Džo Bajden nije imao poteškoća s medijima prije ove nedjelje.
Iako je bilo mnogo stvari za koje se njegova administracija mogla okriviti – uključujući užasnu sporost pojedinih djelova njene diplomatije, haos na južnoj granici i tako dalje – glavni američki mediji su vodili računa da budu velikodušni.
Sjećanje na neuporedivo gore nedostatke Trampove administracije bilo je previše svježe.
Taj poremećeni način na koji bivši predsjednik i njegova stranka pokušavaju da potkopaju Bajdenov predsjednički mandat natjerali su mnoge novinare da se osjećaju prilično zaštitnički prema njemu.
Međutim, to se sada promijenilo.
Presuda glavnih medija o ulozi Bajdena u katastrofi koja se dogodila u Avganistanu bila je pretežno osuđujuća.
Zaštitna TV lica CNN-a dočekala su predsjednikov ovonedjeljni prkosni govor u kojem se pravdao sa tužnim izrazom i malo saosjećanja.
Dejvid Akselrod, zaštitnik lijevog centra, kritikovao je predsjednika zbog izbjegavanja odgovornosti: “Da, Donald Tramp mu je ostavio haos. Sve je to tačno, ali on je sada vrhovni komandant.”
“Prkosan i defanzivan, predsjednik poznat po empatiji zauzima hladnokrvan stav prema debaklu u Avganistanu”, viđenje je situacije iz ugla “Vašington posta”. “’Jasno uprskano’:
Bajdenova Bijela kuća na meti napada zbog povlačenja iz Avganistana”, naslov je u magazinu “Politiko”.
Ovo je korisna ilustracija na kojoj su liniji ovi mediji u ovom političkom sukobu. Očigledno su lijevo nastrojeni.
Ipak, suprotno tvrdnjama desnice koja se smatra oštećenom, oni su i dalje uglavnom nezavisni i spremni oštro kritikuju političare bilo kojeg tabora.
Izvan medijske sfere koja hrani kult Trampa, novinari uglavnom ne vole da budu ljubazni prema političarima.
To im je ponižavajuće i predstavlja dosadnu kopiju. I postoji u aktuelnoj salvi kritika na račun Bajdena osjećaj oslobođene frustracije nakon mjeseci suviše delikatnog izvještavanja.
Primjetno je i da dopisnici Bijele kuće koriste ovu priliku da izraze neke od svojih najvećih zamjerki demokratskom predsjedniku, uključujući prije svega njegovu nedostupnost medijima.
Kritike takođe pokazuju koliko je američkih novinara i stručnjaka bilo u Avganistanu i lično se povezalo sa tim mjestom. U najgorem slučaju, ovo dovodi do mnogo mučnih komentara, poput: “Proveo sam nedjelju dana u Kabulu 2002. Mogu vam reći da je to komplikovano mjesto.”
Ipak, jasno je da su mnogi novinari iskreno užasnuti Bajdenovom izdajom Avganistanaca – uključujući njihove bivše fiksere, prevodioce, vozače i njihove porodice - i da su prozreli očigledne neistine administracije koja nastoji da prikrije tu izdaju.
Ne morate dugo da boravite u Avganistanu da biste znali da je predsjednikova sugestija da avganistanskoj vojsci fali hrabrosti za borbu bila nepravedna i za prezrenje.
Da li ovo predstavlja transformaciju pristupa medija prema Bajdenovoj administraciji? Sumnjam.
Pod uslovom da tekuća evakuacija Amerikanaca ne krene dramatično po zlu, malo je vjerovatno da će Avganistan dugo dominirati vijestima.
Većina mejnstrim medija je tu temu ignorisala čak kad je nekoliko hiljada američkih vojnika bilo u toj zemlji.
Prema nekim podacima, u periodu između 2015. i 2019, ovom ratu je godišnje ABC posvećivao u prosjeku 16 minuta; CBS 25 minuta; i NBC 16 minuta.
Nije slučajno što je većina avganistanskih ratnih priča koje se trenutno prepričavaju u medijima prilično zastarjela.
Štaviše, ekstremizam desnice i dalje će destimulisati mnoge novinare koji se bave političkim pitanjima da se osvrnu na Bajdenove propuste.
To je takođe evidentno u trenutnoj buri, jer je nekoliko članova Kongresa iz redova republikanaca pozvalo na smjenu Bajdena.
Članica Predstavničkog doma iz Džordžije Mardžori Tejlor Grin kaže da trenutno ima “tim koji radi na članovima predloga o opozivu”.
Ako ispuni to obećanje, to će biti drugi pokušaj opoziva koji je inicirala Grin otkako je ušla u Predstavnički dom prije sedam mjeseci.
Ako republikanci žele ravnomjernije izvještavanje o medijima, trebalo bi da prestanu da biraju takve predstavnike.
Članak je objavio “Ekonomist”
Prevela: D. Vraneš Redžić
Bonus video:
