Prvi poznati uzbunjivač, Amerikanac Danijel Elsberg, preminuo je u 92. godini, objavila je agencija Rojters.
Elsberga američki mediji nazivaju "ocem" dojavljivanja informacija novinama.
Mišljenje Elsberg, američkog vojnog analitičara o Vijetnamskom ratu dovelo je do curenja poverljivih "Pentagonovih papira", otkrivajući obmanu američke vlade o ratu i pokrenuvši veliku bitku za slobodu štampe.
Mnogo prije nego što su Edvard Snouden i Vikiliks otkrili vladine tajne u ime transparentnosti, Elsberg je dao do znanja Amerikancima da je njihova vlada sposobna da ih obmane, pa čak i da ih laže. U kasnijim godinama Elsberg će postati zagovornik uzbunjivača i procurelaca, a njegovo curenje iz "Pentagonovih papira" prikazano je u filmu "The Post" iz 2017.
Elsberg je tajno otišao u medije 1971. u nadi da će ubrzati kraj Vijetnamskog rata. To ga je učinilo metom klevetničke kampanje Niksonove Bijele kuće, podsjeća Rojters. Henri Kisindžer, koji je tada bio predsjednikov savetnik za nacionalnu bezbjednost, nazvao ga je "najopasnijim čovjekom u Americi koji mora biti zaustavljen po svaku cijenu".
Kada je sredinom 1960-ih otišao u Sajgon za Stejt department, Elsberg je imao impresivnu biografiju. Stekao je tri diplome na Harvardu, služio je u mornaričkom korpusu i radio u Pentagonu i RAND korporaciji, uticajnom istraživačkom centru za politiku.
Bio je posvećeni ratnik hladnog rata i jastreb u Vijetnamu u to vrijeme. Ali Elsberg je u svojoj knjizi iz 2003. "Tajne: memoari o Vijetnamu i Pentagonovi papiri" rekao da je bio samo nedjelju dana u dvogodišnjem obilasku dužnosti u Sajgonu kada je shvatio da su Sjedinjene Države u ratu koji neće pobijediti.
U međuvremenu, po nalogu ministra odbrane Roberta Meknamare, zvaničnici Pentagona su tajno sastavljali izvještaj od 7.000 stranica koji pokriva učešće SAD u Vijetnamu od 1945. do 1967. Kada je završen 1969. godine, dvije od 15 objavljenih kopija otišle su u RAND Corporation , gdje je Elsberg ponovo radio.
Sa svojom novom perspektivom rata, Elsberg je počeo da prisustvuje mirovnim skupovima. Rekao je da je bio inspirisan da kopira "Pentagonove papire" nakon što je čuo antiratnog demonstranta koji kaže da se raduje odlasku u zatvor zbog otpora na regrutaciju.
Elsberg je počeo da krije tajnu studiju iz kancelarije RAND-a i da je kopira noću na iznajmljenoj Kserok mašini - koristeći svog 13-godišnjeg sina i 10-godišnju ćerku kao pomoćnike. Dokumente je ponio sa sobom kada se preselio u Boston radi posla na Tehnološkom institutu u Masačusetsu i na kraju sjedio na njima godinu i po prije nego što je proslijedio stranice Njujork tajmsu.
Tajms je 13. juna 1971. objavio svoj prvi dio „Pentagonovih papira“, a administracija predsjednika Ričarda Niksona brzo je zatražila od sudije da prekine dalje objavljivanje. Niksonova tvrdnja o izvršnoj vlasti i pozivanje na Zakon o špijunaži pokrenuli su borbu za slobodu štampe oko ekstremne cenzure prethodnog ograničenja.
Sledeći Elsbergov potez bio je da "Pentagon papire" ustupi Vašington postu i više desetina drugih novina. U predmetu Njujork Tajms protiv SAD-a, Vrhovni sud je presudio manje od tri sedmice nakon prvog objavljivanja da štampa ima pravo da objavi novine, a Tajms je to nastavio.
U studiji se navodi da su američki zvaničnici zaključili da se rat vjerovatno ne može dobiti i da je predsjednik Džon Kenedi odobrio planove za državni udar za svrgavanje južnovijetnamskog lidera. Takođe se navodi da Kenedijev nasljednik Lindon Džonson planira da proširi rat, uključujući bombardovanje u Sjevernom Vijetnamu, uprkos tome što je tokom kampanje 1964. rekao da neće. Novine su takođe otkrile tajno američko bombardovanje u Kambodži i Laosu i da je broj žrtava veći od prijavljenih.
Tajms nikada nije rekao ko je dostavio papire, ali je FBI to brzo shvatio. Elsberg se nakon dvije nedjelje skrivanja predao u Bostonu.
"Osjećao sam da kao američki građanin, kao odgovoran građanin, više ne mogu da sarađujem u prikrivanju ovih informacija od američke javnosti", rekao je tada Elsberg.
Rekao bi da mu je žao što ranije nije dostavio papire.
Iako "Pentagon papiri" nisu pokrivali Niksonovo postupanje sa Vijetnamom, jedinici "vodoinstalatera" Bijele kuće, koja će kasnije izvesti provalu u Votergejt koja je dovela do Niksonovog pada, naređeno je da zaustavi dalje curenje i diskredituje Elsberga.
Dva i po mjeseca nakon prvog objavljivanja, dvojica muškaraca koji su kasnije bili istaknuti u Votergejtu - G. Gordon Lidi i E. Hauard Hant - upali su u kancelariju Elsbergovog psihijatra da traže inkriminišuće dokaze.
Elsberg i njegov kolega iz RAND-a na kraju su optuženi za špijunažu, krađu i zavjeru. Ali na njihovom suđenju 1973., slučaj je odbačen na osnovu nedoličnog ponašanja vlade kada je otkrivena provala.
U svojim kasnijim godinama, Elsberg, koji je rođen 7. aprila 1931. u Čikagu, postao je pisac i predavač u kampanji za transparentnost vlade i protiv širenja nuklearnog oružja.
On je rekao da Snouden, koji je radio u Agenciji za nacionalnu bezbjednost, a koji je novinarima dao hiljade povjerljivih dokumenata o vladinom prikupljanju informacija prije nego što je pobjegao iz zemlje, nije učinio ništa loše. Takođe je rekao da smatra da je vojnik Čelsi Mening heroj jer je predao gomilu vladinih dosijea Vikiliksu.
Njegove knjige uključuju "Mašina Sudnjeg dana: Ispovijesti planera nuklearnog rata" iz 2017. i "Tajne: Memoari o Vijetnamu i Pentagon papiri" iz 2002. godine.
Bonus video:
