Onaj ko ovih sedmica prati šta se dešava u političkom Berlinu, doslovno može da osjeti miris nade. Nakon što je američki narod na izborima u novembru smijenio Donalda Trampa, most preko Atlantika opet je, čini se, prohodan, a vrata multilateralne saradnje ponovo otvorena.
Ali, ako za mišljenje pitate koordinatora njemačke Vlade za transatlanske odnose Petera Bajera (CDU), mogućnosti i šanse nisu neograničene: „Problemi neće automatski nestati, ali velike su šanse da sada razgovaramo konstruktivno i s poštovanjem, i da pregovaramo imajući u vidu rješenje“, kaže Bajer.
Tu ocjenu dijeli i Tomas Klajne-Brokhof, potpredsjednik nezavisne američke fondacije za promovisanje transatlantske saradnje Njemački Maršalov fond (GMF). „Nacionalistu (Trampa) je zamijenio internacionalista (Bajden).“ Ali to ne znači da vreme može da se vratiti unazad. „Praznina u povjerenju koja je nastala ne može se popuniti tako što se samo kaže: We are back“.
U transatlantskim odnosima mora mnogo toga i da se obnovi i da se ponovo izgradi. Bajden je najavio da će se SAD ponovo pridružiti Pariskom sporazumu o klimi. On želi i da svoju zemlju vrati u Svjetsku zdravstvenu organizaciju. Čak će suspendovati i odluku o povlačenju američkih trupa iz Njemačke, koju je Donald Tramp najavio prošle godine.
Za Evropljane su trgovinska pitanja posebno važna. O njima bi trebalo ponovo da se razgovara. Ulog je veliki: na SAD i EU zajedno otpada preko 30 odsto svjetskog BDP.
„Kaznene carine moraju biti ukinute“
Djela umjesto riječi – to bi moglo ponovo da popuni prazninu i nedostatke kada je riječ o povjerenju, smatra Peter Bajer.
"Evropljanima se savjetuje da naprave paket ekonomski relevantnih tema, koji uključuje i zahtjev Vašingtonu da ukine kaznene carine." Bajer tu prvenstveno misli na carine na uvoz aluminijuma i čelika, koje su posljednjih godina teško pogodile Njemačku i Evropu. Pritom je, ističe Bajer, nedostatak hrabrosti i rezolutnosti pogrešan put. Potreban je „transatlantski sporazum o slobodnoj trgovini na širokoj bazi, sporazum koji će osigurati naš relativni prosperitet u budućnosti“.
Po tom pitanju, ekspert za transatlanske odnose i bivši novinar Klajne-Brokhof je nešto više uzdržan. I on smatra da bi se novim i opsežnim trgovinskim sporazumom poslao važan signal, ali, smatra, politička realnost u SAD je takva da se to teško može realizovati.
„Džo Bajden je pod pritiskom da to ne uradi, posebno pod pritiskom lijevog krila njegove stranke i sindikata. Oni od njega očekuju da vodi takvu ekonomsku politiku, koja ne podržava nužno slobodnu trgovinu“, kaže Klajne-Brokhof.
Kada se radi o ponovnom sklapanju velikog trgovinskog sporazuma, poput Transatlantskog sporazuma o trgovini i ulaganjima (TTIP), koji je propao nakon Trampovog dolaska na mjesto američkog predsednika 2017, i u Njemačkoj vjetar duva u suprotnom smjeru.
Velika većina Njemaca ne doživljava SAD kao partnera kada je riječ o zaštiti međunarodne slobodne trgovine. Manji forumi i veća mogli bi da postanu alternativa u sljedećih nekoliko godina, a s ciljem da se pronađu zajednički standardi. Primjer za to je Zajednički savjet da trgovinu i tehnologiju (Joint Trade and Technology Council), što je EU predložila u decembru.
Kamen spoticanja: Sjeverni tok 2
Jedna stvar ima naročito gorak ukus za američki Kongres: gasovod Sjeverni tok 2, koji bi trebalo da poveže Rusiju i Nemačku. Kongres je zato usvojio eksteritorijalne sankcije protiv izgradnje tog gasovoda. Peter Bajer na to kaže da je „rasprava potpuno preterana“, kao i da „postoje mnogo važnija transatlantska pitanja, poput trgovine, bezbjednosti, digitalizacije i zdravstvenih pitanja, posebno u doba pandemije“.
Klajne-Brokhof na to gleda potpuno drugačije: „Sjeverni tok 2 je strateški pogrešna procjena SR Nemačke“. On šteti ne samo Amerikancima, već posebno istočnim Evropljanima – važnim savjeznicima u Evropi. Klajne-Brokhof predlaže osnivanje Istočnoevropske inicijative za energetsku sigurnost.
I bez obzira na to koliko duboko mogu da udahnu, jedna tema kod oba saveznika izaziva nedostatak vazduha: Kina. Suočavanje sa usponom te zemlje biće test za transatlantske odnose u narednih nekoliko godina. Amerikancima je jasno da mora doći do „razdvajanja od Kine“. Ali, iako Evropska unija Kinu vidi kao „sistemskog rivala“, taj savez, a posebno Njemačka, daleko je od prekida trgovinskih odnosa sa Kinom. Njemački izvoz u Kinu je od 2019. do 2020. godine povećan za 14 odsto.
Tu se dakle mora doći do neke zajedničke političke linije. Potpredsjednik GMF Klajne-Brokhof smatra da je moguća kombinacija između „postavljanja granica“ i saradnje s Kinom. Di bi bio sledeći: da se SAD odmaknu od svoje „ideologije razdvajanja“, a da Evropljani ozbiljnije shvate američku zabrinutost za bezbjednost i tehnologiju, na primjer kada je u pitanju širenje 5G-mreže. Dugo očekivana reforma Svjetske trgovinske organizacije takođe bi bila prekretnica kada je riječ o stavljanju Kine pod kontrolu u trgovinskim pitanjima.
Težnja ka zajedništvu, zasnovana na razumijevanju da je Americi potrebna Evropa i obrnuto, nadahnjuje mnoge pobornike transatlantskih odnosa u Berlinu. A da to zajedništvo mora biti i nadstranačko – kako u Njemačkoj, tako i u SAD – slažu se oba sagovornika DW. Bajden bi zato stalno trebalo da iznosi ponude Republikancima.
Pritom američki predsjednik ima malo vremena. Sljedeće godine se u SAD održavaju važni tzv. midterm-izbori. Do tada će biti jasno koliko toga se može provesti tokom mandata Džozefa Bajdena.
Bonus video:
