Kada je Brejden Hajer bio u prvom razredu srednje škole u Ilinoisu, zamalo je zbog interneta izgubio prijatelja.
“Bilo je ružno. Išao je od jedne do druge besmislene ekstremne ideologije i sve više je uvlačen u mračne kutke interneta”, kazao je Hajer. On se u razgovoru za Rojters prisjeća kako mu je prijatelj pričao o teorijama zavjere poput one prema kojoj Jevreji kontrolišu obrazovni sistem. “To ga je koštalo skoro svakog prijatelja kojeg je imao”, kazao je sada 20-godišnji Hajer.
U početku je za to krivio nedostatak moderiranja sadržaja na platformama društvenih mreža, ali je kasnije shvatio da učenicima treba pružiti alat da se pozabave sa retorikom sa kojom se srijeću na internetu.
Njegov prijatelj se naknadno oporavio od internetom izazvane opsesije teorijama zavjere, ali je tokom završne godine Hajer iskoristio to iskustvo kako bi pokušao da dođe do potrebnih alata, što je kulminiralo zakonom koji ove školske godine obavezuje državne škole da predaju “medijsku pismenost”.
To je dio talasa državnih akcija koje su odgovor na potencijalno loše uticaje društvenih mreža uključujući, kako kaže Hajer, i napad pristalica tadašnjeg predsjednika Donalda Trampa na američki Kapitol 6. januara 2021.
“Veliki broj ljudi je u tom trenutku spoznao onu stranu interneta za koju su mislili da se ne može manifestovati u realnu, fizičku, opasnu akciju”, kazao je on za Rojters. “Ne znam da li bi zakon prošao da se nije dogodio 6. januar”.
Osamnaest američkih država je sada u nekoj vrsti obaveze da zakonom garantuje obrazovanje o medijskoj pismenosti, ističe britanska agencija.
Grupa “Medijska pismenost sada” prati desetine sličnih zakona ali upozorava da je akcija “i dalje prespora u poređenju sa urgentnom potrebom”. “To je pismenost 21. vijeka”, kazala je za Rojters Erin Meknil, predsjednica i osnivačica grupe.
Fokus na medijsku pismenost dolazi usljed šireg prepoznavanja društvenih i zdravstvenih opasnosti koje predstavljaju društvene mreže.
U aprilu je Američko udruženje psihologa objavilo smjernice za adolescente za upotrebu društvenih mreža, preporučivši da svakoj vrsti upotrebe “prethodi obuka iz društvene medijske pismenosti”, uključujući i pomoć korisnicima da preispituju istinitost sadržaja, prepoznaju rasističke poruke i ostalo.
Glavni američki zvaničnik za javno zdravlje Vivek Murti objavio je slične smjernice u maju i pozvao na podršku medijskoj pismenosti u školama.
U januaru, Nju Džersi je postala prva američka država u kojoj je “informaciona pismenost” postala obavezna od vrtića do kraja srednje škole, a guverner Fil Marfi je kazao da je to odgovor na “širenje dezinformacija koje podrivaju ulogu istine u našem političkom i društvenom diskursu”.
Ministarstvo obrazovanja trenutno sastavlja plan rada.
“Učenici su toliko navikli da koriste svoje telefone za sve - oni mogu da koriste Gugl i druge sajtove, ali zapravo ne znaju da tumače to što vide”, kazala je za Rojters Šeron Roulings, iz službe za rad sa mladima u Državnoj biblioteci Nju Džersija.
Međutim Roulingsova dodaje, “roditelji treba da budu informisani - informaciona pismenost je važna za njih jer treba da pomognu svojoj djeci da istražuju internetom”.
To znači značajnu potencijalnu ulogu za javne biblioteke, kazala je Mimi Li, direktorka odsjeka za pismenost i učenje u Državnoj biblioteci. “Pismenost je ono čime se mi bavimo kao biblioteke”.
Pojedini na medijsku pismenost gledaju kao na indoktrinaciju naše djece o jednom ili drugom političkom stavu. Međutim ne radi se o sadržaju već o pristupu i procesuiranju - a ako u tome uspijemo mislim da će cijeli svijet biti bolji
Drugi idu za korak dalje - Džim Marfi, republikanski poslanik u Misuriju, naziva medijsku pismenost novom vještinom opstanka.
“Današnja djeca do njihove desete godine bivaju više izložena medijima nego što sam ja izložen za mojih 72 godine”, kazao je on u telefonskom intervjuu za Rojters. “Roditelji ne znaju kako da se postave pa čak ni da ih nauče, jer oni nijesu podizani u ovom svijetu”.
Marfi posljednjih pet godina predvodi napore da predmet medijska pismenost bude obavezan u školama i kaže da su blizu cilja uprkos manjem otporu.
Pojedini na medijsku pismenost gledaju kao na “indoktrinaciju naše djece o jednom ili drugom političkom stavu. Međutim ne radi se o sadržaju već o pristupu i procesuiranju - a ako u tome uspijemo mislim da će cijeli svijet biti bolji”.
Zakonska borba protiv samih društvenih mreža je trnovita imajući u vidu ustavna prava koja se odnose na slobodu govora, ističe Rojters. “Radije bih učio našu djecu kako da bolje primaju informacija nego što bih pokušavao da ograničim one koji dijele informacije”, kazao je Marfi.
Vlade u drugim državama takođe pokušavaju da uključe medijsku pismenost kao obavezan nastavni predmet, a Finska je svijetli primjer zemlje u kojoj se ta tema obrađuje kroz više nastavnih predmeta “od vrtića pa nadalje”.
Budući da medijska pismenost sada ulazi u američke zakone, pristalice tvrde da je sljedeći korak primjena slične strategije kao u Finskoj - pokušaj širenja napora kako bi se odnosili na razne uzraste i nastavne predmete.
“Želio bih to da vidim u svim tematskim oblastima”, kazao je za Rojters Majkl A. Spajks, predavač na odsjeku za novinarstvo na Univerzitetu Nortvestern koji je učestvovao u implementaciji novog zakona u Ilinoisu.
“Imamo povratne informacije nastavnika koji su o medijskoj pismenosti govorili kao o dijelu matematike, u smislu razumijevanja statistike i istraživanja. Ili prirodnih nauka - postoji dosta toga što treba razjasniti u smislu istraživačke studije”.
Finska je svijetli primjer zemlje u kojoj se medijska pismenost obrađuje kroz više nastavnih predmeta od vrtića pa nadalje
En Mišel Bojl, koja predaje srednjoškolcima u jednoj državnoj školi u Čikagu, kazala je da zahvaljujući zakonu predavači već imaju širi izbor resursa.
Njeni časovi su se već donekle fokusirali ma medijsku pismenost, ali ona je nakon napada 6. januara odlučila da to značajno poveća. “Otkazala sam planove predavanja za februar, sastavila resurse i cijeli mjesec februar predavala vještine medijske pismenosti”, kazala je ona za britansku agenciju.
Od tada, Bojlova je razvila nastavni segment koji traje pet do šest nedjelja a koji pomaže učenicima da prevaziđu pristrasnost, procijene kredibilitet i identifikuju dezinformacije i uče razne druge vještine pretrage.
“Nadam se da ću u našoj školi sljedeće školske godine vidjeti vannastavni klub za učenike koji žele da budu zagovornici medijske pismenosti tokom cijele godine”, kazala je ona za Rojters.
Bonus video:
