Ukoliko tražite Ratka Nikolića u nikšićkom naselju Gvozdenice, lako će vam objasniti gdje živi - idete do kuće ispred koje se nalazi tona jabuka i sve miriše na voće.
Vrijedni Nikšićanin priča da je prije osam godina počeo da se bavi proizvodnjom domaćih sokova.
A sve je počelo od nara ispod Ostroga.
“Mi smo ispod Ostroga i u mom kraju ima dosta šipka, tako da sam svake godine plaćao nekome da mi iscijedi sok. Pomislio sam, zašto to ne bih radio i ja pa sam napravio hidrauličnu presu za šipak. U početku je to bilo samo za potrebe moje porodice, a onda se posao polako širio”. Kućna radinost prerade voća prerasla je u dodatni posao u koji je uključena kompletna porodica.
Supruga Stanka je, kaže Ratko, finansijski direktor, on je radnik koji “sluša naređenja”, a djeca pomažu koliko stignu.
U međuvremenu je i kćerka diplomirala hemijsku tehnologiju tako da je njena stručna pomoć dobrodošla, jer kako reče Ratko – školu treba poštovati.
Ali, hemiju “zaobilaze u širokom luku”.
Sokovi su, tvrdi, bez zaslađivača, konzervansa, bez vode, samo ono što “izađe iz voća”.
“Godinu nakon što sam počeo sa cijeđenjem šipka... napravio sam veću presu, kupio jedan pasterizator i počeo sa jabukom, kruškom, dunjom, aronijom, borovnicom, trešnjom, višnjom. Sada cijedim svo voće, čak i mrkvu i cveklu, pravim razne kombinacije. U početku sam sve što bih zaradio ulagao u sokaru, pomalo širio posao, pravio mašine, kupovao još pasterizatora, tako da ih sada imam osam. Sve iz svog budžeta”.
Od proizvodnje domaćih sokova, tvrdi Nikolić, može da se zaradi, ali je potreban veliki trud i rad.
“Za kratko vrijeme sam vratio sve uloženo. Jedna dobra sezona vraća sve. Da bi se napravio sok neophodno je voće prebrati jer jedna trula jabuka može sve da uništi, zatim ga oprati, samljeti, iscijediti, flaširati, čepovati i na kraju pasterizovati. Voće koje koristim je nešto malo sa mog imanja, dok većinu kupujem po cijeloj Crnoj Gori. Isključivo tražim domaće, neprskano voće”.
Kaže da je ove godine voće u nikšićkom kraju dobro rodilo pa su zaposlili šest sezonskih radnika. Za pripremu i cijeđenje voća zaduženi su isključivo Nikolići jer, kako kaže Ratko, tako je sigurniji da može da garantuje dobar kvalitet.
“Lako je širiti posao ako imate kvalitet. Ubrano voće se mora završiti u roku od dva-tri dana. Pasterizovani sok, dok se flaša ne otvori, može da stoji i tri godine. Svakim danom sve više ljudi je zainteresovano za zdrave sokove. Vraća se narod zdravoj ishrani”.
Kaže da mu konkurencija ne smeta jer za svakoga ima posla.
“Dođu ljudi, pitaju kako da naprave mašine, koji pasterizator da kupe. Svi im objasnim i svi dobro rade. Kada rodi voće, svi možemo da radimo. Kada ne rodi, nema posla. Eto, kada sam počeo da radim, ovaj objekat mi je bio prevelik. Sada razmišljam o dodatnoj prostoriji”. Nikolići redovno učestvuju na sajmovima, a prije dvije godine su bili dio karavana zdrave hrane koji je, u organizaciji Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, obišao 14 opština.
Bonus video:
