Najmanje tri od 39 žrtava pronađenih u kamionu u Britaniji prošle nedjelje, krenulo je iz vijetnamskog „sela milijardera“ da okuša sreću.
Milijarda donga je samo oko 43.000 dolara, ali u ruralnom mjestu Do Tan u Vijetnamu čak i zemljoradnici žive u vilama kupljenim od novca koji je poslala rodbina iz inostranstva, piše Rojters.
„Sedamdeset do osamdeset odsto vila ovdje je izgrađeno od dotacija”, rekao je Ngujen Van Ha, predsjednik ruralne zajednice koja uzgaja pirinač u provinciji Nge An.
Dodao je da bi nekome ko radi u Vijetnamu i zarađuje donge trebalo puno vremena da izgradi višespratnu vilu.
Rojters piše da je u Do Tanu čak i veličanstvena crkva u renesansnom stilu izgrađena od novca od dotacija koji je donirala katolička zajednica.
Vjeruje se da mnoge ostale žrtve potiču iz okoline ovog mjesta, distrikta Jen Tan. Do Tan je osamdesetih godina bilo jedno od najsiromašnijih mjesta u tom distriktu, prema izvještajima državnih medija.
Porodica 19-godišnje Bui Ti Nung, jedne od žiteljki, vjeruje da je ona među žrtvama. On je u porukama na društvenim mrežama ostavila trag o putovanju kroz Evropu u danima prije nego što je ušla u kamion smrti.
Zamjenik ministra spoljnih poslova Ngujen Kuok Cuong je rekao za Rojters da nacionalnost žrtava nije zvanično potvrđena, ali da Vijetnam i Britanija „pokušavaju da ubrzaju identifikaciju tijela”.
Jezivo otkriće prošle nedjelje u industrijskoj zoni Londona, koji je magnet za vijetnamske migrante, bacilo je svjetlo na krijumčare ljudi koji sirotinju iz Azije, Afrike i Bliskog istoka vode na opasna putovanja ka Zapadu.
Slabi izgledi za zaposlenje, podsticaj vlasti, švercerske bande, ekološke katastrofe i pritisak vlade na katolike su, između ostalih, faktori koji tjeraju Vijetnamce da napuste zemlju, piše Rojters.
Međutim, iako put do Evrope može koštati nekoliko hiljada dolara za migrante koji su spremni da plate takozvanu „VIP“ uslugu, oni vjeruju da mogui zaraditi dovoljno novca da opravdaju taj rizik.
„Znamo da mnogi ljudi porijeklom iz ovog distrikta žive u Britaniji, ali nemamo pojma kako zarađuju sav taj novac koji šalju kući”, rekao je Ngujen Van Ha.
Radnici iz inostranstva su 2018. godine, kako navodi Rojters, poslali skoro 16 milijardi dolara u Vijetnam, što je više od dvostrukog trgovinskog suficita te azijske države u istom periodu, prema podacima Svjetske banke, koji pokazuju i da su dotacije porasle 130 odsto u protekloj deceniji.
Zvanična politika u Nge Anu i sujednoj provinciji Ha Tin podržava legalni izvoz radne snage.
Prema podacima državnih medija, sama provincija Nge An godišnje prikupi oko 255 miliona dolara od građana iz inostranstva.
„Cifre o dotacijama su možda veće od prijavljenih jer se ne računa novac poslat preko nezvaničnih kanala”, kaže Nguijen Tri Hieu, ekonomista iz Hanoja i bivši savjetnik u vladi.
Mnoge mreže koje krijumčare ljude, švercuju i novac, u zamjenu za proviziju, dodaje Rojters.
Oko 70 odsto slučajeva vijetnamskog trafikinga u Britaniji između 2009. i 2016. odnosilo se na eksploataciju radne snage, pri čemu migrante privuku poslovi ilegalnog uzgoja kanabisa i rad u kozmetičkim salonima, saopštila je Britanija prošle godine.
Mnogi, međutim, nađu i legalne poslove, u Evropi, SAD, Japanu, Tajvanu i susjednom Laosu.
U Nge Anu, koji se graniči sa Laosom, BDP po glavi stanovnika iznosi 1.636 dolara, znatno manje od nacionalnog prosjeka od 2.540 dolara u Vijetnamu, navodi Rojters.
„Nisam imao dovoljno novca da odem u inostranstvo pa sam pošao u Sajgon”, kaže varilac Bui Van Diep, koristeći staro ime grada Ho Ši Min.
On živi u straćari u Do Tanu. Njegov rođak Bui Čung živi pored u raskošnoj vili, ispred koje je parkiran njegov crni BMW.
Bui Čung je 2007. pošao iz Do Tana u Britaniju i kada se vratio, napravio je kuću i započeo biznis prodaje čelika.
„Iz Vijetnama sam legalno pošao u Francusku, ali iz Francuske u Britaniju ilegalno u kamionu”, ispričao je Čung.
„Izabrao sam Britaniju zato što je zarada dobra i veliki broj ljudi iz Do Tana već živi tamo.”
Čung je radio na jednoj farmi kanabisa u Britaniji i kozmetičkom salonu koji drže Vijetnamci gdje je, kako je rekao, zarađivao oko 500 funti nedjeljno.
„Vijetnamska zajednica koja tamo živi pomaže pridošlicama da nađu posao,“ rekao je Čung.
„Zato su mnogi ljudi ovdje spremni i da prodaju zemlju da bi skupili dovoljno novca da odu.”
On sada smatra da je povratak kući bila velika greška.
„Izgubio sam puno novca poslujući ovdje. Ljudi ne vjeruju jedni drugima. Možda ću se vratiti u Britaniju”, rekao je.
Ropstvo u salonima ljepote
Smrt 39 migranata ponovo je podstakla pozive na jaču borbu protiv ropstva u sektoru kozmetičkih salona, koji je uobičajena destinacija trafikovanih Vijetnamaca.
„Moramo pooštriti propise u sektorima poput kozmetičkih salona i autoperionica gdje je lako vršiti eksploataciju”, kazala je britanska advokatica Filipa Sautvel.
Iako su mnogi kozmetički saloni vijetnamske zajednice legitimni, eksperti kažu da trafikanti koriste njihov uspjeh.
Humanitarna organizacija Unseen je saopštila da je eksploatacija u salonima ljepote prošle godine bila drugi najveći problem, nakon autoperionica, sa 477 potencijalnih žrtava.
Bonus video:
