Šokantan izbor Masuda Pezeškijana za novog predsjednika Irana svjedoči podjednako o njegovoj ličnosti, koliko i o njegovoj politici.
Bivši kardiohirurg i ministar zdravlja u brojnim predsjedničkim TV debatama se pokazao kao čovjek velikog ličnog integriteta i skromnosti, očajnički željan da ujedini naciju nakon što je bila podijeljena unutar zemlje i u inostranstvu.
Na kraju, samo će strah njegovih protivnika od njegove kontinuirane popularnosti pomoći Pezeškijanu da ima uticaj u kompleksnom iranskom političkom sistemu poznatom po višeslojnosti i frakcionalnosti, piše Gardijan. To je težak zadatak, jer iako je izlaznost u drugom krugu bila veća nego u prvom, to je i dalje druga najniža izlaznost na iranskim predsjedničkim izborima, što pokazuje da mnogi Iranci ostaju skeptični prema političarima. Pezeškijanov život obilježila je lična tragedija koja ga je oblikovala.
Njegova supruga, koju je upoznao kao koleginicu na studijama medicine, i najmlađi sin poginuli su u nesreći prije 30 godina kada je njegov automobil udario u stijenu pri povratku sa porodičnog putovanja u Tabriz. Ona je bila ginekološkinja i njen gubitak ga je duboko pogodio, dovodeći ga do suza čak i danas.
Nikada se nije ponovo oženio, odgajajući preostalo troje djece uglavnom sam, učeći da kuva i podučava ih. Njegova kćerka Zahra pratila ga je, noseći hidžab i držeći ga za ruku, kada je predao kandidaturu za predsjednika ovaj put. Ona ima master diplomu iz hemije i smatra se njegovom političkom savjetnicom. Navodno govori mnoge jezike, uključujući, pored farsija, azerbejdžanski, kao i malo kurdskog i arapskog. Njegov otac je bio Azer, a majka Kurdkinja. Tokom jedne TV diskusije prebacio se na tačn engleski kako bi citirao Ajnštajnovu poznatu izreku: "Definicija 'ludila' je raditi istu stvar iznova i iznova i očekivati različite rezultate".
Pezeškijanova kampanja ove godine bila je njegov drugi potpuni pokušaj kandidature za predsjednika.
Prvi put je ušao u politiku 2006. godine kao predstavnik Tabriza u parlamentu, gradeći svoju popularnu bazu kroz uzastopne izbore.
Iako ima oštar jezik kada napada korupciju i "trgovce sankcijama", generalno je naklonjen saradnji, često govoreći da će se osloniti na stručnjake kako bi riješio ekonomske probleme zemlje. Često je prepuštao neke od najoštrijih napada na svoje "talibanske protivnike" svojim pristalicama.
Ali suočava se sa teškim zadatkom ujedinjenja zemlje, jer su mu njegovi konzervativni protivnici duboko zamjerali što su ih reformisti opisivali kao talibane i smatrali ga agentom Zapada, dok su njegove pristalice smatrali ljudima koji su podlegli zapadnim internet filterima.
Takođe će morati da odluči hoće li se i kako pomiriti sa Islamskom revolucionarnom gardom.
Pezeškijan je rođen u septembru 1954. u Mahabadu, gradu u pokrajini Zapadni Azerbejdžan poznatom po velikoj populaciji azerbejdžanskih i kurdskih etničkih manjina.
Često se osvrće na svoje azerbejdžansko nasljeđe, iako je Mahabad pretežno kurdski grad, naglašavajući da vidi Iran kao jedinstvenu državu. On je zagovornik etničkih prava kao načina održavanja jedinstva zemlje.
Sa 19 godina, tokom ere Šaha, služio je vojni rok u Zabulu – jednom od najsiromašnijih gradova u provinciji Sistan i Balučistan, što je bilo iskustvo koje se smatra njegovim političkim buđenjem.
Vratio se u svoj rodni grad da započne medicinsku obuku i služio kao ljekar i borac tokom iransko-iračkog rata.
Nakon rata, specijalizovao se za kardiologiju i kardiohirurgiju na Medicinskom univerzitetu u Tabrizu. Godine 1994. postao je glavni administrator univerziteta, a zatim poslanik iz Tabriza. Tamo je, priznaje u videu koji su njegovi protivnici širili, provodio hidžab i prijetio onima koji se ne pridržavaju da će biti poslati kući.
Kaže da su se njegovi stavovi od tada razvili i poznat je po tome što se protivio suzbijanju protesta zbog cijena nafte 2019. i protesta 2022. izazvanih smrću Mahse Amini u policijskom pritvoru.
Rekao je: "Djevojke i žene su naše i nisu stranci. Nemamo pravo da prisiljavamo djevojke i žene u pogledu građanskih prava. Nećemo moći da pokrijemo glave žena silom".
"Moralna policija" ponovno pokušava da sprovodi hidžab, sa različitim stepenom uspjeha sudeći po ulicama Teherana, i, nakon inauguracije, Pezeškijan će se suočiti sa prvim izazovom da vidi može li da promijeni atmosferu kad je u pitanju sprovođenje.
Uprkos naporima njegovih protivnika da ga prikažu kao nastavljača nepopularne vlasti predsjednika Hasana Ruhanija, on nikada nije bio na funkciji u njegovih osam godina mandata, već je bio samo ministar zdravlja između 2001. i 2005. u vladi Mohamada Katamija.
Kandidovao se za predsjednika 2013. i 2021, ali je u drugom pokušaju bio blokiran od strane 12-članog savjetodavnog vijeća koje ocjenjuje kandidate,. Tražio je objašnjenje za to isključenje.
Imenovanje Džavada Zarifa za savjetnika dalo mu je analitički okvir u kojem je mogao da argumentuje vezu između stanja ekonomije i potrebe za boljim odnosima sa Zapadom, prikazujući svog protivnika, Saeda Džalilija, kao zagovornika ratne ekonomije. Da bi postigao ciljani rast od 6 odsto, rekao je: "Trebalo bi nam 200 milijardi funti godišnje u investicijama, što je nemoguće u trenutnim uslovima, zato je rješavanje naših međunarodnih pitanja ključno".
Glas onih čiji se glas ne čuje
Pobjeda reformiste Pezeškijana na predsjedničkim izborima u Iranu reflektuje duboko nezadovoljstvo smjerom u kojem se Iran kretao posljednjih godina i otvara potencijalni prostor za saradnju sa Zapadom, ocijenio je Gardijan.
Pezeškijan je za skoro tri miliona glasova pobijedio ultrakonzervativnog kandidata Saeda Džalilija.
Novi predsjednik Irana bio je zagovornik davanja slobode ženama da li da nose hidžab i okončanja internet restrikcija zbog kojih Iranci moraju da koriste VPN konekcije kako bi izbjegli cenzuru vlasti.
"Izazovan put ispred nas neće biti lagan bez vašeg prijateljstva, empatije i povjerenja", poručio je nakon pobjede na izborima.
Pod sloganom "Za Iran", Pezeškijan je obećao da će biti glas onihčiji se glas ne čuje, istakavši da na proteste ne bi trebalo reagovati policijskim pendrekom. Oni koji ga podržavaju odmah su pozvali na oslobađanje političkih zatvorenika.
I dok ga neki smatraju naivcem u visokoj politici, veliki dio Pezeškijanove kampanje bio je namjerno vezan za njegov lični integritet i to što nije bio na ministarskim pozicijama u posljednjoj deceniji.
On će morati da prođe kroz "minsko polje" u pokušajima da donese promjene, a mada je rekao da je lojalan vrhovnom vođi Irana Ajatolahu Ali Hamneiju, takođe je kazao i da će dati ostavku ako se njegov posao bude sabotirao, te da će pozvati narod da se povuče iz političkih procesa.
Na TV debatama uoči izbora je kazao da ne može donijeti promjenu ako ne osigura uklanjanje nekih od sankcija, što će zahtjevati manje konfliktni pristup međunarodnim odnosima. Njegov bliski saradnik i bivši šef diplomatije Džavad Zarif ima iskustva na ovom polju - on je ispregovarao nuklearni dogovor 2015. koji je omogućio ukidanje sankcija prije nego što je Donald Tramp povukao Sjedinjene Države iz dogovora 2018.
Bonus video:
