Dvadesettrogodišnji Rus Vladimir Maraktajev dva mjeseca živi u čekaonici za odlaske na aerodromu Inčon u glavnom gradu Južne Koreje.
Nakon što je 24. septembra prošle godine dobio poziv za vojnu službu u Ukrajini u sklopu ruske "djelimične mobilizacije", ovaj student lingvistike napustio je dom u sibirskom gradu Ulan Ude i pobjegao preko granice u susjednu Mongoliju, piše Rojters.
Nakon odlaska na Filipine, odletio je u Južnu Koreju 12. novembra nadajući se da će dobiti izbjeglički status u zemlji koju je smatrao jednom od najstabilnijih azijskih demokratija.
Po dolasku je podnio zahtjev za izbjeglički status, ali su ga južnokorejske vlasti odbile uz obrazloženje da bijeg od regrutacije nije valjan razlog za dobijanje azila.
Nakon šest dana provedenih u pritvorskom centru, vraćen je na aerodrom. I otad ga nije napustio.
Život na aerodromu "manje zlo" u poređenju sa povratkom u Rusiju, gdje bi ga, kako vjeruje, uhapsili po dolasku
Žalio se na presudu, što znači da još ne može biti deportovan iz Južne Koreje i da mora ostati u zgradi terminala dok čeka ishod.
On je jedan od petorice Rusa koji su trenutno zaglavljeni na glavnom južnokorejskom međunarodnom aerodromu Inčon, čekajući da se razmotre žalbe u njihovim slučajevima.
"Moj život je kao beskrajan dan", rekao je Vladimir. On je ispričao da se njegovi dani sastoje od šetnji po čekaonici aerodroma i pokušaja čitanja knjiga i učenja korejskog. "Cijeli dan ne radim zapravo ništa", izjavio je za Rojters.
On i njegovi sunarodnici žive u maloj prostoriji pored čekaonice za odlaske, gdje spavaju na ćebadima na uzdignutom dijelu poda. Mogu da se tuširaju, ali količina tople vode je ograničena i odjeću moraju da peru ručno.
Iako ima vrlo malo novca jer ruske bankovne kartice uglavnom više ne funkcionišu osim u nekoliko zemalja, on dobija hranu od južnokorejskog ministarstva pravosuđa.
“Sve što sam imao dugo vremena bila je gotovina koju sam uzeo kad sam otišao od kuće”, rekao je. "Za Novu godinu sam kupio sebi kafu jer sam mislio da se moram nekako počastiti", dodao je.
Uprkos limbu u kojemu se nalazi, rekao je da je život na aerodromu "manje zlo" u poređenju sa povratkom u Rusiju, gdje bi ga, kako vjeruje, uhapsili po dolasku.
Njegova rodna oblast Burjatija doživjela je jednu od najagresivnijih kampanja mobilizacije u Rusiji. Vladimir je rekao da je jedan od njegovih najbližih školskih drugova ubijen u Ukrajini.
"Prije samo dvije nedjelje, drugovi iz srednje škole su mi javili da je poginuo jesenas. Ne znaju čak ni hoće li njegovo tijelo biti vraćeno. To je nešto što ne bih poželio ni najgorem neprijatelju".
Bonus video:
