Brisel i Bejrut namjeravaju da postignu dogovor o tome da Liban spriječi više sirijskih izbjeglica da putuju u EU. Zauzvrat bi ta zemlja dobila milijarde finansijske pomoći. Ipak, ima i kritika.
Kako da se smanji broj izbjeglica koje samostalno pokušavaju da dođu u Evropsku uniju bez dozvole? Odgovor na to pitanje godinama zaokuplja šefove država i vlada Unije, a njihov najnoviji odgovor na to je: sporazumima o migracijama.
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen će ovog četvrtka 2. maja, zajedno s predsjednikom Kipra Nikosom Hristodulidisom otputovati u Bejrut kako bi sklopili takav sporazum s Libanom.
Hristodulidis je prethodno alarmirao: njegova zemlja "više nije u stanju da prihvati još više sirijskih izbjeglica". Samo od početka 2024. do te zemlje u istočnom Sredozemlju neregularno je stiglo oko 4.000 ljudi - u prvom tromjesečju prošle godine, kako je rekao, bilo ih je 78. Izbjeglički kampovi su prenatrpani, kaže Hristodulidis i dodaje da je nedavno naredio službenicima na Kipru da prestanu da obrađuju zahtjeve sirijskih izbjeglica za dobijanje azila.
Zašto EU želi da podrži Liban?
Od izbijanja građanskog rata u Siriji 2011. Liban je prihvatio više od milion i po izbjeglica iz susjedne zemlje. Od Tripolija na sjeveru Sirije, do Larnake na Kipru ima oko 200 kilometara vazdušne linije. Sirijske izbjeglice stalno pokušavaju da tu rutu pređu čamcima.
Što se tiče Libana, on je u ozbiljnoj ekonomskoj krizi. Brisel je zabrinut i zbog toga da će rat u Pojasu Gaze uticati i na Liban, pogotovo ako dođe do eskalacije sukoba između izraelske vojske i radikalnog islamskog Hezbolaha na jugu Libana. Tada bi, strahuje se, još više ljudi moglo da počne da bježi iz Libana ka Evropi.
Prošle nedjelje, libanski premijer Najib Mikati pozvao je EU da pomogne njegovoj zemlji u "vraćanju sirijskih izbjeglica". Ujedno je zatražio i "veću podršku oružanim snagama i službama bezbjednosti" kao i "razvojne i investicione projekte u područjima obnovljive energije, vode i održivog razvoja".
Sporazum o migracijama: novac za prihvatanje izbjeglica
Čini se da je Evropska unija spremna da po tom pitanju pomogne Libanu - a zauzvrat zahtjeva da Bejrut učini više kako bi spriječio prelazak izbjeglica preko Sredozemnog mora. Pominje se "višegodišnja financijska i politička podrška" - do 2027. godine.
Evropska unija već je sklopila takve sporazume s nekim drugim državama u sjevernoj Africi: u nekim slučajevima ona plaća milijarde ekonomski posrnulim državama, među kojima su npr. Mauritanija i Tunis.
Unije je sredinom marta sklopila i dogovor s Egiptom. Kairo će, prema tom ugovoru, u roku od četiri godine od Brisela dobiti 7,4 milijarde eura - kao kredite, ali i kao ulaganja u zelene tehnologije ili digitalizaciju zemlje. Zauzvrat, ta zemlja bi trebalo da preduzme snažnije mjere protiv krijumčara i trgovaca ljudima, i da bolje zaštiti svoje granice sa Sudanom i Libijom.
Jug Evrope traži više sporazuma o migracijama
Kiparski predsjednik Hristodulidis posebno se založio za novi sporazum EU s Libanom. "Želimo da pomognemo Libanu da se nosi s izbjeglicama kako one ne bi u većem broju dolazile na Kipar", rekao je on je u jednom intervjuu za njemačke medije prošle nedjelje.
Hristodulidis dobija široku podršku drugih zemalja EU na obali Sredozemnog mora. Prije sedam dana, ministri unutrašnjih poslova Španije, Grčke, Italije, Malte i Kipra zajednički su pozvali EU da "proširi i produbi" sporazume s važnim zemljama-porijekla kako bi "obuzdala neregularnu imigraciju".
Neke države EU čak se zalažu da se djelovi Sirije razorene građanskim ratom proglase "sigurnim regionima porijekla" kako bi izbjeglice koje dolaze iz tih djelova zemlje mogle da se pošalju nazad.
Ucjenjivanje Evrope
Ali, aktivisti za zaštitu ljudskih prava to oštro kritikuju. Međunarodne organizacije poput Amnesti internešenela u prošlosti su opsežno dokumentovale da su izbjeglice koje su se vratile u Siriju ubijane, mučene, silovane i proizvoljno hapšene.
Sam Liban takođe nije sigurna zemlja za sirijske izbjeglice, upozorava Fadel Abdul Gani, direktor Sirijske mreže za ljudska prava. "Izbjeglice su diskriminisane, a i eksploatišu se u toj zemlji u kojoj je ekonomska situacija izuzetno loša", rekao je Gani za londonski list "Nju Arab".
Erik Markvart, poslanik u Evropskom parlamentu iz stranke Zelenih, kritikuje sporazume o migracijama navodeći da "nepouzdani partner" na taj način ucjenjuju EU. "Ako nema kontrole nad korišćenjem novca od strane diktatora, novca ne bi ni trebalo da bude", kaže on misleći na sporazume s Tunisom i Egiptom. Osim toga, kako dodaje, sporazumi o migracijama ne odnose se na poboljšanje stanja ljudskih prava u samim državama ugovornim partnerima.
Liban doduše nije diktatura, ali ne samo da se nalazi u dubokoj ekonomskoj, već je i u političkoj krizi. Država nije imala predsjednika od 2022. godine, a i premijer je samo vršilac dužnosti. Hezbolah je de fakto preuzeo kontrolu nad velikim djelovima te zemlje. Neizvjesno je može li privremena vlada zaista da garantuje da će se sporazum poštovati i da fondovi EU neće biti izgubljeni.
Osim toga, organizacije za ljudska prava u prošlosti su više puta kritikovale da takvi sporazumi ne sprječavaju izbjeglice i migrante da pređu u Evropu, već da ih samo guraju na sve opasnije rute.
Bonus video:
