Menahem Rozensaft, čiji su roditelji preživjeli holokaust i koji je postao međunarodni advokat specijalizovan za genocid, veći dio života je proveo pokušavajući da pomiri strahote prošlosti sa svojom jevrejskom vjerom.
Rođen je 1948. u kasarni gdje su bile smještene raseljene osobe, uključujući one koji su preživjeli obližnji nacistički koncentracioni logor Bergen-Belzen, poput njegove majke, piše Rojters.
Rozensaftov otac je preživio pet logora, uključujući Aušvic i Bergen-Belzen.
U Bergen-Belzenu je umrlo oko 50.000 zatvorenika, uključujući Anu Frank.
Kada su britanske snage oslobodile taj logor 1945, pronašli su oko 60.000 preživjelih, ali je skoro 14.000 umrlo u narednih dva mjeseca od bolesti i gladi. Rojters piše da se Rozensaft, Amerikanac, „okrenuo poeziji da bi stihovima izrazio stav ne samo povodom holokausta nego i prema nedavnim pokušajima genocida, poput onih u Bosni i Ruandi, a takođe se suprotstavlja rasizmu i netoleranciji.”
„Znamo da postoje neonacističke snage, u svim djelovima svijeta postoje bijeli suprematisti koji će, ako im se dozvoli, počiniti jeziva djela, zločine protiv čovječnosti, genocid protiv drugih,” rekao je Rozensaft u video intervjuu za Rojters iz svog doma u Nju Džersiju.
„A ti ‘drugi’ mogu biti Jevreji, Romi, muslimani, to može biti imigrantska ili LGBT zajednica i svi moramo biti na oprezu.”
Njegova knjiga poezija „Pjesme rođene u Bergen-Belzenu”, izaći će u izdanju „Kelsi buks” u aprilu.
Jom Hašoa, jevrejski dan sjećanja na žrtve holokausta obilježava se 9. aprila, a godišnjica oslobađanja Bergen-Belzena 15. aprila.
Rozensaft, koji je posjetio Bergen-Belzen više od 25 puta, u nekima od svoje 82 poeme bori se protiv, kako on to kaže „duhova onih koji neće da napuste” mjesta gdje su ubijeni.
„Pokušavam da odgonetnem u svojoj glavi šta im se desilo, šta rade, šta se dešava sa predjelima koji i dalje naseljavaju jer nemaju groblje. Njihovo groblje je nebo”, ispričao je za Rojters.
On piše o svježe obrijanim stražarima koji su pjevušeći Mocartove melodije birali ko će živjeti, a ko umrijeti.
Djeca su prisutna u brojnim njegovim pjesmama, a na to ga je inspirisao polubrat Benjamin, kojeg su, kada je imao pet i po godina, ubili zajedno sa ocem, babom i djedom po dolasku u Aušvic 1943. Kada su ih stražari satjerali u gasnu komoru, Benjamin je pitao majku hoće li umrijeti.
Ona nije odgovorila. Benjamin bi danas imao 83 godine.
Kada je Rozensaftova majka umrla 1997, shvatio je da Benjamin živi samo u njemu.
„Vidim mu lice, pokušavam da zamislim njegov glas, bol, strah, muku i jedina stvar koju znam je da bi, da ga se ne sjećam, on nestao”, rekao je Rozensaft.
Rozensaft, pobožni Jevrejin, ima problematičan odnos sa bogom, ističe Rojters.
Jedna pjesma, „Psalam 13, post-Aušvic”, počinje porukom bogu:
„Sakrio si lice,
ignorisao svoj svijet,
dok je dim od spaljenog mesa parao nebo”
i na kraju mu poručuje: „kasno je”.
Bonus video:
