Dok čeka azil, liječi migrante

Kubanski ljekar, zaglavljen na granici sa SAD, radi u improvizovanom kampu u Meksiku, gdje je smješteno više od dvije i po hiljade migranata
2378 pregleda 0 komentar(a)
Doktor Elisondo sa djevojčicom koja boluje od astme, Foto: Nytimes.com
Doktor Elisondo sa djevojčicom koja boluje od astme, Foto: Nytimes.com

Ispod tende u u neuslovnom kampu, mladi ljekar Dairon Elisondo Rohas radi svakog dana od deset do 16 sati.

Jednog popodneva, pregledao je djecu sa dijarejom, prehladama i astmom, između ostalog. Za one kojima je bila potrebna posebna njega, poput dječaka sa prelomom noge, organizovao je prevoz do lokalne meksičke bolnice.

Doktor Elisondo (28), rođen na Kubi, je jedini ljekar sa punim radnim vremenom u pretrpanom kampu kod mosta koji povezuje meksički grad Matamoros sa Sjedinjenim Državama. Više od 2.500 migranata u kampu čeka da njihov slučaj prođe kroz imigracioni sud u Braunsvilu u Teksasu. Elisondo zarađuje 30 dolara dnevno.

„To je savršeno. To je ono što znam i što radim najbolje“, rekao je na španskom za „Njujork tajms“. Počeo je da radi krajem oktobra, i od tada još nije uzeo slobodan dan. Kao i migranti, i on je zaglavljen u Meksiku zbog politike administracije Donalda Trampa, koja tražiocima azila koji se pojave na granici omogućava da uđu u SAD samo da bi se pojavili na sudu, piše „Njujork tajms“.

Elisondo, specijalista intenzivne njege, mogao bi ostati u Matamorosu još nekoliko mjeseci, čekajući odgovor imigracionih vlasti. Radio je u zahtjevnim uslovima zahvaljujući kubanskom programu medicinske obuke, koji mlade ljekare šalje na misije u siromašne savezničke zemlje.

Iz kampa u Matamorosu
Iz kampa u Matamorosu(Foto: AP/Miguel Roberts)

Pošto je diplomirao, Elisondo je skoro tri godine radio u vladinoj klinici u Venecueli, gdje je bio svjedok patnje izazvane nedostatkom ljekova i hrane. Njujorški list piše da su ga vratili kući nakon što je postao glasni kritičar vlade Nikolasa Madura.

„Vlada me je vratila na Kubu, i to je imalo posljedice“, kaže Elisondo.

U rodnoj zemlji mu je zabranjeno da se bavi medicinom i policija ga je maltretirala. Osjećao se progonjeno i ugroženo, pa je sa djevojkom skupio dovoljno novca da plati put u SAD da traži azil. Putovali su duže od mjesec, avionom, brodom i autobusom, dok nisu stigli na jugozapadnu granicu sredinom avgusta.

Kubancima je decenijama bilo dozvoljeno da na osnovu specijalne politike ostanu u SAD ako uspiju da tamo stignu kopnom ili morem, ali je ta dobrodošlica ukinuta pri kraju mandata administracije Baraka Obame, piše „Tajms“. Dodaje da su Kubanci, koji su nekad mogli da putuju na Floridu, sada podvrgnuti istoj strogoj imigracionoj politici kao i ostali tražioci azila na jugozapadnoj granici.

„Stigli smo, predstavili se, i vratili su nas u Meksiko“, kazao je o američkim zvaničnicima na granici.

On i djevoka su dobili stan sa ostalim Kubancima koji su se prijavili za azil, i našao je posao na pokretnoj traci u fabrici u Matamorosu koja proizvodi kozmetičke kofere. Jednog dana, dok je prolazio pored sve većeg kampa blizu međunarodnog mosta, uočio je veliki natpis „Ljekar“ na jednoj ogradi. Nekoliko migranata je razgovaralo sa osobom koja je nosila stetoskop oko vrata. To je bila improvizovana klinika koju je u oktobru otvorila međunarodna neprofitna organizacija Global Response Management, čiji su volonteri - ljekari i medicinske sestre - raspoređivani u Iraku, Jemenu i Siriju. Rekao je da je ljekar i ponudio je pomoć.

Helen Peri, izvršna direktorka grupe, tražila mu je diplomu i ostala dokumenta, što joj je poslao preko Votsapa.

Nakon dvodnevnog probnog rada, svi su se složili da je Elisondo „fenomenalan“, kazala je Peri.

Zbog prenatrpanosti i nedostatka sanitarnih uslova - malo je tuševa, a mobilni toaleti su u užasnom stanju, bolest se lako širi u prostranom kampu. Ipak, kako ističe „Njujork tajms“, većina se plaši da se udaljava od kampa, čak i da traži medicinsku pomoć, jer su mnogi ljudi bili žrtve kriminala.

„Hvala bogu za kubanskog ljekara“, kaže Luis, migrant iz Hondurasa, čija porodica od septembra živi u kampu.

Luis je za njujorški dnevnik ispričao da je nedavno zbog hroničnog kašlja odveo devetogodišnju ćerku kod doktora Elisonda. Ljekar je utvrdio da djevojčica ima bronhitis i izliječio je.

U jednom šatoru leži Anhel, desetogodišnjak koji je zadobio prelom lijeve noge igrajući fudbal. Doktor Elisondo ju je umotao zavojem i poslao ga u bolnicu, gdje je dječaku stavljen gips. Kada se ratio, Anhel je zatekao set trkačkih autića - poklon od mladog ljekara iz kampa.

Nada se da će se izboriti za azil

„Njujork tajms“ piše da kubanski ljekar i grupa američkih zdravstvenih radnika, koji volontiraju, dnevno pregledaju oko 50 pacijenata. Pored onih koji borave u kampu, brinu se i za još hiljadu migranata koji žive drugdje u Matamorosu.

Nekolicini migranata sa ozbiljnim problemima, uključujući bebu sa opekotinama trećeg stepena, omogućeno je da uđu u SAD radi medicinske njege.

Doktor Elisondo je imao pacijente sa napadima epilepsije, upalom slijepog crijeva i srčanim udarom. Međutim, najviše je onih sa infekcijom gornjih disajnih puteva, upalom pluća i oboljenjima kože.

Dvadesetak pacijenata je dnevno dobijalo vakcinu protiv gripa, dok nije nastupila nestašica.

Kubanac ne može da predvidi koliko vremena će trebati sudiji u SAD da donese odluku o njegovom slučaju.

Preko mosta je prešao u Bronsvil da bi se prvi put pojavio pred sudom 4. decembra. Njegovo sljedeće ročište je tek krajem februara. Iako nema advokata, nada se da će se sam izboriti za azil, naučiti engleski i početi da se bavi medicinom na drugoj strani mosta, u SAD.

Gospođa Peri kaže da Elisondo ne mora da brine ako se njegovi planovi ne ostvare. „On ne zna za to, ali namjeravam da ga šaljem po svijetu. Veoma dobro je obučen.“

Bonus video: