Do kraja maja 2021, samo 2,1% Afrikanaca primilo je bar jednu dozu vakcine protiv kovida-19. Potrebno je da smanjimo jaz u vakcinaciji između naprednih ekonomija i zemalja u razvoju, kako bismo izbjegli ono što je Tedros Gebrejesus, šef Svjetske zdravstvene organizacije, nazvao „vakcinacijskim aparthejdom“. To je i moralno ispravno i u interesu svih.
Zato nam je potrebna globalna, multilateralna akcija kako bismo povećali proizvodnju vakcina i ubrzali njihovu distribuciju širom svijeta. To je put koji je EU izabrala od početka pandemije. To je i put koji su sada definisali lideri Grupe G20 na Globalnom zdravstvenom samitu održanom u Rimu 21. maja.
Pandemija i dalje svakodnevno ubija hiljade ljudi, a trenutnim tempom, cijeli svijet se neće vakcinisati prije 2023. S druge strane, masovna vakcinacija svjetske populacije jedini je način da se pandemija okonča; u suprotnom, umnožavanje varijanti virusa vjerovatno će smanjiti efikasnost postojećih vakcina.
Vakcinacija je takođe preduslov za ukidanje ograničenja koja koče naše ekonomije i slobode. Ova ograničenja su kazna za cijeli svijet, ali teže padaju zemljama u razvoju. Naprednije države se mogu više osloniti na socijalne mehanizme i poluge ekonomske politike kako bi ograničile uticaj pandemije na svoje građane.
Ako se jaz u vakcinaciji nastavi, rizik je da će se preokrenuti trend smanjenja siromaštva i globalnih nejednakosti posljednjih decenija. Takva negativna dinamika kočila bi ekonomsku aktivnost i povećala geopolitičke tenzije. Za napredne ekonomije, cijena nečinjenja bi sigurno bila mnogo veća od one koju bismo zajedno morali da platimo da pomognemo da se cijeli svijet vakciniše. Zato EU pozdravlja plan od 50 milijardi dolara, koji je predložio Međunarodni monetarni fond kako bi se 40% svjetske populacije moglo vakcinisati 2021. godine, a 60% do sredine 2022. godine.
Da bismo postigli ovaj cilj, potrebna nam je pažljivo koordinisana, multilateralna akcija. Moramo se oduprijeti prijetnjama koje predstavlja "diplomatija vakcina" – koja obezbjeđenje vakcina povezuje s političkim ciljevima – kao i "nacionalizam vakcina" – kroz koji se vakcine zadržavaju isključivo za sebe. Za razliku od drugih, EU je od početka pandemije odbacila oba ova pristupa. Do sada smo jedini globalni akter koji vakciniše sopstveno stanovništvo dok, istovremeno, izvozi velike količine vakcina i daje značajan doprinos distribuciji vakcina u zemljama s niskim prihodima. Evropljani mogu biti ponosni na ove rezultate.
EU je 2020. godine u velikoj mjeri podržala istraživanje i razvoj vakcina, te značajno doprinijela novoj generaciji vakcina tipa mRNK. EU je zatim postala jedan od glavnih proizvođača vakcina protiv kovida-19, s oko 40% doza do sada korištenih širom svijeta, prema podacima SZO. EU je, takođe, u 90 zemalja izvezla 240 miliona doza, što je otprilike onoliko koliko smo koristili i unutar same Unije.
Zajedno sa svojim državama članicama i finansijskim institucijama – ono što nazivamo „Tim Evropa“ – EU takođe donira vakcine susjedima kojima su one potrebne, a posebno na Zapadnom Balkanu. Cilj nam je da zemljama s niskim i srednjim prihodima doniramo još najmanje 100 miliona doza prije kraja 2021, kako je dogovoreno na posljednjem Evropskom savjetu. Sa 2,8 milijardi eura, Tim Evropa je takođe dao najveći doprinos mehanizmu Kovaks, koji siromašnijim zemljama omogućava pristup vakcinama; EU je finansirala otprilike jednu trećinu svih do sada isporučenih doza Kovaks-a. Međutim, ovi napori još uvijek nisu dovoljni da spriječe da se jaz u vakcinaciji uveća.
Kako bi zatvorile ovaj jaz, države s potrebnim znanjem i sredstvima trebalo bi da povećaju svoje proizvodne kapacitete kako bi uspjele da vakcinišu sopstvenu populaciju i izvoze više vakcina, kao što to čini EU. U saradnji s proizvođačima vakcina, radimo na tome da kapacitet EU za proizvodnju vakcina povećamo na više od 3 milijarde doza godišnje do kraja 2021. Naši evropski industrijski partneri obavezali su se da će, prije kraja 2021, isporučiti 1,3 milijarde doza vakcina zemljama s niskim prihodima, bez profita, te zemljama sa srednjim prihodima po nižim cijenama. Takođe su se obavezali da će dalje isporučiti preko 1,3 milijarde doza u 2022. – od kojih će mnoge biti isporučene putem Kovaks-a.
Sve države treba da izbjegavaju restriktivne mjere koje utiču na lance snabdijevanja vakcinama. Takođe, treba da olakšamo prenos znanja i tehnologije, tako da više zemalja može da proizvodi vakcinu. Sa svoje strane, snažno podstičemo evropske proizvođače da to čine, posebno u Africi. Učestvovao sam 18. maja na Samitu u Parizu posvećenom finansijskoj podršci Africi, gde su čelnici kontinenta istakli kako Afrika uvozi 99% svojih vakcina. Ovo se mora promijeniti. Tim Evropa u tu svrhu pokreće inicijativu s afričkim partnerima – podržanu sredstvima u iznosu od milijardu evra, iz budžeta EU i evropskih razvojnih finansijskih institucija – za jačanje proizvodnih kapaciteta u Africi za vakcine, lijekove i zdravstvene tehnologije.
Dobrovoljno licenciranje je privilegovani način da se osigura transfer tehnologije i znanja. Ako se to pokaže nedovoljnim, postojeći Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (sporazum TRIPS) i Deklaracija iz Dohe iz 2001. već predviđaju mogućnost obaveznog licenciranja. Prema nekim zemljama, ove olakšice su previše teške i spore za upotrebu. Kako bi ubrzala transfer tehnologije, EU će početkom juna iznijeti novi prijedlog u okviru Svjetske trgovinske organizacije.
Pandemija kovida-19 podsjetila nas je da je zdravlje globalno javno dobro. Zajednička globalna akcija vakcinacije protiv kovida-19 u cilju zatvaranja jaza u vakcinaciji mora biti prvi korak ka istinskoj globalnoj zdravstvenoj saradnji, kao što predviđa i Rimska deklaracija nedavno usvojena na Globalnom zdravstvenom samitu.
Bonus video:
