U Avganistanu, mladi muškarci koji su veći dio života proveli u borbama sada uče kako da se ponašaju sa civilima dok talibani prolaze kroz tranziciju od ratovanja do upravljanja državom.
Sjedeći za konferencijskim stolom, talibanski borci od kojih neki nikada ranije nijesu kročili u učionicu pažljivo slušaju predavanje.
Novinar „Gardijana” ističe da je neobičan sami prizor mladića, koji su do sada učili isključivo kako da se bore, kako sjede u učionici naoružani samo sveskama i olovkama.
„Što je problem ako unesete oružje u bolnicu”, upitao je instruktor Rauf. „Ljudi će se uplašiti”, odgovorio je mladi taliban. „To će loše uticati na bolesne ljude”, kazao je drugi.
Ovaj dvodnevni kurs međunarodnog humanitarnog prava (MHP), koji je organizovala humanitarna organizacija Ženevski poziv održava se u Kandaharu, na jugu Avganistana.
Na Raufovo pitanje da li su ikada unijeli oružje u bolnicu, svi borci su se nasmijali i odgovorili potvrdno.
Pravila MHP-a su jednostavna: ne možete kazniti uhapšenu osobu prije suđenja; dječaci mlađi od 18 godina su djeca i ne treba da se bore; ili „ako se neko ne bori protiv vas, vi ne treba da se borite protiv njih”.
Međutim, Rauf kaže za „Gardijan” da njegovi učenici „koji su bili u planinama samo sa oružjem, ne znaju sve to”.
Talibani su skoro preko noći od borbene sile postali vlada - gotovo bez ikakve pripreme, obuke ili razumijevanja stvari kao što su ljudska prava
Od oktobra, Rauf je obučio 250 muškaraca u Kandaharu. „Ako nastavimo siguran sam da će se promijeniti. Već sam vidio velike promjene”, kazao je on za britanski list.
Nakon predavanja, borci kažu da će promijeniti ponašanje. „Više neću ulaziti u bolnice naoružan”, kazao je 28-godišnji Barakatula. „Meni je takođe novo i to da moramo poštovati ljudsko dostojanstvo zatvorenika”.
Tokom kursa, Barakatula je pričao o mučenju kojem je bio podvrgnut u jednom zatvoru u Bagramu, gdje je proveo osam godina.
Međutim ovaj mladić, koji je izgubio cijelu porodicu osim majke u američkom vazdušnom napadu, djeluje više umorno nego ljuto i sve što želi je „normalan život”.
„Kada bih mogao da pronađem drugi posao, napustio bih policiju. Mogao bih biti trgovac ili raditi za neku NVO”.
Prema riječima Ešli Džekson, jedne od direktorki Centra za studije oružanih grupa na Institutu za inostrani razvoj, važno je raditi sa talibanima.
„Čak i najmanje promjena u njihovom ponašanju može spasiti živote”, kazala je ona.
Borci se slažu da je neophodno spriječiti rodno nasilje, ali je pojedinim temama potrebno pristupiti sa više takta poput upotrebe improvizovanih eksplozivnih naprava, bombaša samoubica ili bilo kojeg postupka koji može nauditi civilima.
Talibanski borci, od povratka na vlast, često ubijaju civile kada auto ne zaustave kod kontrolnih punktova.
„Talibani su skoro preko noći od borbene sile postali vlada - gotovo bez ikakve pripreme, obuke ili razumijevanja stvari kao što su ljudska prava”, kazala je Džeksonova.
„Postoje užasni problemi sa mučenjem i prebijanjem u talibanskim pritvornim centrima, Talibani gotovo da ne rade ništa tim povodom, stoga je na drugima da učine sve što mogu da spriječe patnju”, kazala je ona.
Jedan od polaznika kursa 22-godišnji Kefajatula sada radi u zatvoru.
„Juče sam saznao da treba humano da se odnosimo prema zatvorenicima”, kazao je on. „Kada sam juče bio u zatvoru gdje radim, neko je zvao i rekao da majka zatvorenika želi da razgovara sa sinom. Ranije, to nijesmo dozvoljavali. Ali zbog obuke, ja sam dao svoj mobilni telefon zatvoreniku kako bi razgovarao sa majkom”.
Oko 60 odsto polaznika ovih kurseva ne zna da čita, a neki su pohađali samo vjerske časove u ruralnim medresama.
„Želio bih da se školujem i naučim engleski jezik. Nakon jučerašnjeg predavanja, rekao sam prijateljima da treba da tražimo da instruktor dođe u sjedište policije”, kazao je Kefajatula.
Maivandi, 21, je pripadnik elitnih talibanskih specijalnih snaga. On se pridružio talibanima kada je imao 12. godina. Sa 19 godina suočio se sa brutalnim američkim racijama i njegovom selu i prijavio se kao bombaš samoubuca.
„Ovaj rat je uzeo najbolje godine mog života, moje djetinstvo i obrazovanje”, kazao je on za „Gardijan”. „Sada kada vidim obrazovane ljude, koji su išli na fakultet, osjećam se loše i volio bih da sam kao oni”.
Nakon predavanja, Maivandi kaže da bi ubuduće više volio da uči ali dodaje da, ukoliko ga pozove rukovodstvo, on će učiniti ono za što se prijavio kao bombaš samoubica.
Ipak, nada se da možda „više neće biti rata”.
Bonus video:
