Članovima je rečeno da zauzmu pažljiv pristup - bezbjednost na prvom mjestu: da se klone oblasti sa epidemijom, da preduzmu mjere predostrožnosti poput redovnog pranja ruku i pokrivanja usta kada kašlju, i da izbjegavaju gužve.
Činjenica da je ovaj savjet objavljen u Al-Nabi, biltenu Islamske države, donijela je malo veselja u ovo mračno vrijeme. Mora se priznati da ima nečeg jezivo zabavnog u tome da jedna teroristička grupa upozorava džihadiste na zdravstvene rizike sa kojima su suočeni na putu u “zemlju epidemije” da se raznesu.
Ne znamo je li se Muhamed Masud, koji je ove nedjelje uhapšen u Sent Polu u Minesoti, zato što je navodno pokušao da se pridruži Islamskoj državi, pridržavao smjernica iz Al-Nabe. Ovaj 28-godišnji ljekar, školovan u Pakistanu, prethodno je radio kao koordinator istraživanja na klinici u Ročesteru. Putovao je u Aman prošlog mjeseca, ali se potom vratio u SAD jer je Jordan zatvorio granice zbog koronavirusa. FBI tvrdi da je htio da izvede napad u Americi.
Teroriste su oduvijek zanimale smrtonosne bolesti. Bilo je pokušaja da se pretvore u biološko oružje. To i te kako ima smisla sa njihove tačke gledišta: u pitanju je relativno jeftin metod napada, a nanijela bi se ogromna šteta.
Terorističke grupe, međutim, nisu izvele puno uspješnih napada biološkim oružjem, iako ima nekoliko istaknutih primjera. Ove nedjelje je obilježena 25. godišnjica napada gasom sarin koji je izvela sekta Aum Šinrikjo u tokijskoj podzemnoj željeznici 1995. U napadu je ubijeno 13 osoba, a njih 48 se teško razboljelo. Drugi primjer je slanje pisama sa antraksom u Sjedinjenim Državama 2001, što je počinila nepoznata grupa. To je dovelo do smrti pet osoba, i porasta potražnje za antibioticima, čija je pretjerana upotreba doprinijela otpornosti na ljekove.
Ali, to nije spriječilo terorističke grupe da i dalje traže biološko oružje. Al Kaida je posebno aktivna duže vrijeme. Bivši regruti su pričali da su prisustvovali teološkim kao i logistiškim raspravama u vezi sa tom politikom.
Sjećam se kako su meni i drugim novinarima nuđeni snimci i fotografije bioloških eksperimenata Al kaide u Avganistanu nakon pada talibana 2001. Neke od njih je obezbijedio Džek Ajdema, bivši rezervista američke vojske koji je lažno tvrdio da radi za CIA.
Ajdema je kasnije osuđen zato što je vodio privatni zatvor u Kabulu, gdje je mučio Avganistance koje je tamo držao. Kasnije se ispostavilo da je bio optužen za prevaru početkom devedesetih povodom tvrdnji o ruskoj zavjeri za krijumčarenje nuklearnog oružja iz Litvanije.
Države su se mnogo više bavile bioterorizmom, a jedan od najnovijih i najistaknutijih primjera je trovanje novičokom Sergeja i Julije Skripalj u Solzberiju. Rusija je nastavila da negira da je izvela napad, optužujući britansku vladu da koristi taj nervni agens. Nakon pojave virusa Kovid-19 u Kini, u medijima pod kontrolom Kremlja iznijete su tvrdnje da je virus proizveden u Porton Daunu, britanskom naučno-istraživačkom centru, i da su ga britanski agenti razmazili po rukohvatima pokretnih stepenica u Vuhanu.
Zvaničnici u Pekingu su naveli, ne nudeći nikakve dokaze, da je američka vojska raširila bolest u Kini. Pojavile su se i optužbe da je virus proizvela laboratorija u Vuhanu koja se bavi proučavanjem biološkog ratovanja.
Državni bioterorizam nije nova pojava. Mongolske vojske su katapultirale tijela žrtava kuge preko zidova gradova koje su opsjedali u 14. vijeku. Španci su u 15. vijeku francuskim protivnicima slali vino pomiješano sa krvlju leproznih pacijenata. Poljske trupe su u neprijateljske redove u 17. vijeku ispaljivale topovske kugle obložene pljuvačkom bijesnih pasa. Britanci su u 18. vijeku američkim starosjediocima slali ćebad koju su koristili oboljeli od boginja. Nacistička Njemačka je u 20. vijeku izvršila holokaust koristeći pesticid ciklon B na bazi cijanida.
Ispostavilo se da pobunjeničke grupe, dok nastoje da rašire bolesti među neprijateljem, ponekad teže da zaštite teritoriju koju kontrolišu. Tako Islamska država poručuje borcima koji misle da su dobili Kovid-19 da se drže podalje od onoga što je ostalo od njenog kalifata kako bi ispunili svoju „svetu obavezu da preduzmu zaštitu od bolesti i izbjegnu ih“. Nekoliko dana nakon članka Al-Nabe, talibani su objavili da su voljni da sarađuju sa međunarodnim zdravstvenim radnicima u borbi protiv koronavirusa. Za razliku od sve manje teritorije Islamske države, talibani smatraju da su blizu toga da ponovo zavladaju Avganistanom nakon nedavnog sporazuma sa SAD-om, i već preuzimaju ulogu buduće vlade.
“Islamski emirat preko svoje zdravstvene komisije uvjerava sve međunarodne zdravstvene organizacije i SZO da je spreman da sarađuje i koordinira s njima u borbi protiv koronavirusa”, rekao je Suhail Šahin, jedan od portparola grupe.
Zabihula Mudžahid, drugi portparol talibana, dodao je da borci ohrabruju ljude da slušaju zdravstvene radnike i poruke koje emituju mule - i da će primorati svakoga da to poštuje. „Naši mudžahedini pomažu zdravstvenim radnicima da šire informacije o opasnostima od Kovida-19 među narodom u oblastima pod našom kontrolom“, rekao je.
Izgleda da su talibani zauzeli drugačiji stav prema koronavirusu u odnosu na poliovirus. Njihova politika prema zdravstvenim radnicima koji pokušavaju da iskorijene tu bolest vakcinacijom često je bila takva da ih optužuju za špijuniranje i ubijaju.
Više od 50 pacijenata, zdravstvenih radnika i pomoćnog osoblja ubijeno je, a 142 ranjeno prošle godine, a 192 zdravstvene ustanove zatvorene.
Ovo nije izolovan incident. Doktor koga sam poznavao deceniju, upucan je u provinciji Gazni prije dve godine, uprkos tome što je komandant talibana obećao lokalnm stanovništvu da će mu biti omogućeno da nastavi posao. Prošle jeseni, dok sam bio u Avganistanu, poginulo je 20 ljudi, uključujući ljekare i pacijente, kada su pobunjenici aktivirali kamion bombu ispred bolnice u Kalatu.
Zbog nedostatka vakcinacije djece u oblastima pod kontrolom talibana, povećan je broj slučejava dječje paralize u plemenskim oblastima Pakistana, gdje su, opet, zdravstveni radnici optuženi za špijunažu. Tome je doprinijela činjenica da je Šakil Afridi, ljekar umiješan u ubistvo Osame bin Ladena u američkoj akciji, koristio lažni program vakcinisanja protiv hepatitisa B u organizaciji CIA, kako bi uzeo DNK uzorke od djece i identifikovao osobe povezane sa liderom Al kaide.
Doktor Afridi je osam godina u samici u pakistanskom zatvoru. Amerikanci nisu uspjeli da izdejstvuju njegovo oslobađanje.
Zvaničnici SZO izrazili su zabrinutost da su Avganistan i Pakistan ostale jedine dvije države na svijetu koje nisu uspjele da iskorijene dječju paralizu i u kojima broj oboljelih zapravo raste.
Ta bolest se ponovo pojavila u Nigeriji, nakon što je islamistička grupa Boko Haram pokrenula nasilnu kampanju protiv vakcinacije, ali je akcija u cilju eliminisanja virusa ponovo pokrenuta.
Dio problema oko dječje paralize je prelazak preko porozne granice između Avganistana i Pakistana. Avganistan ima još jednu granicu, sa Iranom, koji je među najteže pogođenim državama epidemijom Kovida-19 izvan Kine.
U Avganistanu je zvanično manje od stotinu slučaja koronavirusa, ali će stvarna cifra vjerovatno biti mnogo veća. Infrastruktura zemlje, uništena tokom decenija rata, i slab zdravstveni sistem, znače da će širenje bolesti imati teške posljedice.
Talibani su, makar, spremni da dozvole međunarodnim organizacijama da pokušaju da se suprotstave Kovidu-19. Ali, ekstremističke grupe ga mogu upotrijebiti kao oružje. Za Islamsku državu, to jednostavno znači da promijene savjet koji daju borcima i da pošalju zaražene ljude na zapad da šire bolest.
Mogla bi se nanijeti katastrofalna šteta. Već znamo da se koronavirus može smatrati najefikasnijom terorističkom zavjerom u istoriji sa pogubnim uticajem na svjetsku ekonomiju, zdravstvene sisteme, i socijalni i psihološki uticaj na društva.
Članak je objavljen u britanskom listu “Indipendent”
Prevela i priredila Angelina Šofranac
Bonus video:
