Kada je 20-godišnji Tomas Metju Kruks u subotu popodne na skupu u Batleru u Pensilvaniji pucao i zamalo ubio bivšeg predsjednika Donalda Trampa, Amerikanci su bili zgranuti, ali ne i toliko iznenađeni naročito u svjetlu ekstremne retorike tokom predsjedničke kampanje, piše “Fajnenšl Tajms”.
Motiv napada na Trampa ostaje misterija u danima nakon što je osumnjičeni ubijen, a FBI još nije utvrdio ideologiju koja ga je podstakla da pokuša da ubije bivšeg predsjednika. Osim podataka o obrazovanju i poslu kojim se bavio, rani detalji istrage o napadaču su šturi. Javni podaci pokazuju da je njegov otac registrovani republikanac, a njegova majka registrovani demokrata, te da je Kruks kao sedamnaestogodišnjak dao donaciju od 15 dolara za cilj Demokratske stranke, prenio je Rojters.
FBI je u nedjelju saopštio da njegovi nalozi na društvenim mrežama ne sadrže prijeteći jezik, nije je utvrđena istorija mentalnih oboljenja.
Međutim, šira atmosfera u kojoj je Kruks djelovao je užasavajuće poznata, ističe “Fajnenšl tajms”.
To je atmosfera u kojoj partijski zvaničnici i aktivisti vode ogorčene retoričke borbe, dehumanizujući suprotnu stranu i predstavljajući ishod kao pitanje biti ili ne biti. Bijes izražavaju na društvenim mrežama, preko nove generacije medija, pa čak i na lokalnim sastancima školskih i opštinskih odbora, gdje se ulozi obično ne doživljavaju kao pitanje života i smrti.
Jedna od rijetkih zajedničkih stvari u polarizovanoj državi jeste osjećaj da će svaki novi pad biti praćen nečim gorim, i da je nasilje krajnja tačka.
“Zanimljiv aspekt našeg vremena je da izgleda kao da se urušavamo iako ništa nije ukazivalo na ovaj stepen krize”, rekao je za FT Džeremi Varon, istoričar na “New School”, koji je opširno pisao o previranjima u američkom životu 1960-ih.
Tada, zemlja se oporavljala od stranog rata, revolta mladih i političkih ubistava. Sada, primijetio je Varon, ekonomija cvjeta, berza stalno bilježi nove rekorde, a nacija je generalno u miru.
“To je atmosfera intenzivnog iščekivanja”, kazao je Varon.
Frank Luntz, republikanski istraživač, opisao je SAD kao “uznemirenu, iritiranu zemlju u ovom trenutku” i upozorio da predstoje još gore stvari. To je potvrdilo i istraživanje agencije Marist iz aprila koje je pokazalo da jedan od pet Amerikanaca vjeruje da bi nasilje moglo biti neophodno da bi se nacija vratila na pravi put.
Edvard Lus u kolumni, nakon pokušaja atentata, napisao je da “nije samo Donald Tramp izbjegao metak. Da je metak bio samo pola inča lijevo, čaura koja je okrzala Trampovo uho pretvorila bi ga u mučenika. Nemoguće je predvidjeti šta bi njegova smrt mogla da izazove”.
Dok su razmišljali o nezamislivom - šta bi se desilo da je Tramp ubijen - politički lideri su u nedjelju apelovali na smirivanje. “Ovo je trenutak kada svi imamo odgovornost da spustimo temperaturu,” rekao je Džoš Šapiro, demokratski guverner Pensilvanije, ključne države u kojoj je rezultat izbora neizvjestan. Nekoliko sati kasnije, predsjednik Džo Bajden je ponovio njegov apel u obraćanju iz Ovalnog kabineta. “Nema mjesta u Americi za ovakvu vrstu nasilja, za bilo kakvo nasilje ikada. Tačka. Bez izuzetaka. Ne smijemo dozvoliti da ovo nasilje postane normalizovano.” “Politička retorika u ovoj zemlji je postala veoma usijana. Vrijeme je da je smirimo”, poručio je predsjednik SAD.
Tramp je u izjavi za “Vašington egzaminer” kazao da je “ovo prilika za ujedinjenje cijele zemlje, čak i cijelog svijeta”, i dodao da će njegov govor na predstojećoj konvenciji u Milvokiju biti drugačiji u odnosu na ono kako je planirano prije par dana.
Nakon konsolidacije kontrole nad strankom, Tramp bi na konvenciji mogao iskoristiti priliku u udarnom terminu da održi ujedinjujuću poruku ili da predstavi mračnu sliku nacije pod opsadom korumpirane ljevičarske elite, kao što je to ponekad činio tokom kampanje.
“Trampov govor na konvenciji biće njegovo predstavljanje široj javnosti, ljudima koji ne prate politiku pažljivo. Mislim da će imati još više gledalaca (zbog pokušaja atentata),” rekla je za Rojters Nahama Soloveičik, republikanska strateškinja koja je radila na predsjedničkoj kampanji Niki Hejli 2024. godine. “Rekla bih da poruka treba da bude poruka deeskalacije i podsjećanja ljudi da je Amerika bolja od toga.”
U međuvremenu, Trampov izborni štab je naložio svom osoblju da se suzdrži od komentarisanja pucnjave na društvenim mrežama kako bi se izbjeglo pogoršanje situacije, prenio je Rojters.
Mnoge Trampove pristalice i dalje su uvjerene da ljevica nikada nije mogla da prihvati Trampovu pobjedu 2016, te su krenuli da ga delegitimizuju, uključujući i karikiranje njega kao čudovišta i potencijalnog diktatora
Međutim, mnogi i dalje upiru prstom i okrivljuju drugu stranu. Ajan Hirsi Ali, konzervativna aktivistkinja i spisateljica, okrivila je ljevicu i njene saveznike u medijima za to što su godinama pretvarali Trampa u “prijetnju na nivou Hitlera”, čime su opravdavali bilo koja sredstva za njegovo zaustavljanje. “Ne treba da budemo iznenađeni onim što se juče desilo. To je bila neizbježna posljedica godina otrovne, stalne demonizacije,” napisala je ona u nedjelju.
Predsjednik Predstavničkog doma, Majk Džonson, najviše rangirani izabrani republikanac, rekao je u nedjelju u emisiji “Today” na NBC-u da svi Amerikanci treba da “spuste retoriku”. On je takođe optužio je Bajdenovu kampanju za pretjerane napade na Trampa.
Bajden je osudio pokušaj atentata i naložio je nezavisnu istragu o tome kako je napadač mogao da se toliko približi Trampu i skoro ga ubije ili teško rani uprkos obezbjeđenju koje je Tajna služba pružila na događaju u subotu u Batleru.
Čak i prije pokušaja ubistva u subotu, nacija je bila na ivici ambisa, ističe FT i dodaje da je posljednjih dvije nedjelje Bajdenova kandidatura bila pod lupom dok su ljutite demokrate kovale zavjeru da ga zamijene nakon katastrofalnog nastupa u debati koji je pojačao sumnje u njegovu fizičku i mentalnu sposobnost da upravlja zemljom.
Nacija je podnijela spektakl bivšeg predsjednika u građanskim i krivičnim suđenjima koja su izazvala predviđanja o izbijanju nasilja. Mada je najgore izbjegnuto, jedan teoretičar zavjera iz Floride spalio se neposredno ispred sudnice na Menhetnu u aprilu.
Nedavna odluka Vrhovnog suda o predsjedničkom imunitetu duboko je zabrinula mnoge zbog erozije američke demokratije, ističe FT.
U međuvremenu, univerzitetski kompleksi i javni prostori su mjesecima bili poprišta propalestinskih protesta na kojima je povremeno izbijalo nasilje i koji su dali podstrek antisemitizmu za koji su mnogi vjerovali da je iščezao, podsjeća list.
I dalje predstoji četvorodnevna republikanska stranačka konvencija, koja je počela juče, i demokratska konvencija u avgustu, a zatim u novembru slijede izbori koji se opisuju kao borba na “sve ili ništa”.
“Sve ovo se dešava u jednoj godini”, kazao je za FT Mičel Mos, profesor na Univerzitetu u Njujorku. “Danas ne postoji niko ko može izbjeći politiku”.
Za mnoge kritičare Trampa, on je taj koji je inicirao eru retoričkog nasilja kada se prije deset godina spustio liftom u njegovoj kuli na Menhetnu i zvanično pridružio političkoj areni. On je počeo kampanju opisujući meksičke imigrante kao “silovatelje”, a zatim izjavio je da su “vrlo fini ljudi sa obje strane” nakon što je desničarska grupa noseći baklje 2017. uzvikivala antisemitske uvrede i marširala u Šarlotsvilu u Virdžiniji.
Njegov Maga pokret pratila je nova generacija političara, uključujući Mardžori Tejlor Grini iz Džordžije i Lorin Bober iz Kolorada, koje se hvale oružjem i šale se na račun ciljanja socijalista. Za njegove protivnike ta kultura i retorika kulminirale su napadom na Kapitol 6. januara 2021, koji je Trump podstakao neutemeljenim tvrdnjama o izbornoj prevari i apelima svojim pristalicama da “se bore”.
Bajden je prije četiri godine ušao u Bijelu kuću s obećanjem da će obnoviti pristojnost i građanski duh. Ali to se nije ostvarilo, piše FT.
Kako je primijetila Ali, mnoge Trampove pristalice i dalje su uvjerene da ljevica nikada nije mogla da prihvati Trampovu pobjedu 2016, te su krenuli da ga delegitimizuju, uključujući i karikiranje njega kao čudovišta i potencijalnog diktatora. Usljed toga pristalice Maga pokreta nikada nijesu bile otvorene za Bajdenove apele za pomirenje.
U međuvremenu, nacija je postala ravnodušna na političko nasilje koje je prethodno djelovalo nezamislivo. Među njima bio je napad prije dvije godine na Pola Pelosija, supruga tadašnje predsjednice Predstavničkog doma Nensi Pelosi, od strane čovjeka koji je nosio čekić i provalio u njihovu kuću u San Francisku.
Napad je podsjećao na zavjeru dvije godine ranije od strane grupe članova desničarske milicije u Mičigenu da kidnapuju demokratsku guvernerku države, Grečen Vitmer.
Manje od četiri meseca uoči izbora koje obje strane ponekad nazivaju egzistencijalnim za zemlju, malo je razloga da se vjeruje da će se atmosfera smiriti.
Trampovi govori na izbornim skupovima redovno upozoravaju pristalice da su na ivici gubitka svoje zemlje od strane grupe nasilnih socijalista - a to je bilo prije nego što je bio ranjen.
Sa druge strane krhki Biden pokušava da generiše energiju vraćanjem fokusa na upozorenja o prijetnji koju predstavlja Tramp.
“Amerikanci žele predsjednika, a ne diktatora”, kazao je Bajden u petak, dan prije pucnjave, na skupu u Detroitu. Njegove pristalice istakle su bilborde u ključnim državama koje upozoravaju na “Trampov plan da bude diktator”.
Iako su se i Tramp i Bajden okrenuli novoj poruci jedinstva i spuštanja tenzija, Varon je među onima koji su sumnjaju da je Amerika stigla do kraja mračnog političkog diskursa.
“Obje strane imaju inicijativu da nastave da demonizuju svoje neprijatelje”, kazao je on.
Bonus video:
