Nijedna zemlja osim Kine nije toliko poduprla rusku ratnu ekonomiju kao Indija, žedna nafte. A malobrojne velike demokratije su dodatno nazadovale u oblasti demokratskih sloboda. Međutim, to se ne bi moglo zaključiti iz ushićene dobrodošlice koja će biti priređena Narendri Modiju u Vašingtonu ove nedjelje.
Džo Bajden je indijskom premijeru ukazao čast državne posjete. Amerikanci se nadaju da će sklopiti vojne sporazume. Modi će biti jedan od rijetkih stranih lidera, zajedno sa Vinstonom Čerčilom, Nelsonom Mandelom i Volodimirom Zelenskim, koji se više puta obratio zajedničkoj sjednici Kongresa. U pohvalama o partnerstvu koje su pokuljale na Kapitol Hilu, ne pominju se Ukrajina, demokratija ili problemi u novom najboljem prijateljstvu Amerike.
Globalni uticaj južnoazijskog džina brzo raste. Njena ekonomija je peta po veličini u svijetu. Njena dijaspora od 18 miliona napreduje, od Amerike do Zaliva. A Indija je postala neophodna u naporima Amerike da se afirmiše u Aziji i odvrati kinesku agresiju. Ipak, iako ogromna, kapitalistička, demokratska i oprezna prema Kini, Indija je takođe siromašna, populistička i odbacuje ostatke zapadnog poretka poslije 1945. godine. Ovaj odnos je stoga test za zbrkani savez demokratija koji se pojavljuje u multipolarnom svijetu. Mogu li obje strane dobiti poslovne i bezbjednosne prednosti saradnje čak i ako dijele manje principa nego žele da priznaju?
Uspon Indije je inspirativna priča. Očekuje se da će BDP jedne od najbrže rastućih ekonomija prestići japanski i njemački do 2028. godine čak i dok korača novim putem ka bogaćenju. Za razliku od istočnoazijskih "tigrova", indijski izvoz pokreću usluge, čiji je ona sedmi po veličini dobavljač u svijetu. Infrastruktura se takođe poboljšala za vrijeme Modija i njegovih neposrednih prethodnika, a proizvodnja bi se mogla povećati kako se lanci snabdijevanja diverzifikuju iz Kine: "Epl" sklapa sedam odsto "ajfona" u Indiji. Glavni nedostatak Indije je veliki broj nekvalifikovanih, nezaposlenih mladih ljudi. Ona pokušava da im pomogne inovativnom digitalnom državom blagostanja.
Djelimično zahvaljujući dijaspori, meka moć Indije je bez premca. Šefovi kompanija "Alfabet", IBM i "Majkrosoft" su indijskog porijekla, kao i čelnici tri od pet najboljih američkih poslovnih škola. Kao odraz dostignuća Amerikanca indijskog porijekla, 70 odsto šire američke javnosti pozitivno gleda na Indiju, u poređenju sa 15 procenata kada je u pitanju Kina.
Mogao bi se steći utisak da sve ovo čini Ameriku i Indiju prirodnim partnerima. Svakako, na 25-godišnji napor da se razviju veze nisu uticale političke promjene u jednoj ili drugoj zemlji. Indija je dio Kvada (Quad), bezbjednosne grupacije koja uključuje Ameriku, Australiju i Japan. Da bi povećala čvrstu moć Indije, Amerika promoviše niz vojnih sporazuma, od kojih bi neki mogli biti potpisani u Vašingtonu ove nedjelje, kako bi se unaprijedila vojno-tehnološka saradnja. Bajdenova administracija računa da bi to bila najveća prekretnica u bilateralnim odnosima od potpisivanja sporazuma o civilno-nuklearnoj saradnji 2005. godine.
Ipak, njihov odnos se suočava sa dva potencijalna izvora trvenja. Prvo, naginjanje Indije ka Zapadu, koje je postalo izraženije nakon graničnih okršaja sa kineskim trupama 2020, u suštini je pragmatično. Ideološki, ona je sumnjičava prema zapadnim zemljama i odlučno odbacuje njihove pretenzije na globalno liderstvo. Od Džavaharlala Nehrua do Modija, Indija smatra da joj poslijeratni poredak nije ponudio ništa više od još jedne ture dominacije drugih zemalja. Rezultat ovih kontradiktornih impulsa je dezorijentišući. Malo je vjerovatno da će Indija, američki strateški partner koji nema povjerenja u Zapad, ikada ući u formalni savez sa Amerikom i vezana je za Rusiju, koja je snabdijeva oružjem. Nije jasno koliku podršku bi Amerika, ako zagusti, mogla očekivati od Indije. Ona želi da ojača svoju kopnenu odbranu od Kine, a ne da se bori oko Tajvana.
Kao odraz dostignuća Amerikanca indijskog porijekla, 70 odsto šire američke javnosti pozitivno gleda na Indiju, u poređenju sa 15 procenata kada je u pitanju Kina
Drugi kamen spoticanja su Modijevi napadi na liberalne norme. Pod njegovom hinduističkom, islamofobičnom strankom, Indija je sve više neprijateljski raspoložena prema više od 200 miliona svojih stanovnika. Slučajevi progona hrišćana i muslimana su sve češći. Mediji su zastrašeni, a sudovi su uglavnom podložni uticaju. Iako se čini da će Indija sigurno ostati demokratija - ne samo zato što je Modiju skoro zagarantovan ponovni izbor sljedeće godine - ona je neliberalna. Činjenica da samo 60 miliona od njenih 1,4 milijarde ljudi ima formalno zaposlenje je potencijalno eksplozivna situacija u zemlji sklonoj rasplamsavanju.
Neki upozoravaju da Amerika rizikuje da ponovi svoju istoriju sa Kinom, obasipajući ekonomskim prednostima rivala koji se na kraju okrene protiv nje. To izgleda malo vjerovatno. Samo zbog uzajamne sumnje prema Kini, sa Indijom bi trebalo biti u bliskim odnosima. Odbijanje saradnje sa Indijom zato što njena ideologija i demokratija nisu u skladu sa zapadnim idealima, samo bi osnažilo Kinu. To bi takođe pokazalo da Amerika nije uspjela da se prilagodi multipolarnom svijetu koji je pred nama.
Umjesto toga, Amerika i njeni saveznici bi trebalo da budu realistični povodom toga čemu je Indija naklonjena - svojim interesima, a ne njihovim - i kreativni u naporima da pronađu preklapanja između njih. To znači slojeviti odnos sa zajedničkim stremljenjima. Napori Bajdenove administracije da ubrza transfer tehnologije u Indiju izgledaju kao primjer koji obećava. Podsticanjem indijske odbrambene industrije, Amerika se nada da će je odvići od ruskog oružja i obezbijediti pristupačan novi izvor oružja za druge azijske demokratije. Ostale oblasti saradnje mogle bi da uključuju čistu energiju i tehnologiju, gdje obje nastoje da izbjegnu oslanjanje na Kinu.
Američka spoljna politika je uvijek kombinovala realizam sa idealizmom. Stoga Amerika mora da digne glas protiv napada na demokratske norme i ljudska prava, čak i dok produbljuje saradnju s Indijom. Indija se, sa svoje strane, mora navići na ideju da će se, dok postaje moćnija, suočiti sa sve većim nadzorom. Zanemarite izraze bezuslovnog prijateljstva i bratstva u Vašingtonu ove sedmice. Da bi bio uspješan, taj odnos će morati da funkcioniše kao dugoročno poslovno partnerstvo: Indiji i Americi se možda neće svidjeti sve u vezi sa tim, ali ima puno pozitivnih strana. Možda je to najvažnija transakcija 21. vijeka.
Priredila: A. Šofranac
Bonus video:
