Podatke Ujedinjenih nacija (UN) nije moguće uljepšavati: situacija u Avganistanu je dramatična.
Prema procjenama stručnjaka svjetske organizacije, oko 18 miliona ljudi u toj zemlji zavisi od humanitarne pomoći – to je više od polovine stanovnika.
Centralnu ulogu u rješavanju tih problema ima aerodrom u Kabulu. Nakon povlačenja međunarodnih jedinica, aerodrom više nije u funkciji. Njegovo ponovno aktiviranje preduslov je za brzo dopremanje pomoći. Zbog toga se sada u fokusu međunarodne diplomatije našla Turska.
Ankara je od početka međunarodne vojne misije bila prisutna u Avganistanu, jedno vrijeme i sa 2.000 vojnika.
Čak je od juna 2002. do februara 2003. i još jednom od februara 2005. do avgusta 2005. kompletna misija u kojoj su učestvovale 43 države bila pod turskom komandom.
Glavni zadatak turskih vojnih snaga bilo je obezbjeđivanje aerodroma.
Na marginama samita NATO u junu ove godine, turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan razgovarao je sa svojim američkim kolegom Džozefom Bajdenom o turskoj vojnoj podršci.
Već tada se pričalo da će turska vojska, nakon povlačenja Amerikanaca. preuzeti obezbjeđivanje kabulskog aerodroma. Zato ne čudi to što talibani ovih dana s predstavnicima Turske i Katara vode pregovore o ponovnom otvaranju aerodroma.
Međutim, čini se da se namjere turske vlade ne svode samo na to pitanje.
"Prije nego što su talibani osvojili Kabul, Ankara je vjerovala da će moći da definiše svoju novu ulogu u Avganistanu", ukazuje Kristijan Brakel, direktor istanbulskog predstavništva njemačke Fondacije Hajnrih Bel.
On ističe da Ankara pokušava da na primjeru Avganistana izoštri svoj spoljnopolitički profil.
To je, kaže, postalo jasno kada je u proljeće ove godine pokušala da u Istanbulu organizuje mirovne pregovore između talibana i avganistanske vlade.
Ali talibani su tada otkazali dolazak.
"Talibani nisu moja braća"
Pored SAD, i druge zemlje smatraju da bi Turska ubuduće u tom regionu mogla da igra sve veću ulogu.
I njemački ministar spoljnih poslova Hajko Mas (SPD) zbog toga je prošlog vikenda posjetio svog turskog kolegu Mevluta Čavušoglua, a generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg čak govori o "ključnoj ulozi" Turske.
Angažman Turske nailazi na odobravanje, jer bi ona, kao većinski muslimanska zemlja, prema mišljenju mnogih zapadnih posmatrača, mogla da odigra posebnu ulogu u razgovorima s talibanima.
Ali, da tu tezu ipak treba uzeti s oprezom, pokazala je rasprava o protivrečnim izjavama portparola talibana Suhejla Šahina.
On je prije nekoliko nedjelja u razgovoru za BBC rekao da bi "svi strani vojnici, službenici, savetnici i treneri trebalo da se povuku iz zemlje".
Onda je, krajem avgusta, u razgovoru za tursku televiziju tu izjavu relativizovao i naglasio da talibani žele dobre odnose sa Turskom. Dodao je i da su Avganistan i Turska "braća po vjeri".
I turski predsjednik Erdogan rado koristi taj argument, pa kaže da nema protivrječnosti između vjere talibana i Turske.
Ali, mnogi turski građani ni u kom slučaju ne dijele to mišljenje.
To je vidljivo prije svega na društvenim mrežama. Na izjave portparola talibana, mnogi korisnici su odgovorili heštegom #TalibanKardesimDegildir (Talibani nisu moja braća). A nisu poštedjeli ni Erdogana. Jasna poruka glasi: predsjednik greši, jer što se tiče vjere, zajedništvo Turske i talibana ne postoji.
Poznati turski glumac i redatelj Iljas Salman na Tviteru je objavio da, ako se zanemari "vrlo mali i radikalni procenat", Erdoganove pristalice sigurno ne žele život kao u Avganistanu.
Zategnuti odnosi s partnerima u NATO
Uprkos tim previranjima na unutrašnjem planu, čini se da turska vlada čvrsto želi da uspostavi solidne odnose s novim vlastodršcima u Avganistanu.
Razlog za to je, s jedne strane, to što se Ankara plaši talasa migranata iz te zemlje, ukoliko se stanje ne stabilizuje. Zbog straha od izbjeglica iz Avganistana, turska vlada proteklih dana ubrzala je izgradnju zida na granici prema Iranu.
Ali, Kristijan Brakel ukazuje na još jedan razlog za angažman Ankare. On pretpostavlja da ona želi da zauzme posredničku ulogu između Zapada i Avganistana kako bi popravila "svoju spoljnopolitičku reputaciju u Vašingtonu i Briselu, koja je veoma narušena u posljednje vrijeme".
I zaista, odnos Ankare s njenim partnerima u NATO trenutno je i više nego napet. Pojedine partnere iritirala je odluka Turske da svoj vazdušni prostor ubuduće štiti ruskim protivraketnim sistemom S-400.
Odnosi su narušeni i zbog rasprave o turskom masakru nad Jermenima u Prvom svjetskom ratu. Džozef Bajden te zločine je u proljeće ove godine nazvao genocidom, i time izazvao talas protesta iz Ankare.
Bonus video:
