U Boliviji se početkom nedjelje gnjevni narod sukobio sa policijom pošto je opozicija saopštila da je pokradena na izborima na kojima je pobijedio aktuelni predsjednik Evo Morales.

Na ulicama prijestonice Čilea je zavladao haos kada su demonstranti, bijesni zbog povećanja cijena javnog prevoza, pljačkali prodavnice, zapalili autobus i natjerali predsjednika da proglasi vanredno stanje.

Početkom mjeseca, lider Ekvadora je učinio isto nakon nasilnih nemira izazvanih odlukom da se nakon više decenija ukinu subvencije za gorivo.

U Hongkongu mjesecima traje metež, protesti u Libanu su juče ušli u deseti dan i kraj krize se ne nazire, a djelovi Barselone su prošle nedjelje podsjećali na bojno polje.

U proteklih nekoliko mjeseci, širom svijeta su izbili protesti, pri čemu svaki od njih ima svoj okidač, ali mnogi u osnovi imaju slične frustracije.

Globalizacija i tehnološki napredak su, generalno, pojačali nejednakost unutar država, kaže Sergej Gurijev, bivši glavni ekonomista Evropske banke za obnovu i razvoj. On je za agenciju Rojters rekao da nisu svi aktuelni protesti podstaknuti ekonomskim razlozima.

Sajmon Frenč, glavni ekonomista britanske banke Panmure Gordon, kaže da su digitalni mediji takođe doprinijeli tome da su ljudi svjesniji globalnih nejednakosti. U najmanje četiri države pogođene nedavnim nasilnim protestima, glavni razlog za pobunu je ekonomija.

Kada su sukobi zahvaliti Kito, predsjednik Ekvadora Lenin Moreno je pozvao na dijalog domorodačke lidere, koji su mobilisali narod da izađe na ulice.

Glavni organizator protesta Haime Vargas je u roku od nekoliko minuta odbio tu ponudu.

„Mi branimo narod,“ rekao je Vargas u obraćanju uživo na Fejsbuku.

Rojters piše da njegovo obraćanje, vidljivo milionima ljudi, naglašava dodatni izazov sa kojim su vlasti suočene u pokušaju da uguše proteste - društvene mreže su učinile komunikaciju između demonstranata lakšom nego ikad.

DOVOLJNA JE SAMO JEDNA VARNICA...

„Male varnice pokreću masovne demonstracije širom svijeta“, navodi britanski „Fajnenšl tajms” uz podsjećanje na riječi Mao Cedunga 1930. godine, da je „samo jedna varnica dovoljna da zapali veliku vatru”, kojima je pokušavao da ubijedi sljedbenike da je moguća revolucija u Kini.

Jedna od karakteristika masovnih protesta je što su uglavnom bez lidera i njihova organizacija i principi nisu ispisani u nekoj crvenoj knjižici niti se izlažu na partijskim sastancima, nego na društvenim mrežama.

Efekat društvenih mreža je vidljiv i u tome što protestni pokreti inspirišu ili čak kopiraju jedni druge.

Zauzimanje aerodroma u Barseloni prošle nedjelje je taktika koju „prepisana“ od Hong Konga, gdje su demonstranti nosili katalonske zastave.

Desetine hiljada ljudi je izašlo na ulice Bejruta u najvećoj demonstraciji nezadovoljstva protiv establišmenta posljednjih decenija. Proteste je izazvao plan vlade da uvede porez na aplikaciji WhatsApp, ali su brzo prerasli u pobunu protiv lidera zemlje, koje optužuju da su korumpirani i da su doveli ekonomiju do ivice kolapsa.

Slični faktori su podstakli smrtonosne građanske nemire u Iraku početkom oktobra.

Više od stotinu ljudi je stradalo u protestima širom zemlje gdje mnogi Iračani, posebno omladina, osjećaju slabe ekonomske benefite otkad je poražena Islamska država 2017.

Bezbjednosne snage su se žestoko obračunale, snajperisti otvarali vatru sa krovova, a internet je ugašen da bi se suzbio protok informacija među demonstrantima.

Najmanje 15 osoba je poginulo na protestima u Čileu, gdje je proključao bijes zbog velike ekonomske nejednakosti, kao i skupih sistema zdravstva, obrazovanja i penzija, koje mnogi smatraju neadekvatnim.

Predsjednik Sebastijan Pinjera je u cilju smirivanja nereda objavio ambiciozan set mjera, uključujući garantovanu minimalnu zaradu, povećanje penzija i stabilizaciju troškova za električnu energiju.

Šesnaest osoba je ubijeno u najmanje četiri grada u Etiopiji otkad su izbili sukobi u srijedu protiv reformističke politike premijera Abija Ahmeda, laureata Nobelove nagrade za mir.

Veće slobode koje ta politika donosi pokrenule su dugo potiskivane tenzije između glavnih etničkih grupa u Etiopiji. Lokalni političari traže više resursa, ovlašćenja i zemlje za svoje regione.

EGIPATSKI „ZVIŽDAČ” IZ EGZILA

Protesti protiv egipatskog predsjednika Abdela Fataha al Sisija izbili su u Kairu i drugim gradovima u septembru nakon onlajn poziva na demonstracije protiv navodne korupcije u vladi, kao i nedavnih mjera usredsređenih na štednju.

Proteste, rijetke za vrijeme vladavine bivšeg vojnog šefa, podstakao je Egipćanin Muhamed Ali, koji živi u Španiji.

Od početka septembra, ovaj 45-godišnji biznismen skoro svakodnevno objavljuje video snimke, u kojima Sisija i vojni vrh optužuje za korupciju. BBC piše da je Ali radio na projektima za egipatsku vojsku i da mu je popularnost vrtoglavo skočila nakon što je objavio da ima insajderske informacije da armija zlouptrebljava državni novac.

On tvrdi da mu vojska duguje milione egipatskih funti i da je pobjegao iz zemlje zbog straha od odmazde vlasti nakon što se usprotivio oružanim snagama.

DAJTE NAM AUTONOMIJU

Hongkong je pogođen petomjesečnim, često nasilnim protestima zbog straha da Peking jača kontrolu nad tom teritorijom. Proteklih nedjelja su održani malobrojni protesti, ali je na njima nasilje eskaliralo.

Militantni aktivisti su palili stanice metroa i demolirali prodavnice, često ciljajući kineske banke i robne kuće povezane sa kontinentalnim dijelom. Policija je koristila suzavac, gumene metke i bojevu municiju protiv demonstranta.

Tamošnji događaji su izazvali poređenja sa Katalonijom proteklih dana. I tamo je narod ljut zbog pokušaja da se osujeti njihova želja za većom autonomijom od ostatka Španije.

Demonstranti su palili automobile i gađali zapaljivim bombama policiju u Barseloni, u neredima koji su izazvani izricanjem kazni katalonskim liderima koji su htjeli da proglase nezavisnu državu.

Demonstranti su takođe usredređeni na strateške mete i izazivanje maksimalne poremećaje, uključujući međunarodni aerodrom, otkazavši više od 100 letova.

Širom svijeta se održavaju i protesti aktivista pokreta Pobuna protiv izumiranja (Extinction Rebellion), koji traži političke, ekonomske i socijalne promjene kako bi se spriječile pogubne posljedice klimatskih promjena.

ZABRINUTOST TRŽIŠTA

Rojters piše da „uzbunjujuće“ širenje uličnih protesta i građanskih nemira brine investitore da će pritisak na opterećene državne budžete biti jedna od brojnih posljedica.

Analitičari rizika smatraju da je situacija posebno zabrinjavajuća nakon nekoliko godina umjerenog globalnog ekonomskog rasta i relativno niske stope nezaposlenosti.

„Ako, kao što mnogi strahuju, svijet klizne u prvu recesiju nakon duže od decenije, suštinski uzroci uličnih nemira će se samo produbiti i primorati vlade da povećaju potrošnju da bi finansirale zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo i druge usluge“, navodi Rojters.

Prisilno fiskalno labavljenje u svijetu koji je već sagnut pod teretom duga i kreće se ka još jednom padu, moglo bi unervoziti kreditore i vlasnike obveznica, kažu analitičari.

„Investitori će se dodatno unervoziti kada vide da se MMF paket neke države ili obećane investicije uslovljavaju fiskalnom konsolidacijom i da će nakon prvih mjera štednje uslijediti masovni protesti,“ smatra Filip Doba-Pantanas iz banke Standard Chartered.

Hariri častio ljubavnicu 16 miliona

Masovni protesti u Libanu podstaknuti su i otkrićem da je premijer Saad al Hariri poklonio više od 16 miliona dolara dolara jednoj južnoafričkoj manekenki.

Mediji su prošlog mjeseca objavili da je Hariri uplatio novac za Kandis van der Merv, koja je kazala da su imali aferu nakon susreta u luksuznom rizortu na Sejšelima.

Hariri nije bio na funkciji kada je poslao novac 2013. i vjeruje se da nije prekršio nijedan libanski ili južnoafrički zakon.

Međutim, ovo otkriće je došlo u trenutku kada je Hariri zapao u poslovne i političke probleme, i radnicima se ne isplaćuju zarade.

Njegov porodični građevinski konglomerat, Saudi Oger, prestao je sa radom 2017, a njegovi mediji se muče da isplate zarade.

„Njujork tajms“ navodi da ekstravagantni pokloni nisu povezani sa aktuelnim ekonomskim nevoljama Libana i da je Hariri tada bio dovoljno bogat da sam obavi isplate. „Forbs“ je njegovo neto bogatstvo 2013. procijenio na 1,9 milijardi dolara, uglavnom zahvaljujući biznisu koji je naslijedio od oca. Rafik Hariri, koji je takođe bio premijer, ubijen je u Bejrutu 2005.

Transfer novca za manakenku je obavljen između dva mandata aktuelnog premijera, ali dok je bio na čelu političke partije Budući pokret. On je u vrijeme prvog transfera imao 43, a manekenka 20 godina. Hariri, otac troje djece, tada je bio oženjen. Premijer Libana je postao 2016.