Velika životna strast Sine Houp su latino i klasični plesovi, međutim njeni dani rumbe i sambe su završeni - nakon okrutnog napada njenog bivšeg partnera ova živahna Južnoafrikanka je u kolicima.
Bivša konsultantkinja u građevinskoj industriji, koja je izdržava porodicu, više ne radi.
“Zamalo me je ubio”, kazala je 35-godišnjakinja. “To je uticalo na moj cijeli život - fizički, mentalno i finansijski”.
Houp, koja živi u Lejdismitu 310 kilometara jugoistočno od Johanesburga, nekada je izdržavala svog mlađeg brata studenta, ali je on morao da odustane od građevinskog fakulteta i sada je nazaposlen.
Njena priča pokazuje razorne finansijske posljedice koje porodično nasilje ima za žene i njihove porodice.
Međutim, ne pate samo pojedinci. Eksperti tvrde da bi vlade uštedjele milijarde dolara godišnje ukoliko bi suzbile porodično nasilje.
Istraživanja sugerišu da globalni trošak svih oblika nasilja nad ženama može iznositi oko 2 odsto BDP-a. To je otprilike 2 biliona dolara, ili veličina kanadske ekonomije.
Porodično nasilje opterećuje zdravstvene, policijske i pravosudne službe, dovodi do odusustva sa posla, smanjuje produktivnost, podriva porodične finansije i predstavlja prepreku za okončanje siromaštva.
Od Australije do Lesota niz studija ukazuju na finansijsku cijenu porodičnog nasilja.
Nezavisno od toga da li se radi o izuzetno razvijenoj zemlji ili zemlji sa nižim prihodima, finansijske posljedice postoje”, kazala je Nata Duvari pionirka u studijama za procjenu troškova.
“To tjera vlade i zvaničnike da obrate pažnju. Sva istraživanja pokazuju istu stvar - da je izuzetno skupo”.
Mada je usljed nedostatka podataka veoma teško precizno utvrditi teret za svaku pojedinačnu zemlju, Rojters je utvrdio finansijski uticaj na dvije žene - Houp u Južnoj Africi i meksičku aktivistkinju Karolinu Ramirez.
Istraživanja sugerišu da globalni trošak svih oblika nasilja nad ženama može iznositi oko 2 odsto BDP-a. To je otprilike 2 biliona dolara, ili veličina kanadske ekonomije
Nakon što su sabrali izgubljene prihode, medicinske troškove i pravne troškove za žene i njihove porodice, Fondacija Tomson Rojters je utvrdila da ekstremno nasilje koje uništava živote može koštati stotine hiljada dolara.
U bogatim zemljama istraživanja o ekonomskim posljedicama porodičnog nasilja često se fokusiraju na javne resurse, ali u zemljama sa nižim prihodima, gdje su javne usluge slabije, istraživanja se više koncentrišu na lične i kućne troškove.
Na primjer, jedna studija u Vijetnamu pokazala je da žrtve porodičnog nasilja troše skoro četvrtinu prihoda kako bi se pozabavili posljedicama.
Duvari, direktorka Centra za globalne ženske studije na Univerzitetu Galvej u Irskoj, kazala je da je došlo do “eksplozije istraživanja” u ovoj oblasti.
Mada se studije ne mogu direktno uporediti jer koriste različite metodologije, većina ih procjenjuje trošak na 1 do 2% BDP-a - što je otprilike ekvivalent onome što mnoge zemlje sa niskim prihodima troše na osnovno obrazovanje.
Međutim, budući da se porodično nasilje u velikoj mjeri ne prijavljuje, ove cifre bi mogle biti znatno veće.
Mnoge žene trpe zlostavljanje decenijama, plaše se da progovore iz straha od stigme i okrivljivanja. U pojedinim zemljama bračno nasilje se čak toleriše.
Štetni efekti često se prenose na sljedeću generaciju, ometajući obrazovanje djece i ograničavajući prilike u budućnosti.
Nasilni partner je Houp već koštao dosta novca i prije napada zbog kojeg je u invalidskim kolicima. Izgubila je nekoliko ugovora zbog toga što je on započinjao svađe uoči njenih sastanaka sa klijentima.
Fondacija Tomson Rojters procijenila je ukupni trošak za Houp i njenog brata na oko 90 000 dolara.
Houp, koja je uglavnom vezana za krevet i potrebna joj je stalna njega, kazala je da njeno zdravstveno osiguranje, ljekovi i plata za osobu koja brine o njoj mjesečno iznose oko 590 dolara.
Tokom života mogla bi izgubiti oko 540 000 dolara potencijalnog prihoda, i to ukoliko se ne uzimaju u obzir inflacija ili rast plata. Da je njen brat završio stuidije on je mogao zarađivati oko 13000 dolara godišnje.
Duvari kaže da vlade ne mogu sebi priuštiti da ignorišu porodično nasilje - ako ni zbog čega drugog onda zbog toga što ono podriva investicije za smanjenje siromaštva i zemljama sa niskim prihodima.
“To zapravo više zanima vlade nego kada im samo kažete košta vas 2 odsto BDP-a”, kazala je ona.
Eksperti kažu da bi bogate zemlje mogle takođe uštedjeti novac investiranjem u ranije i ciljane intervencije.
Utvrditi finansijsku cijenu porodičnog nasilja može pomoći u ubjeđivanju vlada da djeluju u slučajevima kada nijesu dovoljni argumenti sa aspekta ljudskih prava, kazala je Melisa Alvarado, ekspertkinja u UN za okončanje rodno zasnovanog nasilja u Aziji.
Alvarado je kazala da su takve studije uticale na politike u između ostalog Vijetnamu, Kambodži, Istočnom Timoru i Australiji.
U Vijetnamu studija iz 2012. dovela je do većih investicija u zdravstvenu zaštitu za preživjele i stvorila bolju svijest o širim posljedicama porodičnog nasilja.
Australija, Novi Zeland i Irska su među šačicom zemalja koje su uvele plaćeno odsustvo za preživjele.
Kolumbija nudi kompanijama finansijske podsticaje za zapošljavanje žena koje su bile žrtve porodičnog nasilja, dok brazilske kompanije moraju čuvati radna mjesta šest mjeseci ukoliko žrtve odluče da odu na odsustvo.
Porodično nasilje ne samo što dovodi do povećanog izostanka sa posla, već utiče na koncentraciju, smanjujući produktivnost, pri čemu su pogođeni i počinitelji kao i preživjeli.
Jedno istraživanje u Papui Novoj Gvineji pokazalo je da svaki zaposleni izgubi preko 11 dana rada godišnje zbog nasilja, pri čemu je samo jedna firma procijenila gubitak od oko 26.200 dana godišnje.
Neke veće kompanije počinju da razmatraju kako mogu učestvovati u rješavanju ovog problema. Nedavno istraživanje UN organizacije koje je obuhvatilo 22 najveće britanske kompanije utvrdilo je da mnoge firme nude podršku uključujući fleksibilno radno vrijeme, posebno odsustvo i finansijsku pomoć.
Međutim, za veliku većinu žena, pomoć poslodavca ili vlada je skoro nepostojeća - što meksička aktivistkinja Ramirez vrlo dobro zna.
Prije deset godina, 61-godišnju Ramirezovu oteo je i mučio njen bivši suprug. Držao ju je u zarobljeništvu četiri dana, napadajući je nožem i čekićem, a uzeo je i sav novac sa njenog računa.
“Morala sam da počnem od nule”, kazala je Ramirezova, kojoj je bila potrebna operacija zbog višestrukih povreda, a kasnije je morala da iznajmi smještaj blizu bolnice - koja se nalazila 230 kilometara od njenog doma u istočnom Meksiku - kako bi mogla da nastavi liječenje.
“Imate podršku prva dva ili tri mjeseca, ali onda pomoć i donacije prestaju”, kazala je ova bivša konsultantkinja za ljudska prava.
Njen sin fotograf i njena kćerka nastavnica napustili su posao i preselili se u Meksiko Siti kako bi brinuli o njoj.
Fondacija Tomson Rojters je izračunala da je porodično nasilje do sada koštalo Ramirezovu i njenu djecu više od 230 000 dolara.
Ramirezova, kojoj su sada potrebna invalidska kolica, nije mogla da radi tri godine. Na kraju je pokušala da radi honorarno, ali je zbog pogoršanog zdravstvenog stanja 2020. bila primorana da prekine.
Ona sada živi sa kćerkom i osnovala je grupu koja lobira kod vlade za pomoć žrtvama zlostavljanja. Tokom života Ramirezova će izgubiti oko četvrt miliona dolara potencijalne zarade, pokazao je proračun Fondacije Tomson Rojters.
Ovoj aktivistkinji je potrebna još jedna operacija, ali budući da je ostala bez novca ona prodaje posljednju imovinu kako bi je platila - malu kuću koju je planirala da ostavi u nasljedstvo svojoj djeci.
Njen bivši suprug osuđen je na osam godina zatvora i preminuo je u zatvoru 2018. Da je još uvijek živ, Ramirezova vjeruje da bi morala da potroši još novca jer bi bila prinuđena da se krije.
“Nasilje pogađa vaše cijelo okruženje”, kazala je ona. “Gubite vi, gubi vaša porodica, gube svi oko vas”.
Priredila: N.B.
Bonus video:
