Život u Kabulu pod talibanima ne liči na više na onaj stari. Strah se uvukao u sve djelove Avganistanske prijestonice, a posebno kod žena. One su sada polako počele da vraćaju i na poslove i u škole, iako bi to mogle da plate životom. Ne odustaju od rada i obrazovanja, strahuju da će i ova vladavina militantne grupe ličiti na onu prethodnu. Priču prenosi Nova S.
Teroristički napad nije spriječio Atifu Vataniar da predaje i podučava, ali se brine šta će Talibani učiniti. Čak i prije nego što je militantna grupa grupa ušla u Kabul, nastavniae engleskog jezika osjetila je veliku neizvjesnost i bol u srcu. Početkom maja je bila na ulazu u školu na periferiji glavnog grada kada je vidjela eksploziju ispred glavne kapije.
Njeni učenici su projurili pored nje pokušavajući da pobjegnu u prašnjavo dvorište ispod, kada je eksplodirala druga, pa onda i treća bomba. Tada je poginulo najmanje 85 ljudi, uglavnom tinejdžerki, prenosi CNN.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, Vataniar stoji na istom mjestu prije nego što počinje njen čas. Mlade učenice ulaze u školu, njihovi glasovi odjekuju.
"Šta da kažemo? Svaki dan vidim Talibane na ulicama. Bojim se. Mnogo se plašim ovih ljudi“, rekla je.
U avgustu, nekoliko nedjelja nakon što je škola ponovo otvorena, talibani su došli na vlast i ponovo proglasili Avgansitan za svoj islamski emirat. Mjesec dana kasnije, grupa je efektivno zabranila učenicama srednje obrazovanje, naredivši da se srednje škole otvore samo za dječake. Grupa je rekla da je potrebno uspostaviti „siguran transportni sistem“ prije nego što se djevojčice od šest do 12 godina vrate.
Ali Talibani su dali sličan izgovor i 1996. godine. Učenice se nikada nisu vratile na nastavu tokom njihove petogodišnje vladavine.
Sanam Bahnina (16), povrijeđena je u terorostičkom napadu, ali je bila dovoljno hrabra da se vrati na nastavu.
"Jedna od mojih drugarica iz razreda koja je ubijena, bila je neko ko je zaista vrijedno radila na studijama. Osjetila sam da moram da se vratim, za mir njene duše, tako da mogu da ostvarim želje i snove“, rekla je ona.
Sada kada ih talibani sprječavaju da pohađaju školu, ona čita svoj udžebnik u uglu svoje kuće. Njen omiljeni predmet je biologija, ali kaže da više ne dozvoljava sebi da sanja da će postati stomatolog. Njen prkos pred višestrukim napadima na njenu budućnost uzima danak.
Glas joj se koleba kako počinje da plače: "Talibani su razlog mog trenutnog stanja. Moj duh je nestao, moji snovi su sahranjeni“.
Talibani su po dolasku na vlast naredili ženama da napusta svoje radna mjesta, a u nekim slučajevima grupe žena su protestovale zbog najave muške vlade u Kabulu, pa su ih talibanski borci tukli bičevima i motkama. Pojedini žene su i dalje previše uplašene da bi govorile.
Uprkos, malim šansama, aktivistkinje u Kabulu nastavljaju sa protestima i demonstriraju. Prošlog četvrtka, samo šačicu demonstrantkinja srela je čitava talibanska jedinica. Istrgli su im znakove iz ruku i zaprijetili im mitraljevom ispalivši hitac upozorenja.
Šef talibanskih obavještajnih službi u Kabulu rekao je da žene nemaju dozvolu za protest.
Većina svakodnevnih prkosa su manje ili više javni, ali jednako su važni, kažu aktivisti. Sve više žena se vraća u javni protstor Kabula nakon što su boravile unutra samo prvih nekoliko nedjelja talibanske vlasti.
Arzo Khalikiar je jedna od onih žena koje su vraćene na posao. Majka petoro djece kaže da je bila prisiljena da postane taksista nakon što joj je muž ubijen prije godinu dana. Ona se prilagodila, tako što vozi po naseljima koje poznaje i što uglavnom vozi žene i porodice.
"Znam rizike vrlo jasno, ali nemam drugu opciju“, rekla je ona.
"Nemam drugog načina, na nekim mjestima gdje vidim talibanske punktove promijeniću rutu. Ali sam prihvatila taj rizik zbog svoje dece“, dodala je ona.
Bonus video:
