U svojoj novoj šokantnoj knjizi, teološkinja Kandida Mos tvrdi da su robovi pisali Bibliju, nosili poruke apostola i širili Isusovu riječ po Rimskom carstvu. Knjiga "God's Ghostwriters: Enslaved Christians and the Making of the Bible" tvrdi da su apostoli i rani hrišćani koristili robove kao pisare i glasnike kako bi napisali Novi zavjet i oblikovali temelje hrišćanstva, piše britanski "Guardian".
"Mnogo književnih i arheoloških dokaza pokazuje da su ovakav rad obavljali robovi ili bivši robovi", kaže Moss, profesorica teologije na Univerzitetu u Birmingemu. Procjenjuje se da je samo oko 5 do 10 odsto Rimljana bilo pismeno: veoma bogati - i ljudi koji su bili njihovi robovi.
"Jedan od razloga zašto su robovi obrazovani da obavljaju ovakav posao je zato što - posebno kada je riječ o prepisivanju rukopisa - to boli. Dakle, bogati ljudi koji su bili obrazovani nisu željeli to da rade. Posebno kako im se vid pogoršavao kako su starili, bili su im potrebni robovi da obavljaju ovaj posao za njih, jer nisu mogli sami to da učine", objašnjava Mos.
Ona kaže da čak i "oslobođeni" - bivši robovi - koji su obavljali ove zadatke često nisu bili ono što bismo danas smatrali "slobodnima". Iako su imali dozvolu da zarađuju novac za sebe, obično su bili dužni da dio svoje plate daju svojim gospodarima, žive u njihovim domaćinstvima i pristaju na seksualne usluge.
Prvi sljedbenici Isusa i rani "autori" Biblije nisu bili dovoljno obrazovani, pa nisu mogli sami da pišu, prenosi "Guardian".
"Zato su, poput drugih grupa, kombinovali svoje resurse i unajmljivali pisare i prepisivače da napišu priče i pisma koja poznajemo kao Novi zavjet", uvjerava Mos. Drugi rani hrišćanski pisci, uključujući autora Jevanđelja po Jovanu i Ignanjatija Antiohijskog, bili su stariji muškarci koji teško da su mogli čitati i pisati bez naočara.
Među apostolima, samo je Pavle bio pismen. I on nam kaže da je koristio druge ljude da bi čitao i pisao, čija imena sugerišu da su bili robovi, kaže Mos. Jedan primjer je Epafrodit, nosilac pisma Filipljanima koji je takođe pomagao Pavlu dok je bio u zatvoru.
"Ime Epafrodit bilo je posebno uobičajeno među robovima i oslobođenima, jer je povezana sa boginjom Afroditom i znači 'šarmantan' ili 'privlačan'", kaže Mos.
To je muško ime koje je nosilo seksualne konotacije u vrijeme kada su mladići seksualno iskorišćavani. "Nazvati svoje dijete Epafrodit ako vaše dijete nije bilo rob bilo bi kao da nazovete englesko dijete Žan Lik Baptist i očekujete da ljudi misle da nije francusko", smatra Mos.
Tercije, još jedno uobičajeno ime za roba, otvoreno priznaje da je napisao pismo Rimljanima za Pavla.
"Tercije piše: 'Ja, Tercije, napisao sam ovo pismo'.Pismo je možda najvažniji tekst u Novom zavjetu. Ono je temelj protestantizma, a Pavleo je očigledno uključen. Ali napisao ga je sa Tercijem. Dakle, pitanje je: zašto se ne sjećamo Tercija? I što je Tercije doprinio ovom pismu?", pita se teološkinja.
Mos želi da skrene pažnju na doprinose koje smatra da su Tercije, Epafrodit i drugi robovi dali Bibliji i usponu hrišćanstva. "Pisanje, uređivanje, kopiranje, kretanje tih ranih hrišćanskih tekstova - što biste mogli nazvati 'misionarskom aktivnošću' - sve to rade robovi", uvjerava ona.
Prvi tumači hrišćanskog pisma bili su glasnici koji su nosili i izvodili tekstove Novog zavjeta oko Sredozemlja - i bili su robovi, kaže Mos.
"Kada se ti tekstovi čitaju naglas većinom nepismenoj publici koju čine hrišćani i potencijalni hrišćanski konvertiti, to rade robovi", kaže ona. Mos vjeruje da je način na koji su ovi glasnici tumačili i izgovarali riječi koje su čitali bio izuzetno važan, jer su oni "bili lica jevanđelja toj publici".
Ipak, Mos smatra da su drevni ljudi gledali na robove kao na "sredstva za izražavanje" koja i nisu imala autorski uticaj na tekstove koje su pisali i tumačili za svoje gospodare. "Hriršćani su prihvatili ideju da su robovi samo sprovodili volju svojih 'gospodara'", kaže ona.
Nasuprot tome, teološkinja tvrdi da su robovi vjerovatno doprineli djelovima Biblije koji sugerišu da će robovlasnici biti brutalno kažnjeni u paklu.
"Mislim da su robovi to unijeli u tekst. Možete to vidjeti kao osvetičku fantaziju robova. Nije u moći robova da promjene cijeli društveni poredak, ali ovdje možete vidjeti otpor, ideju da će u budućnosti ljudi biti nagrađeni, jer su bili potlačeni", objašnjava ona.
Neki recenzenti su kritikovali knjigu zbog korišćenja pretpostavki i nagađanja o prošlosti, uključujući Danijela Reja, koji je u svojoj recenziji za "Spectator" napisao da knjiga zauzima "nepotrebno prekoravajući" ton, iako je generalno pohvalio djelo Mos kao "ogromno postignuće".
Bilo koja rekonstrukcija procesa pisanja drevnog teksta nužno će biti spekulativna, i Mos to priznaje. Na početku knjige "God's Ghostwriters", ona objašnjava da "nepristrasna istorija ponekad takođe može biti moralno nemarna".
Ipak, mada u njenom razmišljanju sigurno postoje elementi modernog tumačenja, autorka je sigurna da osnovna tvrdnja da su robovi doprineli i bili koautori u stvaranju Biblije nije pretpostavka. "Ti činjenični podaci nisu predmet rasprave", napisala je ona.
Bonus video:
