluke da prihvati dugogodišnju želju Turske za okupacijom kurdske teritorije na sjeveru Sirije bio vrlo kritičan u vezi američke umiješanosti SAD-a u sukobe na Bliskom istoku, za koje je tvrdio da su posljednjih decenija koštale američke porezne obveznike 700 milijardi dolara. Njegova misija je sada da "polako i pažljivo" dovede kući američke vojnike ispunjavajući time predizborno obećanje da će okončati američku umiješanost u skupim prekookenaskim vojnim avanturama.
Kako će se to odraziti na jedan od ključnih ciljeva Bijele kuće - njegov veoma hvaljeni mirovni plan za Bliski istok ostaje da se vidi. Ali, ocjena je londonskog lista da ako Tramp više nema apetita za održavanje regionalne uloge Vašingtona, isto se ne može reći i za Putina, koji je izgleda previše željan da ispuni vakuum.
Osim u Siriji, ruski vođa je veoma tražen u mnogim drugim arapskim glavnim gradovima u regiji. Ranije ove sedmice imao je srdačnu dobrodošlicu u Saudijskoj Arabiji, gdje se sastao sa svemoćnim prestolonasljednikom zemlje Mohamedom bin Salmanom, prije nego što je krenuo na razgovore sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Do sada su obje ove zemlje svoju diplomatsku energiju koncentrisale na održavanju bliskih veza s Vašingtonom. No, nakon izrazitog nedostatka entuzijazma Vašingtona da odgovori na nedavne razorne napade na saudijsku naftnu infrastrukturu, arapski čelnici zaključili su da bi se, u pogledu zaštite njihove sigurnosti, Moskva mogla pokazati boljom opcijom.
Toplina saudijskog zagrljaja
Geopolitički pijesak koji se brzo pomjera već je donio ogromne teritorijalne dobitke promoskovskoj vladi Bašira al-Asada, koja je oportunistički sklopila novi savez s Kurdima, piše CNN ističući kako su odluku Bijele kuće Kurdi shvatili kao čin izdaje i da su u regiji jedini sigurni saveznici sada Rusi.
Upravo je zbog toga Putin ove sedmice obišao prijestolnice dvije ključne zaljevske države - Ujedinjene Arapske Emirate i Saudijsku Arabiju. CNN napominje da je Rusija bliski saveznik neprijatelja Saudijske Arabije - Irana. Bori se paralelno s iranskim snagama u Siriji i ima bliske diplomatske i ekonomske veze s Islamskom Republikom.
Govoreći nakon sastanka, kralj Salman je rekao da cijeni "efikasnu ulogu Rusije u regionu i širom svijeta", navodi se u izvještajima saudijskih državnih medija. U izjavi se podvlači da je ova državna posjeta bila svojevrsni diplomatski udar koji je Putina stavio u središte geopolitike regije, što je, ocjenjuje CNN, ono na čemu Putin sve vrijeme radi.
Ali toplina saudijskog zagrljaja Rusije može se također posmatrati kao upozorenje kraljevine SAD-u, upozorava američka televizijska kuća. Sve je više kritika među američkim zastupnicima na saudijsko ponašanje, poput slučaja brutalnog ubistva novinara Džamala Kašogija prošle godine. Postoji i uzbuna zbog navodnog ciljanja civila koje su snage Saudijske vojske vodile u ratu na Huti pobunjenike u Jemenu, što kraljevina negira. Američki Kongres je čak pokušao smanjiti prodaju oružja, o čemu ovisi Saudijska Arabija.
Naravno, zaključuje CNN, Saudijska Arabija ostaje uvjerljivi saveznik SAD-a s jakom američkom zaštitom. U stvari, prošlog mjeseca Sjedinjene Države su najavile raspoređivanje dodatnih 3.000 vojnika u tu zemlju radi jačanja odbrane zbog rastućih tenzija s Iranom. Ali su kritike i zabrinutost zbog posvećenosti SAD-a regiji, Saudijsku Arabiju možda potakle da potraži pouzdanije prijatelje koji manje osuđuju.
Transformacija američke hegemonije
Napad na saudijsko naftno postrojenje Abkaik, povlačenje američkih trupa iz Sirije, upad Turske na sjeveroistok Sirije i ovosedmična posjeta Putina Zaljevu, označavaju brzu transformaciju američke hegemonije poslije Drugog svjetskog rata, ukazuje Independent (The Independent).
Doktrina američkog predsjednika "pijesak i smrt" u Siriji onemogućila je bilo kakvu umiješanost Zapada i uredno se uklopila u Putinov dugoročni cilj izbacivanja Amerikanaca i Evropljana. Tramp je Putinu uručio poklon u Siriji, prisiljavajući Kurde da sklope dogovor s Asadovim režimom, odnosno dopuštanjem turskog upada otvorio je put Asadu i Rusiji da povrate kontrolu nad sjeveroistokom zemlje.
Sa svoje nove pozicije, Rusija može garantovati ugovore o ekskluzivnom pristupu području bogatom naftom na sjeveroistoku Sirije i zadržava se nad velikim lansirnim blokom za uticaj na cijelom Bliskom Istoku i Africi. Moskva je već uključena u promicanje generala Halife Haftara u Libiji i još se uvijek zalaže za uspostavljanje vojnih baza u Egiptu.
Tramp je čak i svoje glasače ostavio krajnje posramljenim. Ako povlačenje 1.000 vojnika iz Sirije ima bilo kakve veze s njegovom predizbornom kampanjom koja obećava "dovođenje naših trupa kući", zašto je prošle sedmice odlučio poslati gotovo 3.000 dodatnih vojnika u Saudijsku Arabiju? Naravno, jer Kurdi nemaju novac za plaćanje, ukazuje Independent.
U posljednje tri godine - od kada je Tramp preuzeo vlast - američki uticaj na Bliskom istoku sve je više opadao, dok je ruski rastao. Bio je to zapanjujući preokret, naročito zbog pitanja - šta bi se moglo dogoditi ako Tramp ostane u Bijeloj kući još pet godina, zaključuje Independent.
Bonus video:
