Ratni ciljevi izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i lidera Hamasa u Gazi Jahje Sinvara izgledaju nedostižni 2024. godine, a njihova borba može dovesti do još većeg razaranja palestinske teritorije i neograničene izraelske okupacije.
Netanjahu nastoji da uništi Hamas zbog napada 7. oktobra, najkrvavijeg dana u istoriji Izraela, naizgled riješen da sravni veći dio Gaze sa zemljom i rizikuje da ponovo nametne vojnu okupaciju u enklavi koju je Izrael napustio 2005. godine.
Sinvar se nada da će preostale taoce od 240 koje su Hamas i savezničke grupe otele 7. oktobra razmijeniti za hiljade palestinskih zatvorenika, okončati izraelsko-egipatsku blokadu Gaze i vratiti palestinsku državnost u igru.
Palestinci su u početku osjećali ponos što su borci Hamasa srušili sliku o nepobjedivosti Izraela, ali su ubrzo shvatili da će napad izazvati zastrašujući odgovor.
Sedmice bombardovanja pretvorile su u ruševine veći dio pojasa kojim je vladao Hamas, pri čemu je poginulo oko 22.000 ljudi prema podacima palestinskih zdravstvenih vlasti, a raseljeno je 1,9 miliona, prema podacima humanitarnih agencija i zdravstvenih zvaničnika Gaze.
Hamas i hiljade njegovih boraca ukopani su duboko u gusto naseljene gradove i izbjegličke kampove na tom području i malo je znakova da su blizu poraza, dok se bitke nastavljaju širom enklave, a njihovi lideri su još na slobodi.
Izraelska vojska je izrazila žaljenje zbog smrti civila, ali optužuje Hamas da djeluje u gusto naseljenim oblastima ili da koristi civile kao živi štit, što ta grupa negira.
Šef izraelske vojske predviđa da će rat trajati mjesecima.
Čak i ako se rat završi početkom godine, Izrael će vjerovatno nastaviti vojnu okupaciju, izazivajući negodovanje saveznika dok Palestinci pate u šatorskim gradovima stisnutim uz granicu enklave sa Egiptom.
Dosadašnja izraelska vizija za poslijeratnu Gazu, kaže većina političara i analitičara, jeste da oponaša model okupirane Zapadne obale pri čemu bi određeni organ bio zadužen za obavljanje civilnih poslova dok bi Izrael zadržao bezbjednosnu kontrolu
Netanjahu još nije izložio plan za poslijeratnu Gazu, ali je njegova vlada rekla liderima nekoliko arapskih država da želi da napravi tampon zonu kako bi spriječila ponavljanje napada 7. oktobra u kojem je, kako tvrdi Izrael, Hamas ubio 1.200 ljudi.
Čini se da nijedna palestinska vlast koja je prihvatljiva za Izrael nije u stanju da uskoro preuzme upravljanje. Niti će Hamas lako ustupiti kontrolu. Većina arapskih država nije voljna da se uključi. To znači produženje izraelske okupacije, opsadu koja je u toku i da neće biti stvarne rekonstrukcije.
Netanjahu i Izrael se suočavaju sa rizicima jer su trupe raspoređene u opasnoj urbanoj ratnoj zoni i svjetska javnost se okreće protiv njih, ali rizici za Sinvara mogu biti još veći.
Ako Sinvar preživi napad, ostaće mu enklava u ruševinama, potučena ili oslabljena vojna baza i lokalno stanovništvo koje trpi glad i beskućništvo.
“Mislim da nema mnogo želje da bilo ko umjesto Izraelaca okupira Gazu. Dakle, realan put naprijed, za koji se uopšte ne zalažem, jeste ponovna okupacija od strane Izraela”, rekao je Jost R. Hilterman, programski direktor Međunarodne krizne grupe za Bliski istok i Sjevernu Afriku.
“Veoma je teško vidjeti kako bi se Izrael mogao povući iz Gaze”, rekao je on.
Dosadašnja izraelska vizija za poslijeratnu Gazu, kaže većina političara i analitičara, jeste da oponaša model okupirane Zapadne obale pri čemu bi određeni organ bio zadužen za obavljanje civilnih poslova dok bi Izrael zadržao bezbjednosnu kontrolu.
Palestinska uprava (PU), sa sjedištem na Zapadnoj obali, koju je Hamas izbacio iz Gaze 2007. kada je preuzeo kontrolu, neprihvatljiva je za Izrael uprkos insistiranju njegovog američkog saveznika.
Izrael bi umjesto toga više volio multinacionalnu upravu, uključujući arapske saveznike, koja obuhvata palestinsko vijeće i tehnokrate, rekla su dva regionalna političara Rojtersu.
“Niko (arapske države) ne želi da preuzme kontrolu nad Gazom. Izrael će se baviti Gazom kao Zapadnom obalom nakon rata. Izraelske snage će ulaziti i izlaziti kako žele”, rekao je Marvan al-Muašer, bivši ministar spoljnih poslova Jordana, sada potpredsjednik za studije u Karnegi zadužbini za međunarodni mir u Vašingtonu.
To bi moglo značiti da Ujedinjene nacije i humanitarne agencije pružaju usluge unutar Gaze sve dok Vašington ne ubijedi Izrael da prihvati da reformisana PU upravlja tom teritorijom ili da pristane na neki drugi aranžman.
“Ne vjerujem da bi Izrael vojno napustio Gazu. Zadržao bi bezbjednosnu odgovornost koja će omogućiti njegovim snagama da ulaze, napadaju, upadaju i hapse kada žele i kako žele”, rekao je Gasan Al Hatib, palestinski analitičar.
“Oni ne žele da odu vojno iz Gaze jer će se Hamas pregrupisati. To će biće pitanje vremena, godinu, dvije ili tri i stvari će se vratiti na pređašnje stanje”, dodao je.
Netanjahu je rekao da će Izrael zadržati neki oblik bezbjednosne kontrole u cijeloj Gazi na neodređeno vrijeme, iako insistira da to ne bi značilo ponovnu okupaciju enklave.
Ne vjerujem da bi Izrael vojno napustio Gazu. Zadržao bi bezbjednosnu odgovornost koja će omogućiti njegovim snagama da ulaze, napadaju, upadaju i hapse kada žele i kako žele
Nazivajući rat egzistencijalnim testom za Izrael, on je više puta rekao da će se rat završiti tek kada Hamasovi lideri i njegovi vojni kapaciteti budu eliminisani.
Jedan visoki izraelski zvaničnik rekao je na brifingu ovog mjeseca da Izrael ne bi želio da Hamas ili PU kontrolišu Gazu nakon što se borbe završe. Niti bi on želio da upravlja životima 2,2 miliona Palestinaca u samoj Gazi.
“Naprotiv, želimo da vidimo lokalnu administraciju, na čelu sa Palestincima, rukovodstvo koje je u stanju da radi za budućnost i viziju palestinskog naroda uz pomoć umjerenih arapskih zemalja i cijelog svijeta”, rekao je taj zvaničnik.
“To će možda potrajati”, rekao je.
Analitičari kažu da će iskorjenjivanje Hamasa vjerovatno rezultirati još hiljadama smrtnih slučajeva civila, desetkovanjem onoga što je ostalo od Gaze, daljim raseljavanjem stotina hiljada stanovnika Gaze i možda masovnim egzodusom u Egipat uprkos prigovorima Kaira.
Insistiranje Izraela na eliminaciji Hamasa možda prolazi kroz ponovnu procjenu ili promjenu strategije. Dugoročno, kažu dva regionalna izvora, Izrael bi mogao da pokuša fokusiranije napade na lidere ili borce Hamasa.
Međutim, eliminisanje vodećih komandanata ne bi bilo dovoljno da Izrael tvrdi da je uništio tu grupu, da proglasi pobjedu i okonča rat. Većina lidera Hamasa već su nasljednici onih koje je Izrael ranije ubio.
“Ubistvo rukovodstva ne utiče na pokret koji ima punu organizacionu hijerarhiju i bazu. Ako ubiju jednog, drugi će preuzeti njihovu ulogu, kao što smo ranije vidjeli”, rekao je Hatib.
Većina analitičara tvrdi da će biti gotovo nemoguće iskorijeniti ideologiju Hamasa, a nedavne ankete pokazuju porast njegove popularnosti.
Rat je izazvao šire raspoređivanje američkih vojnih snaga u regionu, uključujući prisustvo nosača aviona. Što duže traje i što je više razaranja, to je veći rizik od regionalne eskalacije.
Strahovi od prelivanja su visoki, čak i ako su Iran i njegovi saveznici iz milicija u Libanu, Iraku i Jemenu uglavnom ograničili podršku Hamasu na vođenje napada niskog intenziteta protiv Izraela i njegovog saveznika SAD-a.
Pobunjenici Huti udruženi sa Iranom napali su brodove u Crvenom moru, ometajući globalne trgovinske rute. Ta grupa je obećala da će napasti američke ratne brodove ako njene snage napadne Vašington, koji je uspostavio koalicione snage za suprotstavljanje napadima Huta.
Najopasnije žarište je granica između Izraela i Libana, gdje Hezbolah koji ima podršku Irana razmjenjuje raketnu vatru i napade sa Izraelom od 7. oktobra.
Iako se Izrael fokusirao na rat u Gazi, takođe je odlučan da potisne Hezbolah sa svoje sjeverne granice i vrati desetine hiljada Izraelaca u domove evakuisane zbog raketne vatre libanske grupe, rekla su dva regionalna izvora.
Ekstreman uticaj na izraelsko društvo
Sada nema znakova da će rat dovesti do oživljavanja zastalih mirovnih poteza i dovesti do dvodržavnog rješenja, kako se Vašington nada.
Napad 7. oktobra, zajedno sa svjedočenjima o Hamasovim zločinima, silovanjima i pogubljenjima, uzdrmao je Izrael do srži, duboko utičući na svaku nadu u mir ili koegzistenciju čak i među umjerenima.
Na Zapadnoj obali, sve veći broj racija izraelske vojske, obnovljeno nasilje među naseljenicima, konfiskacija palestinske zemlje i zatvaranje aktivista i boraca zatvaraju prozor za bilo kakvo rješenje, kažu regionalni izvori i analitičari.
Oni kažu da je iluzorna ideja, koju promoviše Zapad, da će eliminacija Hamasa na kraju omogućiti povratak PU u Gazu i novi pritisak za stvaranje palestinske države.
“Vjerujem da će ovaj rat imati ekstremnu reakciju i uticaj na izraelsko društvo. Izrael kao društvo i kao politička elita će postati radikalniji”, rekao je Hatib, profesor politike na Univerzitetu Birzeit na Zapadnoj obali.
“Nema političkog horizonta, sve što je preostalo je isparilo”, dodao je Hatib.
Priredila: A.Š.
Bonus video:
