Oni koji brane američkog predsjednika Donalda Trampa nude dva argumenta u njegovu korist. Prvi je da se radi o biznismenu koji će skrenuti državne izlete, a drugi je da će pomoći da SAD uspravi tako što će uništiti politički kokretne tabue lijevo nastrojenog establišmenta.
Od starta su ovi argumenti izgledali kao da su na dugom štapu. Nakon pres konferencije 15. avgusta oni su potpuno urušeni.
Nepripremljene primjedbe su bile njegov treći pokušaj da se oglasi oko nasilja u Šarlotsvilu u Virdžiniji, gdje su se sukobili bijeli suprematisti i njihovi protivnici.
Tada je Tramp odmakao od onog skriptovanog saopštenja dan ranije u kome je osudio bijele suprematiste koji su protestovali protiv uklanjanja statue Robertu Liju, generalu Konfederacije, a zatim se sukobili sa kontra-demonstrantima, među kojima je bilo i ljevičara.
U Njujorku, dok je njegov šef osoblja potišteno gledao, Tramp se otvorio i opet naglasio da su krive "obje strane". Nema sumnje koja od te dvije strane mu je bliža srcu.
Tramp nije bijeli suprematista. On je više puta kritikovao neonacizam i progovorio protiv ubistva Heder Hejer. Ali, njegov neujednačen odgovor je užasna poruka za Amerikance. Daleko od spasioca Republike, njihov predsjednik je politički nevičan, moralno oskudan i nepodobnog temperamenta za tu poziciju.
Počnimo od nevičnosti. Na prošlogodišnjim predsjedničkim izborima Tramp je vodio kampanju protiv političke klase koja je imala razarajući efekat. Ali, ove nedjelje je pao na najjednostavnijem političkom testu: da nađe način da osudi naciste. Nakon što je izjednačio neonaciste i njihove protivnike u subotu, Tramp je u ponedjeljak rekao što je trebalo da kaže odmah, ali je sve to poništio u utorak kada je imao novu pres konferenciju, raspustio savjetodavna tijela biznismena koji su svakako krenuli da napuste njega, a onda ga je podržao i direktno Dejvid Djuk, bivši vođa Kju Kluks klana.
Ekstremna desnica će održati još protesta širom Amerike. Tramp je zakomplikovao zadatak obuzdavanja njihovih marševa i očuvanja mira. Šteta će se preliti i na ostatak njegove agende. Posljednja pres konferencija je bila zakazana na temu američke infrastrukture, za šta će biti potrebna i Demokrata.
Potpuno je bespotrebno unazadio taj projekat, kao što je uradio i više puta do sada. "Nedjelja infrastrukture" u junu je potpuno zaboravljena otvaranjem istrage o miješanju Rusije u izbore, na šta je Tramp reagovao otpuštanjem šefa FBI. Izmjena Obamakera je propala zato što nije imao dovoljno znanja i harizme da osvoji pobunjene Republikance. Na to je reagovao tako što je "ispljuvao" lidera Republikanaca u Senatu, upravo čovjeka koji je trebalo da pomogne da bi ta legislativa prošla. Toliko o sposobnosti da završi stvari.
Njegova politička neukost potiče od moralnih neuspjeha. Neki anti-demonstranti jesu bili nasilni, i Tramp je mogao da iskoristi snažne riječi protiv njih u nekim od svojih zamjerki. Ali izjednačavanje demonstranata i njihovih protivnika otkriva njegovu površnost. Video snimci pokazuju da demonstranti nose fašističke poruke, baklje, štitove i uzvikuju "Jevreji nas neće zamijeniti". Snimci anti-demonstranata pokazuju prosječne građane koji se bune. I treba da se bune: bijeli suprematisti i neo-nacisti traže društvo bazirano na rasi, za šta je Amerika vodila rat da bi spriječila. Trampova srčana odbrana onih što su marširali govori o nivou na kojem bijela bijes i ljuta, gorka nostalgija čini njegov pogled na svijet.
U korjenu svega je Trampov temperament. U teškim vremenima je posao predsjednika da ujedini naciju. Tramp je pokušao u ponedjeljak, ali nije uspio da se iskontroliše ni 24 časa. Predsjednik mora da se uzdigne iznad ubiranja političkih poena i da postupa u državnom interesu.
Tramp ne vidi dalje od svog prsta. Umjesto da prihvati da je njegov posao da uvažava dužnost koju je naslijedio, Tramp samo brine da uvaži sebe i preuzme zasluge za njegova navodna dostignuća.
Predsjednici su dolazili u mnogim formama, ali i dalje mogli da obavljaju dužnost valjano. Ronald Regan je imao moralni kompas i dovoljno svijesti o sebi da delegira drugima političko taktiziranje. Lindon Džonson je bio težak čovjek, ali dovoljno vješt da postigne mnogo toga dobrog.
Tramp nema ni vještine, niti svijest o sebi, a ove nedjelje je pokazao da nema ni karakter da to promijeni.
Ovo je opasan momenat. Amerika je podijeljena. Nakon prijetnji nuklearnim ratom Sjevernoj Koreji i invazijom Venecueli, a onda i nakon odnosa prema Šarlotsvilu, Tramp i dalje ima podršku četiri petine republikanskih glasača. Takva popularnost čini sve težim jedinstvo države.
To dovodi u pitanje kako će Republikanci u javnom životu tretirati Trampa. Oni u administraciju su pred teškim izborom, a neki će biti pred izazovom da se povuku. Ali njegovi savjetnici, naročito tri generala koji vode Pentagon, Savjet za nacionalnu bezbjednost i Trampovo osoblje, su na boljem mjestu od ikoga da usmjere najgore instinkte njihovog vrhovnog komandanta.
Za Republikance u Kongresu je izbor jasniji. Mnogi su se uhvatili za nos i podržavali Trampa onda kada su mislili da će to izgurati njihovu agendu. Taj "dil" se nije isplatio. Tramp nije Republikanac, on je solo zvijezda sopstvene drame. Vezujući svoju sudbinu za njegovu, oni štete državi i partiji. Njegovi neotesani pokušaji da direktno govori služe samo da otruju javni život. Sve što se dobije od ekonomskih reformi, a rastuće tržište akcija i niska nezaposlenosti je više posljedica globalne ekonomije, tehnoloških kompanija i slabosti dolara nego njegovih akcija, bi bilo po prihvatljivoj cijeni.
Republikanci mogu da usmjere Trampa ako to odaberu. Bolje nego da uživaju u njegovim ispadima u nadi da će od toga nešto dobro ispasti, oni ih moraju osuditi. Dobar je dio to uradio ove nedjelje, ostali bi trebalo da prate njih.
Bonus video:
